Milano, jedan od najzagađenijih svjetskih gradova, nerijetko i najzagađeniji u Europi, želi se riješiti te ne baš popularne titule. Ali kako? Lako: odlikom mudrih vlasti u Milanu koje su odlučile u sljedeće četiri godine posaditi tri milijuna novih stabala i druge značajne vegetacije, a kako bi popravilo katastrofalnu nekvalitetu zraka..
Drugi razlog zbog kojeg će vlasti u Milanu posaditi gotovo milijun stabala godišnje su sve veće i dugotrajnije vrućine uzrokovane promjenama klime. Ovdje moramo povući nesretnu paralelu sa Šibenikom: u njemu se ovih dana dio javnosti u očaju bore kako bi sačuvala čitav jedan šumarak used grada: vlasti ga žele uništiti radi uređenja parkirališta. Takvo što bi se u većini europskih gradova smatralo poremećenim ponašanjem i zločinom protiv vlastitog stanovništva, no ne i u Hrvatskoj: takav primitivan odnos prema zelenilu i dalje je prevladavajući oblik (barbarskog) ponašanja i ignoriranja globalnih trendova, te stajališta građana i stručnjaka.
Listopadska rang-lista kvalitete zraka smjestila je talijansku metropolu na sedmo mjesto među 10 najzagađenijih gradova na svijetu – razlog tome je dijelom njezin položaj u niskom bazenu rijeke Pad koji ograničava cirkulaciju zraka, u kombinaciji s intenzivnom poljoprivredom i emisijama jer je riječ o regiji s velikim industrijskim kapacitetom, ali i prekomjerna upotreba prometala na pogon fosilnim gorivima, kako javlja Euronews.
Sadnja drveća: najjeftiniji i najučinkovitiji način f poboljšanja dobrobiti stanovnika.
Fondazione Forestami, organizacija koja stoji iza projekta sadnje višemilijunske šume, kaže da je više zelenila na ulicama, krovovima i fasadama najjeftiniji i najučinkovitiji način filtriranja fine prašine, hlađenja grada i poboljšanja dobrobiti stanovnika.
To govore svi, ali do ‘naših’ vlastodržavca, zaglavljenih u 18. stoljeću, to ne dopire. Oni kao po nekoj drevnoj pogrešnoj navadi iz vremena kad je čovjek bio više divlje biće nego čovjek, u stablima vide – neprijatelje.
Inače, u Milanu je pametnije ponašanje naspram vegetacije započelo 2019. godine, u projektu pošumljavanja urbanih područja zasađeno je gotovo 640 000 stabala i grmlja, što je njegovom tvorcu – talijanskom arhitektu Stefanu B
oeriju , koji je izgradio poznatu milansku vertikalnu šumu (zgradu s fasasom prepunom razločite vegetacije) – priskrbilo nagradu Europske zaklade za pluća (ELF) za rad i predanost poboljšanju kvalitete zraka.
Vertikalna šuma – zgrada u MIlanu
Projekt je sada dobio novo priznanje: status vodećeg svjetskog projekta obnove UN-a. Priznanje je objavljeno 29. listopada tijekom Konferencije UN-a o bioraznolikosti (COP17) u Erevanu u Armeniji.
‘Jedno stablo za svakog stanovnika’
Program UN-a za okoliš (UNEP) kaže da titula priznaje napore Milana da vrati prirodu u “jedno od najgušće naseljenih i najzagađenijih metropolitanskih područja u Europi”, “sadnjom otprilike jednog stabla po stanovniku” i obnovom oko 350 nogometnih igrališta u (vegetacijiski) degradiranim urbanih područja.
„Inicijativa proširuje pristup zelenim površinama, uključuje školsku djecu i obnavlja lokacije, uključujući bivša industrijska područja, parkirališta i skladišta“, navodi se u priopćenju UNEP-a.
Kakve to veze ima s npr. Šibenikom? Umjesto da omoguće ‘pristup zelenim površinama’, oni zelene površine – uništavaju.
Inače, Forestami je bio jedan od samo pet projekata koji su dobili tu titulu na COP17, i jedini u Europi.
Među ostalim primateljima su kolumbijska inicijativa za obnovu močvara, Urban Nature Reborn; Green Seattle Partnership, program za obnovu i održavanje parkova američkog grada; etiopski program Great Rift Valley Renaissance, oživljavanje jednog od najdegradiranijih šumskih krajolika Afričkog roga; i kineska inicijativa za obnovu Plavog zaljeva, veliki napor za obnovu obalnih i morskih ekosustava zemlje.
:max_bytes(150000):strip_icc()/treeplantinginMilan-5c9aadfb96914d1ab3b23eae322148a2.jpg)
Istog dana kada je objavljena objava u Milanu, UNEP je objavio značajnu procjenu napretka u obnovi globalnog ekosustava: utvrđeno je da se obnavlja 252 milijuna hektara u 149 zemalja – što je do sada najveći dokumentirani globalni napor obnove.
Jednom rukom sječemo, drugom betoniramo
„Danas svjedočimo nastanku jednog od najvećih pokreta za prirodu u zabilježenoj povijesti“, kaže Inger Andersen, izvršna direktorica UN-a za zaštitu okoliša. „Ipak, na polovici Desetljeća obnove ekosustava UN-a, još uvijek ne obnavljamo prirodu u potrebnom opsegu ili brzini.“
Ostvaren je mješoviti napredak prema cilju ‘ 30×30 ‘, odnosno zaštiti najmanje 30 posto degradiranog kopna i mora Zemlje do kraja desetljeća.
Obnova kopnenih ekosustava dosegla je gotovo polovicu globalnog cilja, dok napredak u slatkovodnim, morskim i obalnim ekosustavima – koji se najbrže degradiraju – zaostaje . Godišnja financijska sredstva za obnovu, u međuvremenu, moraju se više nego učetverostručiti.
Vertikalne šume u Milanu
Obnova makar 15 posto važnih ekosustava ključna je za sigurnost hrane i vode, otpornost na klimatske promjene i ljudsko zdravlje, ali i zbog fantastičnih rezultata i mogućnosti pohranjivanja 30 posto emisija ugljikovog dioksida i pomoći u sprječavanju izumiranja 60 posto vrsta. Osim toga, prema UNEP-u, postizanje globalnih ciljeva moglo bi generirati i do procijenjenih 32 milijuna novih radnih mjesta diljem svijeta do 2030. godine.
„Ne možemo očekivati da ćemo popravljati prirodu jednom rukom dok je uništavamo drugom“, kaže Astrid Schomaker, izvršna tajnica Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD), koja je suobjavila izvješće.
Još manje možemo očekivati da ćemo učiniti išta dobro ako jednom rukom pilimo i obaramo stabla, a drugom rukom miješamo beton i betoniramo mjesto gdje je donedavno bilo stablo, kao što to čine u Šibeniku. I za kraj, dok ovo pišemo, upravo nam stižu fotogradfije čitatelja s informacijom kako su šibensnske vlasti na Šubićevcu u Šibeniku krenule rušiti stabla i dva dana prije nego li su zakazali početak radova.
U isto vrijeme u Šibeniku….
