U organizaciji Srpskog narodnog vijeća u Donjem Žirovcu održana je komemoracija za stradale i prognane u Oluji, a riječ je o stradalim Srbima u izbjegličkoj koloni na cesti Glina- Dvor zadnjih dana rata, a čije su tragedije i tri desetljeća poslije izvan institucionalnog sjećanja i bez pokrenutih istraga, rečeno je na komemoraciji.
“Postupak utvrđivanja odgovornosti nikad nije ni započet, a za državne institucije ti događaji ne postoje ni kao razlog evidentiranja ni kao razlog javnog prezentiranja, procesuiranja odgovornih, pa čak ni komemoriranja“, rekao je u Donjem Žirovcu Milorad Pupovac, saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a prisjećajući se napada na izbjegličku kolonu u kojoj je, kazao je, ubijeno najmanje 78 ljudi, među kojima 48 civila. Napadi su se dogodili, istakao je Pupovac,prenosi N1, nakon završetka borbi, nakon potpisanog akta o predaji.
“Samo na području Gornjeg i Donjeg Žirovca te šume Obljaj ubijeno je 78 osoba – 48 civila, 17 vojnika i 13 osoba za koje se još ne zna jesu li bili civili ili vojnici. Postupak identifikacije još nije završen”, kazao je Pupovac, posebno napominjući da država ne omogućava ni da se ti događaji dokumentiraju niti da se komemoriraju u miru.
Bilo je razdoblja kada su se činili neki iskoraci, ali to vrijeme nije potrajalo, i danas sve izgleda kao da se vraćamo na stanje prije pet godina, pa čak i manje, upozorio je, napominjući da unatoč svemu neće pokleknuti, jer je moralni osjećaj prema žrtvama, bilo hrvatskim u Baćinu 1991., bilo srpskim u koloni kod Dvora 1995., ono što ne dopušta da se o tim tragedijama šuti.
Na komemoraciji je govorila i voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Vesna Teršelič, koja je pozvala na očuvanje sjećanja i ustrajno prikupljanje podataka o ubijenima i nestalima tijekom i nakon Oluje, jer pitanje je što će nakon 30 godina ostati zabilježeno za djecu koja sada idu u školu ili onu koja se još nisu ni rodila.
Inače, Documenta je nedavno predstavila rezultate istraživanja prema kojima su tijekom i nakon Oluje stradale najmanje 2654 osobe, od kojih 1747 Srba i 416 Hrvata, pri čemu postoje potvrđeni podaci za oko 64 posto tih žrtava, ostali se još istražuju. Teršelić napominje da pravda nije dočekana a sudske presude donesene su samo za zločine u Kijanima, Mandiću i Prokljanu, u proteklih 30 godina podignute su, dakle, samo tri optužnice!
“Oni koji su ubijeni u koloni u Žirovcu, u Kijanima, u Dvoru, na putevima bijega, u Sisku, gdje je kamenovana kolona, zaslužuju da ih pamtimo”, poručila je Teršelič iz Donjeg Žirovca, banijskog sela u kojem jedva da još ima pokoja živa duša, piše N1.
Na komemorativnom skupu su uz članove obitelji žrtava bili i predstavnici srpske zajednice iz cijele Hrvatske, izaslanstvo Veleposlanstva Srbije, saborske zastupnice Anja Šimpraga i Dragana Jeckov, predsjednik SNV-a Boris Milošević i predstavnici udruga civilnog društva.
Uoči komemoracije SNV je objavio tradicionalnu izjavu sjećanja koja podsjeća na više desetaka tisuća poginulih i ranjenih, Hrvata i Srba, na sve one koji su pred ratnim pasnostima, pod prijetnjom silom morali napustiti svoj dom i svoj zavičaj.
U izjavi sjećanja SNV-a, uz ostalo, se kaže:
„Umjesto da naša tuga i naša suosjećanja nakon trideset godina budu manji, oni se povećavaju. Povećavaju se zbog toga što je u Hrvatskoj sve manje sjećanja na stradanja naših sugrađana srpske nacionalnosti, a u Srbiji sve manje sjećanja na stradanje pripadnika hrvatskoga naroda. Povećavaju se i zbog toga što nas državne politike sjećanja sve više udaljavaju od izgradnje i učvršćivanja politike mira i pomirenja među Srbima i Hrvatima, između Srbije i Hrvatske. Oba ova povećanja mi u Srpskom narodnom vijeću razumijemo i razumijevat ćemo kao razloge za jačanje izraza našega suosjećanja za stradanje i patnje drugih te kao razloge za jačanje naših nastojanja za to da politike sjećanja budu dio politika mira.
U takvom našem opredjeljenju neće nas ni pokolebati ni obeshrabriti sve glasnije i sve raširenije ispunjavanje našega javnoga prostora pozdravima, pjesmama i porukama mržnje (anonimnim i neanonimnim). Suprotno tomu, naša je dužnost da svojim komemorativnim praksama podsjećamo na nečastan, zločinački trag koji su pozdravi i poruke iz vremena ustaške kvislinške tvorevine Nezavisne Države Hrvatske ostavili iza sebe. Naša je dužnost da ustrajno tražimo da Predsjednik, Sabor i Vlada zaštite ustavne vrijednosti Republike Hrvatske, omoguće život bez straha i tolerirane mržnje. Također nam je dužnost da tražimo da naš obrazovni sistem omogući stjecanje znanja o tome što je bila NDH i za kakve i koje je sve zločine odgovorna prema Srbima, Židovima, Romima i Hrvatima antifašistima, a zbog kojih su ustaški pozdrav, ustaške pjesme i ustaška znamenja protivni Ustavu– navodi se u izjavi SNV-a.
