“Klečanje za gulaš”kao parodiranje skupine alfa mužjaka koji več mjesecima kleče i mole na Trgu bana Jelačića u Zagrebu prizivajući povratak patrijarhata, odnosno “poštovanja muškog autoriteta u obitelji”, dovelo je ove nedjelje glumca, producenta i glezbenika Jana Kerekeša u goste Aleksandru Stankoviću u HRT-ovu emisiju Nedjeljom u 2. Kerekeš se narugao onima što kleče i mole na središnjem zagrebačkom trgu, umjesto da to čine u crkvi ili u intimi vlastitog doma. No, bila je to bezazlena šala koja je naišla na zlehude prijetnje osjetljivih moliteljskih duša. Nimalo bezazleno, međutim, nije ono što otac i sin Kerekeš rade u hrvatskom filmu i teatru. Recimo, domaći film “Marginalci” koji već sada nosi titulu najgledanijeg…
Jan Kerekeš obožava teatar, sam je odabrao biti glumcem tzv. pučkog teatra, i dok je nekoć imao zapažene dramske uloge, danas mu je, kako je rekao u Nu2, najdraže ljude nasmijati, nekome popraviti dan.
Ne bi znao, veli, tko je najsmješniji Hrvat, ali to zasigurno nije premijer Andrej Plenković koji mu zasad nije uspio ispričati baš nijedan vic, prenosi HRT.
– Svatko ima svojih bisera, ne znam koga da izdvojim. Jako volim dečke iz Teatra EXIT, iz Kauboja. To je predstava koju sam gledao valjda 10 puta. Njihova pojava, mimika, odnos prema glumi… Naravno tu je i Rene Bitorajac i svi iz Kerekeš teatra koji imaju svoje super trenutke- kazao je a propos najsmješnijih hrvatskih glumaca.
Nisu molitelji na Trgu jedini s kojima je Kerekeš teatar narugao, njima je gotovo imperativ dnevne aktulanosti izbanalizirati i izironizirati do satire. Ismijavaju i korupciju i reakcije na cijepljenje, na seksualnost s ove i s one strane, zapravo sve što previše okupira medijsku pažnju i dobiva nezasluženi medijski prostor.
Živimo u 21. stoljeću, podsjetio je Jan Kerekeš u Nu2, i neshvatljiv je taj odnos molitelja prema ženama, kao drugotnoj vrsti, onima koje nemaju svoj identitet.
– Ima raznih vjernika i sam sam vjernik. Ne moram klečati po trgu da bi mogao reći za sebe da sam vjernik. Bibliju sam pročitao prvi put u osnovnoj školi, drugi put u srednjoj, a zadnji put sam je pročitao dok sam radio na predstavi Gloria u Puli kada sam glumio svećenika. Bio sam don Zane koji moli u skrovitosti. Tu je jedna poveznica koja je jako znakovita i referira se na sve koji se mole na trgovima. U Evanđelju po Mateju se kaže da kad moliš ne smiješ biti poput licemjera koji mole na raskrižjima ulica željni da ih vide. Naprotiv, kad moliš uđi u svoju sobu i zatvori vrata, pomoli se i On koji je u skrovitosti čut će tvoje molitve, objašnjava Kerekeš te domeće:
– Ako ti kao veliki vjernik ne poštuješ to što piše u Bibliji, ako ne poštuješ Boga kao takvog ne znam kako se onda možeš nazivati vjernikom i slati prijeteće poruke pune mržnje i zlobe i željeti nekom da prolije krv i govoriti mu da ćeš mu polomit koljena. Vjera nema nikakve veze s tim i svi koji na taj način vide vjeru, vjerujem da su tu zalutali.
Osim što je primao prijetnje zbog ismijavanja moliteljskog skupa vjerničkih alfa mužjaka, zamjereno mu je i što nastupa uz sliku Josipa Broza Tita. Ali, takvima Jan bez puno mudrovanja kaže:
– Tito je nažalost jedini kalendar koji se našao u toj vikendici. Da se našao neki drugi iskoristili bi to. Naša politička uvjerenja nemaju veze s tom fotografijom, niti je Kerekeš teatar naslonjen na bilo koga. Ni lijevo, ni desno, ni sredina, ni nigdje. A upravo ta slika Tita pored onih što kleče prvorazredna je ironija, jer “zašto bi u molitvi i vjeri trebala biti poveznica s politikom. Zašto bi netko tko je u vjeri trebao biti povezan uz desno razmišljanje? Zašto to dvoje ( vjeru i politiku ) povezivati?
Kerekeš mlađi kod Stankovića je objašnjavao i fenomen “Marginalaca” koji su uspjeli pokrenuti lavinu ljudi koja dolazi u kina diljem Hrvatske smijati se jednako glasno. To je, kaže, jedna velika i lijepa stvar kod nezavisnog filma, i ovo je prvi put u povijesti da niskobudžetni nezavisni film postane najgledaniji.
Komentirao je i najgledaniji hrvatski film iz prošle godine, Broj 55, za koji tvrdi da je prvi pravi hrvatski ratni film, piše HRT.
A bilo je ponešto i lokalpatriotizma, pa je spomenuo kako Kerekeš teatar u svom gradu gostuje, iznajmi prostor i dođe gdje god ih ljudi pozovu.
-. Nemamo čak ni skladište. I ono nam je u obližnjoj općini. Mislimo zato da nam je Kulturni centar potreban, ne samo nama da radimo predstave jer su one samo možda 5 posto sadržaja kojeg bi tamo imali. Tu bi bilo najviše sadržaja za djecu, od radionica, rođendana, do programa za koje mislim da su djeca u Varaždinu zakinuta. Ali, ne samo djeca. U Zagrebu kolege imaju puno sadržaja za koje u Varaždinu nisu ni čuli, i zato bi, kazao je, Kulturni centar trebao biti mjesto gdje će i škole izvoditi svoje pograme, jer danas to mogu samo u nacionalnom kazalištu. Kerekeš teatar tu bi bio samo jedan od putnika, poručio je.
