Ovog puta naš je sugovornik mladi David Babac, vedar i drag mladić u srednjoškolskoj dobi, pun pozitivne energije i vjere u ljude koji ga okružuju.
–Ukratko nam se predstavite – tko ste, otkuda, gdje ste se obrazovali…
Ja sam David Babac imam 17 godina. Živim s roditeljima i još tri brata i sestrom u mjestu Poljica.
–Čime se bavite, što radite?
Učenik sam u zadarskoj Ekonomsko-birotehničkoj i trgovačkoj školi. Ovim putem pozdravljam sve moje profesore:
Vesnu Bulić(kompjuterska daktilografija) , moju najdražu razrednicu. Ali i sve ostale: Tatjanu Stupin (Hrvatski jezik), Sanju Mavar (Hrvatski poslovni jezik), Anu Dorkin Pavlinović (Engleski jezik), Melisu Rumora (Njemački jezik), Tea Bobana ( Povijest ) koji je moj najdraži profesor, Kristinu Kapitanović ( Zemljopis ), Melaniju Miodrag ( Tjelesna i zdravstvena kultura ), Jelenu Gaćina Barbarić ( Biologija ), Katicu Negro Kovačević ( Matematika ), Vesnu Čirjak ( Vjeronauk ) , Lanu Šigurin Knezić ( Poslovna psihologija ) , Mariju Baričević ( Uredsko poslovanje i dopisivanje ), Tajanu Maričić ( Gospodarstvo ) i Katiju Vladičić ( Latinski jezik ).
–Koja je vaša dijagnoza i kako je do nje došlo?
Moja dijagnoza se zove Spina bifida. Ona je posljedica manjka folne kiseline.
–Tko Vam najviše pomaže u životu?
Moja obitelj, prijatelji i rodbina.
–Što sve takva dijagnoza nosi sa sobom? Opišite nam kako izgleda život s takvom dijagnozom…
Ne mogu hodati, ali postoje osobe sa dijagnozom Spina bifida koje hodaju. Imam problema s inkodacijom, koristim kolica i potrebna mi je stalna pomoć.
–Sprječava li vas takva dijagnoza u obavljaju svakodnevnih aktivnosti, društvenog života i svega što radite? Je li vam umanjila kvalitetu života?
Moja dijagnoza me ne sprječava obavljaju svakodnevnih aktivnosti. I mogu reći da je kvaliteta moga života super. Imam jako puno dobrih ljudi.
–Koji su vaši planovi za budućnost?
Moji planovi su završiti školu, polagati za vozački, upisati fakultet u Splitu, osnovati obitelj.
–Kako provodite slobodno vrijeme?
Volontiram po udrugama i slušam klape.
–Koji su vaši najveći “osobni uspjesi”?
Moji uspjesi su završena osnovna škola. A moj najveći uspjeh što sam prihvaćen od strane drugih ljudi.
–Koji je vaš “moto” u životu i zašto?
Samo pozitivno misliti i bit će sve u redu. Treba biti jak u glavi i prihvatiti svoj invaliditet.
–Što mislite o položaju osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, gdje treba raditi pomake ?
Treba raditi na demokraciji i na prilagodbi institucija. Davati više novca jer su nam mali prihodi
–Koji su vaši hobij? Kako volite provoditi slobodno vrijeme?
Ja živim klapsku pismu i jako puno slušam klapske pisme i idem na koncerte. Moja najdraža klapa je Klapa Preženca. Članice klape su: Nikolina Maričević, Vanjuša Štura, Nensi Segarić, Branimira Jurić , Roberta Soldo, Nada Glavan, Ivana Vlahović, Melita Domijan, Anita Veršić. Glazbeni voditelj je Ante Jurić.
Jako volim i klapu Cambi. Obožavam i volontirati kod Marijane Ikić koja je divna osoba i pomaže onima kojima je pomoć potrebna. Ima puno vrijednih akcija u životu.
Vodim tri grupe na Facebooku. To su Marjana Ikić i prijatelji, Zlatni zadarski oglasnik Dragan Zečevic Art, moja stranica David Babac i moj život.
-Koju bi poruku poslali svima koji se nalaze u sličnoj ili istoj situaciji kao vi?
Samo pozitivno misliti!
