Nedavno je Draško Stanivuković, 32-godišnji gradonačelnik Banja Luke, ‘glavnog grada’ teritorijalne patvorine nazvane Republika Srpska, bio u Gračacu u Hrvatskoj te je na javnom skupu uvredljivo bulaznio i izazvao brojne negativne reakcije. Govorio je pohvalno o omraženoj paradržavi Republici Srpska krajina i ‘našim zemljama’ (?), posve jasno aludirajući na okupirane dijelove Hrvatske koje su srpski pobunjenici uz pomoć prosrpskih ostataka bivše JNA okupirali u Domovinskom ratu, dok 1995. godine nisu teško i temeljito poraženi.
Stanivuković je rođen 1993. godine u Banja Luci, par godina nakon što su srpski pobunjenici zadojeni četništvom i velikosrpskim zamislima postavljali barikade po cestama u dalmatinskom zaleđu i u vrijeme kada su srpske naoružane nakupine već počinile nebrojena zvjerstva i zlodjela u Hrvatskoj i BiH.
Ovoliki uvod je potreban jer je mlađahni Stanivuković svojim izjavama mnogima nanio veliku štetu, podsjetio na mučne i mračne dane, te izazvao nelagodu i ljutnju. Čak i kod onih među nama koji ne parazitiraju na svom učešću u ratu, ne glume domoljube i ne prihvaćaju nikakve nacionalističke narative, žive u zajedništvu sa susjedima svih nacionalnosti, zalažu se za mir i duboko preziru aktualno kvazidomoljubno desničarsko mahnitanje u koje je uključen i državni vrh.
Izuzetna drskost i(li) bezgranična glupost
Govoriti pohvalno o RSK 2026. godine u opustjelom Gračacu u pustoj Lici koji devastiran i unesrećen besmislenim ratom radi srpske agresije i te iste RSK, a onda i nesposobnošću i nebrigom ‘domoljubne’ hrvatske vlasti, izraz je izuzetne drskosti i(li) bezgranične gluposti.
Dakako, izazvalo je to reakcije mnogih u Hrvatskoj, i dalo materijala raznim štetočinama. među prvima je zaurlikao populist iz Sinja koji redovito buljazni po društvenim mrežama, sakupljajući političke bodove uz pomoć niskih populističkih i nacionalističkih trabunjanja. Nadovezali su se i drugi njemu slični, a onda je reagiralo i hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova, koje je, doduše ne baš prehitro, osudilo taj istup, te zaključilo kako su Stanivukovićeve izjave “koje dovode u pitanje Domovinski rat kao i legitimne vojno-redarstvene operacije Bljesak i Oluju koje su slomile terorističku paradržavu Republiku Srpsku Krajinu, apsolutno neprihvatljive i ne pridonose dobrosusjedskim odnosima”.
Osim što je uznemirio mnoge u Hrvatskoj, dao hranu šovinističkom šljamu, nanio je najveću štetu onima za čiju je dobrobit u svojem govoru navodno jako zabrinut – građanima Hrvatske srpske nacionalnosti koji žive u Hrvatskoj.
Znaju to i predstavnici srpske manjine u Hrvatskoj, pa je među prvima reagirao Boris Milošević, predsjednik Srpskog narodnog vijeća koji je za tjednik Novosti rekao kako je ‘dobro da srpski političari izvan Hrvatske žele obići i pomoći područja u kojima žive Srbi u Hrvatskoj, međutim, ovakva vrsta „pomoći“ Srbima ne treba’.
Draško Stanivukovič (lijevo) i Milorad Dodik (desno)
– Draško Stanivuković je pokazao nerazumijevanje za domaćine i izabrao sebične političke ciljeve koji ugrožavaju suživot i međuetničke odnose u Gračacu koji ga je dočekao s povjerenjem. Naštetio je našim organizacijama i političkim predstavnicima na nacionalnoj i lokalnoj razini koji rade na izgradnji dobrih odnosa sa većinskim hrvatskim narodom, razvojnim projektima i boljem životu članova srpske zajednice – ocijenio je Milošević, predsjednik SNV-a.
Kako pišu Novosti, ‘gnjusne želje i poruke upućene najmlađima izrečene su u Gračacu u sklopu Stanivukovićeve predizborne kampanje za nadolazeće predsjedničke izbore u Republici Srpskoj: pod krinkom brige i ljubavi prema sunarodnjacima u Hrvatskoj, gradonačelnik je kratko svratio, fotografirao svako svoje rukovanje, izrekao gomilu besmislica i otišao kući.’
Iz redova srpske manjine stigle su i druge osude Stanivukovićeva izlaganja.
‘O Gračacu samo po nevolji’
– On spominje Republiku Srpsku Krajinu, ne znam koliko je time pomogao ikome, pogotovo zajednici koja živi u Hrvatskoj i koja ima još uvijek svojih velikih i brojnih problema. Nije nam sigurno pomogao, već nam je odmogao, nema tu šta kalkulirati. Takve izjave su nesmotrene i nema potrebe za njima. Treba pričati o budućnosti. Ne živimo u vremenu za takve izjave. Nije ni vrijeme ni mjesto. Treba pričati o razvoju, poljoprivredi, napretku, šta možemo i kako možemo napredovati. Priča o onome što je bilo prije 30 godina nije nikome donijela dobro – kazao je načelnik Općine Gračac Goran Đekić, kako piše Večernji list.
Da se o Gračacu i sličnim općinama govori rijetko i u pravilu samo po nevolji, primijetio je SDSS-ov saborski zastupnik Milorad Pupovac koji je ustvrdio kako se ‘o Gračacu ponešto čuje kada vuk malobrojnim stočarima napravi veliku nevolju, kad jaka bura natjera vozače da od Svetog Roka skrenu prema Gračacu ili kad u njega dođe netko poput Draška Stanivukovića.’
– Do tada Gračac za Zadar postoji malo, a za Zagreb ne postoji ni malo. Kao ni za Sinj, a ni za Svetu Nedelju. Sve dok spomenuti gradonačelnik Banja Luke ne pokaže da u Gračac zapravo nije došao da bi djeci podijelio poklon paketiće za Svetog Savu, nego da bi za potrebe svoje predsjedničke kampanje u Republici Srpskoj poručio svojim domaćinima da su trebaju sjećati krajiške tvorevine koja im je došla glave. Tada se oglašavaju i ovi iz Zagreba, i ovi iz Sinja, i ovi iz Svete Nedelje. O Gračacu i njemu sličnim mjestima inače se ne govori. Pa se tako ne govori kako je ono zanimljivo jedino investitorima za vjetroelektrane, koje zanima bura i od rata i nemilosrdnih politika opustjeli prostor. Zanima ih zelena energija. Što od tog profita ima tamošnje stanovništvo ili Republika Hrvatska? Ništa, ili gotovo ništa! Zaposlenih od toga jedva da ima, a naknade od kilovat sata su sramotno niske. Stoga se postavlja pitanje kako je moguće da jedini resursi, koje općine poput Gračaca imaju, ostavljaju investitorima na raspolaganje za tako mizeran novac. Moguće je zato jer se to područje Gračaca, koje je sa svojih hiljadu kvadratnih kilometara veće od Međimurske županije, ne vidi drugačije, nego kao zemlja za investitore koji će u nju ulagati tako i toliko da uzmu sve, a ne daju ništa Što se tiče nas iz SDSS-a, mi znamo kako ćemo sa svakim budućim „nazovi gostom“, ali kako ćemo s „nazovi domoljubljem“, štoviše s toksičnim domoljubljem, od kojeg se teško vidi ne samo Gračac, nego i cijela Hrvatska. To bi trebalo znati nas više, mnogo mnogo više – ustvrdio je Pupovac.
Tako se Pupovac sjetio i vjetroelektrana koje su unakazile glavninu Dalmacije radi profita stranih kompanija i njihovih domaćih kompanija, a sad prijete totalnoj devastaciji tog dijela Like.
Ipak, bilo bi dobro da ubuduće odgovorni iz srpske zajednice u Hrvatskoj malo ozbiljnije, pametnije i pozornije biraju one koji će ‘nastupati’ u Hrvatskoj na priredbama kao što je bila ona u Gračacu, kako ne bi netko pomislio da su suglasni s takvim stajalištima, pa onda neće biti potrebe za popravljanjem ozbiljne štete koje nanose ovakvi agitatori četništva i velikosprskih ideja 2026. godine – desetljećima nakon njihova totalnog poraza.
Draško Stanivukovič (lijevo) i Milorad Dodik (desno)
