Andrej Plenković sve teže kontrolira svoju aroganciju i autokratski gard koji ne trpi pogovora. U samo dva dana vidjeli smo na primjeru generala Tihomira Kundida i glavne europske javne tužiteljice Laure Kovesi, do koje mjere šef HDZ-a ne podnosi da mu se na bilo koji način proturiječi. Pokazao je koliko je naviknut na svoje poltronske apologete i laudatore koji mu titraju ego, pa kad se sretne s nekim tko ima smjelosti postupati po vlastitim načelima i pravilima posla kojeg obnaša, neovisno o tome hoće li se to svidjeti hrvatskom premijeru, doslovce izgubi kompas. Jučer je prijetio Kundidu, očekujući njegovu ostavku zbog “neposluha”, jer se oglušio o njegov poziv na sastanak u Vladi, a danas javno zahtijeva od europske tužiteljice Kovesi da se ispriča ministrici Nini Obuljen Koržinek, Plenkovićevom „suhom zlatu”, zbog aluzija na njezinu povezanost s inkriminaicjama u aferi Geodezija! Pa gdje toga ima?!
Laura Kovesi (foto N1)
Je li to Plenkovićev prilog neovisnom pravosuđu? Što će ako se Kovesi, što je za očekivati, ne ispriča njegovoj nezamjenjivoj članici Vlade? Poslati je kući? Otkazati joj suradnju, zabraniti rad na teritoriju Hrvatske? Što se događa s Plenkovićem?
AP je vidno nervozan, doima se konstantno ljutitim, a ta njegova unutarnja potreba da sve instrumente vlasti drži u svojim rukama, da upravlja svime i naređuje svakome, ostavlja traga i na njegovom fizičkom izgledu. Pustimo dijete mršavljenja, zahvaljujući kojima je navodno zbog zdravstvenih razloga skinuo kilograme, ali AP je definitivno promijenio i fizionomiju. S njegova se lica danas čita najviše nezadovoljstvo i frustracija. Jer svi baš i nisu voljni plesati kako on dirigira…
Slučaj prvi: Zbog odluke načelnika Glavnog stožera oružanih snaga RH generala Tihomira Kundida da ( ipak ) provede naredbu vrhovnog zapovjednika OSRH, predsjednika Zorana Milanovića i ne potpiše s ministrom Ivanom Anušićem ugovor o slanju hrvatskih vojnika na mimohod u Pariz, Plenković mu je poručio da je izgubio njegovo povjerenje, a to je za načelnika GS, kazao je, najgore. Zašto ? I prije Kundidove odluke da stane uz onog tko mu je izravno nadređen, Plenković je načelniku glavnog stožera zaprijetio, ukoliko ne dade suglasnost za odlazak skupine hrvatskih vojnika na vojnu paradu u Francusku, da neće više imati njegovo povjerenje i da u tom slučaju očekuje njegovu ostavku (?! ) Premijer, međutim, nije pozvan odlučivati o razrješenju generala Kundida niti ima ikakvog smisla da od njega iznuđuje ostavku. To samo pokazuje koliko je izgubio osjećaj za mjeru i realnost. No, šef Vlade ne prihvaća poraz, pa je Kundida pozvao na razgovor u Banske dvore, namjeravajući djelovati pritiskom na načelnika Glavnog stožera kako bi se predomislio.
Kundid se razgovoru nije odazvao, ispoštovao je naredbu vrhovnog zapovjendika, i to je njegov smrtni grijeh, što se tiče AP-a. Od tada, Plenković se ne prestaje vraćati na tu situaciju, koju svaki put iznova dodatno zaoštrava, iako ga se u toj stvari ništa i ne pita. I prije dva dana ničim izazvan ponovo je otvorio temu načelnika Glavnog stožera Tihomira Kundida, naglašavajući da više nema njegovo povjerenje i koji je, kako je rekao, došao u „nekakvu gotovo kao psihozu” nakon što je bio pozvan na sastanak u Vladu, a on se „išao ispovijediti predsjedniku”. Kao da je nekakvo dijete koje roditelje pita smije li na kavu, izlijevao je žuč AP, ojađen generalovom „odbijenicom”.
“Odbiti doći premijeru? Što ćemo dalje. Dalje može tu stajati da ne izazovemo dodatnu krizu. Neka stoji tamo, ali što se tiče povjerenja, postupio je potpuno nezrelo. Te zapovijedi su flagrantno protuzakonite“, zaključio je, dodajući da Vlada nije nekakva bezvezna institucija, da Vladu treba poštovati, valjda za razliku od predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika OSRH!?
„Čovjek se ponio potpuno krivo. Pa nije odnos predsjednika Republike i načelnika takav da mu se ovaj treba ispovijedati. Nema proračuna, nema vojske – tako jednostavno. To je ljudski loš odabir“, ocijenio je, gotovo ucjenjivački, i usput, nakon što je dezavuirao Kundida i kao načelnika stožera i kao čovjeka, ustvrdio da nije kriv Kundid, nego Milanović koji se kapricira Vladi da bi „štetio hrvatskom vanjskopolitičkom položaju …”
A kao premijer je, dodao je, radio sve suprotno.
Što god bila tema, Plenković se uporno vraća na Kundida, ne uspijevajući apsolvirati „poraz”. To u AP-ovom vokabularu ne postoji, a onaj tko mu priušti takvu neugodnost, taj se izlaže njegovom gnjevu i osveti.
“U poslu, životu, politici, postoji načelo koje je važnije nego išta. Kako ću imati povjerenja ako nekoga zovem na sastanak, a on kaže da ne smije doći?”
“Ovo je no brainer. Imam odličan odnos s Kundidom. I imao je svu moju podršku. Nisam ga nešto prisiljavao, nego kulturno. Dobar dan, dođite na sastanak. ‘Ne smijem doći’. Lako što ne može doći, nego se ispovijeda. To nije to. Biste li vi došli da ste na njegovom mjestu?“, upitao je Plenković novinare, ne shvaćajući što ga je „snašlo”.
Opovrgnuo je i nazvao besmislenom navodnu tezu da će Vlada biti protiv načelnika u smislu funkcioniranja HV-a. “Nije stvar u tome. Stvar je u tome da je on osobno napravio postupak koji je bio kriv. Nema se on što njemu ispovijedati. Što nije mene zvao da mu ovaj ne da na sastanak? Game over. Nisam ga zvao da radimo nešto protuzakonito. To je ogromna greška“, govorio je Plenković, vrteći se u krugu vlastitog ogorčenja.
Slučaj drugi: Danas je njegova nova meta europska javna tužiteljica Laura Kovesi, prema kojoj in continuo pokazuje odium. Što mu to smeta kod hvaljene europske tužiteljice?
Poručio je kako očekuje da se Ured europskog javnog tužitelja ( EPPO ) ispriča ministrici kulture i medija Nini Obuljen Koržinek i Vladi zbog, kako je rekao, insinuacija da je ministrica bila uključena u zloupotrebu sredstava u aferi Geodezija.
“Ono što se pokazuje vezano za ovaj slučaj Geodezija – još jednom u potpunosti potvrđuje ono što smo govorili. Možda bi ovo bio pravi trenutak da se EPPO ispriča ministrici kulture, Vladi. Izići s insinuacijama preko svojih ljudi u medijima, s praktički optužbama da je ministrica kulture uključena u bilo kakvu zlouporabu sredstava, i to europskih sredstava, u samom početku izborne kampanje 2024., bio je zlonamjerni pokušaj utjecaja na rezultat izbora”, izjavio je hrvatski premijer, jer, eto, „sve što smo mi govorili tada, pokazuje se ispravnim”. Zar prejudicira ishod postupka koji još itekako traje?
No, Plenković smatra da je krivnja isključivo na osobama povezanim s Geodetskim fakultetom, a krunski dokaz za to su mu „pokajnici”, ona desetorka koja je priznala kompletnu krivnju po optužnici. Ali, pritom zaboravlja da se postupak protiv 19 preostalih aktera afere, a među njima su i bivši pomoćnik ministrice Davor Topalović, bivši dekan Geodezije Almin Đapo i bivši profesor, i dalje nastavlja.
“Ovdje vidite da je riječ o domeni Geodetskog fakulteta, nikakve veze to s ministricom osobno nema. A i što se tiče eventualno nekoga u Ministarstvu, ni to nema veze s ministricom, ako ima, imat će veze s pojedincem, a i to je pitanje”, zaključuje, kao da je sam u funkciji europskog tužitelja. Jer, kako reče, čudno je da su prošle dvije godine od „ogromne medijske orkestracije i orkestriranog napada”, a još nema ni potvrđene optužnice.
“Ali ima zato pregledavanja mailova u kabinetu ministrice, tko vas je zvao, s kim ste išli na ručak, koju ste pozivnicu vidjeli, s kim ste se našli na kavi, s kim ste bili na večeri. To je maltretiranje članice Vlade“, rekao je Plenković sipajući optužbe ne samo na račun Laure Kovesi, glavne europske tužiteljice, nego i medija koji su u sprezi s njom orkestrirano prozivali ministricu Obuljen Koržinek i to uoči izbora 2024., navodno, s ciljem izravnog utjecaja na izborni rezultat!
Kovesi, zbilja, nema drugog posla nego se baviti hrvatskim izborima. To je doista iznimno prizemna, premijera nedostojna konstrukcija koja, nažalost, upućuje na zabrinutost premijera da bi EPPO mogao ostaviti i dublji trag na hrvatskoj politićkoj sceni, i „suho zlato” pretvoriti u „olovni teret” AP-a i njegove Vlade.
Samo panika i strah mogu proizvesti ovakve diskvalificirajuće izjave na račun jedne iznimno važne europske pravosudne institucije bez koje, osobito u Hrvatskoj, nema borbe protiv korupcije, pogotovo na najvišim razinama. Šteta da Kovesi za nekoliko mjeseci završava mandat glavne europske tužiteljice, a u Hrvatskoj je toliko posla da bi joj trebao najmanje još jedan da napravi bar malo reda u ovoj neurednoj, razbucanoj državici prekrcanoj velikim lopovima.
