Što je Josipa Rimac imala na umu kada je nakon dvije i pol godine šutnje odlučila javno progovoriti? Sasvim sigurno joj motiv nije bio, bar ne primarni, da svojim izjavama “potopi” glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek. Ona je za Rimac sporedna uloga, tek kolateralna žrtva obračuna kojeg bivša državna tajnica i najpoznatija bivša hrvatska gradonačelnica najavljuje sa svima onima koji joj “pakiraju” sudbinu Ive Sanadera. Uostalom, dobro zna kako u HDZ-u stvari funkcioniraju i da je “šefu” Hrvoj Šipek korisna, pa je se neće tako lako odreći ma što tko za nju rekao. Zato je i spremno oponirala izjavi glavne državne odvjetnice koja je tvrdila da nikad s državnom tajnicom Rimac nije razgovarala o vjetroelektranama, pače, da su se zadnji put sastale još davno, dok je ova bila kninska gradonačelnica.
Tko i zašto laže?
Ali, Rimac će, makar demantira Hrvoj Šipek, odmah naglasiti da ne vidi ništa sporno u tome što su se sastale, jer je pna tada bila državna tajnica u Ministarstvu uprave, a Hrvoj Šipek glavna državna odvjetnica i razgovarale su o problemima investitora oko imovinsko-pravnih odnosa. Uostalom, kazala je, dvije godine prije afere Vjetroelektrane bila je na razgovoru kod tadašnjeg državnog odvjetnika Dinka Cvitana zajedno s investitorom Milenkom Bašićem.
Tvrdnjom da su se sastajale, i kao državna tajnica i glavna državna odvjetnica razgovarale o Vjetroelektrani Krš Pađene, Rimac je htjela demistificirati narav toga osporavanog susreta ali i poručiti da neće pasti bez ispaljenog metka! S obzirom da Hrvoj Šipek, ali i DORH u svome priopćenju, izrijekom demantiraju da se takav razgovor ikad dogodio…
Pitanje je tko govori istinu, a ako je to nekim slučajem Rimac, zašto je čak i DORH kao institucija pokušava demantirati? A ako je istina ono što tvrdi Hrvoj Šipek, tada je doista teško naći racionalan razlog zašto bi Rimac na toj laži inzistirala i što bi time dobila, osim što bi se i dodatno pokopala?
I to je zasad ključ prvog intervjua nakon dvoipolgodišnje šutnje Josipe Rimac. Streljiva ima i previše, konzekventno bliskim vezama koje je godinama izgrađivala s vrlo važnim osobama u državnom vrhu, a koje je stigla umočiti u “dobrotvorne akcije”pružanja pomoći svojim, i ljudima HDZ-a. Nitko od njih nije se skanjivao “izaći u susret” Josipinim molbama, zapravo gotovo su se natjecali tko će joj veću uslugu napraviti. Jer, u HDZ-u je standard klijentelizam, korupcija i pogodovanje kod zapošljavanja ili dobivanja unosnih poslova, to nije nikad percipirano kao krimen, nezakonitost zbog koje bi trebalo snositi odgovarajuće posljedice.
Politički odgoj djevojke iz Knina
Josipa Rimac je, otkako je, jedva punoljetna ušla u politiku, odgajana na tom modusu operandi, a spretna, komunikativna i neopterećena skrupulama, taj je modus usavršila tijekom godina. U koruptivnu mrežu unutar koje je djelovala, uvukla je previše ljudi kako jednog dana ne bi bila jedina žrtva ako nešto krene po zlu.
Sjećate se, kad je u rujnu 2020. izašla iz Remetinca nakon nešto više od četiri mjeseca, s vidljivim fizičkim i psihičkim tragovima zatočeništva, upitana je li istina da namjerava optužiti i neke druge ljude za krimene koji joj se stavljaju na teret, skrušeno je odgovorila:
– Izgledam li ja kao netko tko bi nekoga optužio? Ja volim sve ljude.
Već tada je bilo jasno da za Josipu Rimac nema predaje. No, dovoljno je naučila o prirodi politike da bi se, u ovako kompleksnoj situaciji u kojoj se našla, išla “grlom u jagode”. Trebalo je dobro promisliti o sljedećim potezima, razviti strategiju i onda je pokušati provoditi korak po korak.
Kako je to ovih dana dobro primijetila komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić, u njezinoj odluci da stane pred kamere i progovori, sigurno postoji neka agenda.
-Ona se sigurno nije jedno jutro probudila, otišla na frizuru, nazvala televiziju i rekla da bi dala intervju. Sigurno postoji neka agenda iza toga. U cijeloj priči je najviše sporno da državni dužnosnici ne bi smjeli lobirati, oni obnašaju točno određene funkcije i trebali bi biti na usluzi građanima, poduzetnicima i svima drugima, a ne lobirati za nekoga. U tom je smislu Rimac izašla s nekom agendom- smatra Mamić, sumnjajući da unutar HDZ-a postoji sukob frakcija, o čemu se često u koloarima priča. Pa je moguće da je Josipa Rimac istupila uz potporu i nagovor frakcije koja ne podržava rad glavne državne odvjetnice i koja želi otežati premijeru i vladajućoj većini potvrdu njezinog izvješća o radu.
Ovoj tezi Ankice Mamić dodali bismo mali “ispravak”. Sukob frakcija u HDZ-u nije nikakva novina, ali teško da on počiva na pitanju podrške ili nepodrške glavnoj državnoj odvjetnici, on se prije svega perpetuira na nezadovoljstvu šefom stranke, i njihovom otporu prema Andreju Plenkoviću koji stranku vodi izrazito autokratski. Pa bi u tom smislu i Josipa Rimac, ukoliko je eksponent te frakcije, primarno bila orijentirana na Plenkovića kojemu je i htjela poslati poruke ovim intervjuom. Za premijera i šefa HDZ-a bilo bi dovoljno da promisli što su svojedobno, družeći se na krstarenjima, razgovarale Gabrijela Žalac i Josipa Rimac, što je koja otkrila i onoj drugoj povjerila, pa da nema miran san.
Nikad više inferiorna “provincijalka”
A da ne govorimo da se Josipa Rimac intenzivno ( i privatno ) družila i s dobrim dijelom Plenkovićevih ministara, od kojih svi do danas i nisu smijenjeni, a još jedan na dnevnom redu za odstrel, čak i njemu bi bio previše.
Iz HDZ-a je izbačena ( ona tvrdi da je sama tražila da je nakon 24 godine vjernosti stranci isključe, jer je to smatrala svojom dužnošću?! ) tek kada je izašla iz istražnog zatvora. Netom prije negoli će završiti u zatvoru bila je kandidirana za zastupnicu u Saboru. Iako je njezina politička karijera bila ozbiljno ugrožena zbog bliskosti Karamarku kojemu je čak bila direkto0rica izborne kampanje, rehabilitirao je upravo Plenković u čijem premijerskom mandatu postaje državna tajnica u Ministarstvu uprave. Gdje će svoj lobistički angažman za “svoje ljude” i njihove poslove, poticaje, radna mjesta, državne ispite itd. maksimalno razgranati. No, Vjetroelektrana Krš Pađene skupo će je stajati…
Istragom u aferi Vjetroelektrane obuhvaćeno je više državnih tajnika, jedan doministar, direktor carine, bivši šef policijske akademije, više poduzetnika i naravno, uglavnom članova HDZ-a. Josipu Rimac sumnjiči se da je od Milenka Bašića, investitora Vjetroelektrane Krš Peđene primila 45 tisuća eura mita kako bi mu pogodovala kod pribavljanja dozvola za Vjetroelektranu, ali to nije njezin jedini krimen za koju je terete. Jer, Rimac je navodno pogodovala i nekim drugim osobama kod dobivanja poljoprivrednih poticaja te da je mnogima pomagala u pribavljanju pitanja za državne ispite. Žalosno je što je sve to, najjednostavnije rečeno, po običajnom pravu HDZ-a gotovo spadalo u “opis posla” jedne lojalne državne tajnice koja je uvijek bila na dispoziciji “svojim ljudima”koji su najčešće bili i stranački ljudi.
Josipin “lanac (ne)sreće”
Josipa Rimac je imala potrebu kontinuirano dokazivati svoju širokospektrnu moć. Trebao joj je odmak od inferiorne procvincijalke i odiozne joj provincije, dokaz da nešto znači u državnim strukturama i da puno može. Zar nije još jučer “na svoj brk” dobivala milijune od Milana Bandića, od Zdravka Mamića, nije li bila osoba od najvećeg povjerenja ex-šefa HDZ-a Tomislava Karamarka…? Zbog toga je kolekcionirala popis onih koje je zadužila, oni su bili pouzdan dokaz njezine moći koja nije presahnula, njezine duboke integriranosti u sustav HDZ-ovog koruptivno- klijentelističkog modela funkcioniranja i održavanja na vlasti. Pažljivo je gradila svoj “lanac sreće” uvezujući u njega sve one koji nešto zanče i mogu joj trebati za ostvarivanje mnogobrojnih zahtjeva koje je pohlepno preuzimala tvrdeći da je to za nju lak zalogaj.
No, kad je privedena, stekao se dojam da je ostavljena na brisanom prostoru, jer u hipu su nestali svi oni koji su se godinama rado s njom družili, odazivali njezinim pozivima i vrlo operativno surađivali u “sređivanju njezinih poslova”. Rimac ta nagla promjena raspoloženja kolega prema njoj, navodno, nije razočarala, jer, kako je izjavila nakon izlaska iz zatvora- “pozicije i titule donose neke odnose, a kada ih izgubite ( pozicije i titule ), isto tako gubite i te odnose. Da, to je istina, ali toj istini se Josipa ipak nije nadala…
Intervju Josipe Rimac treba prije svega promatrati i analizirati u svjetlu činjenice da je ona danas okružena primarno ljudima iz sigurnosno-obavještajnog miljea koji su joj prije uhićenja pomogli u probijanju policijskih mjera. Sjećate se kad je, “ničim izazvana” u automobilu pronašla “bubu” nakon čega njezino prisluškivanje više nije imalo nikakvog smisla. Oni koji su joj tada pomogli, vjerojatno je savjetuju i danas. A njihovo glavno oružje su informacije koje imaju na raspolaganju. Ono može biti ubojito. Pogotovo za neke koji danas hine da je jedva poznaju…
Ilustracija, arhiva: Jedan od HDZ derneka s Čorićem, Tolušićem, Butkovićem, Marićem, Rimac … (foto: printscreen youtube facebook)
