Nedavno je, nakon 35 godina postojanja, ugašen tjednik Globus. Izdržao je 1648 izdanja. Prije Globusa tiho su s medijske scene nestale brojne nacionalne, regionalne i lokalne tiskovine manjeg ili većeg utjecaja i značaja. Njima se ovih dana pridružuje, nakon 74 godine od osnivanja, i Šibenski list, lokalni tjednik koji je svoj prvi broj objavio daleke 1952. godine. O njegovom gašenju godinama se govori, ali je ono uspješno odgađano sve do prvih dana ove, 2026. godine, možda i zbog dotadašnjih zavičajnih veza uprave Slobodne Dalmacije pod čijim je patronatom Šibenski list nastavio izlaziti kao dodatak novini, svakog četvrtka, ravnopravno s TV programom, ali uz očuvanje vlastitog imena i lokalnog, šibenskog sadržaja No, Slobodna tada više nije bila – slobodna, postala je dio sustava Hanza Medie…
…pa su se odluke, ne samo o sudbini starog lokalnog lista, nego i popularnog dalmatinskog dnevnika, svojevremeno jednog od najtiražnijih u Hrvatskoj, donosile u Zagrebu, Razumljivo, u Hanza Mediji nije bilo nimalo senzibiliteta prema Šibenskom listu, brojke i profit su bile jedini kriterij za novog gazdu, a zavičajne veze više nisu imale moć i utjecaj…
Slobodna Dalmacija je nestanak Šibenskog lista pokušala kompenzirati pokretanjem portala Šibenski.hr, no, rok trajanja ovih dana je i njemu istekao. Ostvaruje li se ona stara prognoza šibenskih cinika da će Slobodna Dalmacija jednog dana biti tek lokalna splitska novina u kojoj će se povremeno naći mjesta i za poneku, u pravilu senzacionalnu ili pak tragičnu, crnokronikašku vijest iz Šibenika?
O smrti lokalnog tjednika danas pišu drugi portali, onaj pod imenom Slobodne Dalmacije o tome šuti. A trebao bi, makar zbog povijesti, tu vijest zabilježiti da one minule 74 godine lokalnog tjednika koji je odgojio cijelu plejadu vrsnih novinara, ni čitatelji Slobodne ne zaborave… Jer, Šibenik i šibenski novinari godinama su bili značajan dio dalmatinske novine koja je 80-ih godina prošlog stoljeća doživjela svoj medijski uzlet. Pod uredničkim vodstvom Joška Kulušića Slobodna Dalmacija i njezino tjedno izdanje Nedjeljna Dalmacija, postali su ključni medijski prostor za afirmaciju brojnih, danas uglednih novinarskih imena koja su stasala zajedno sa svojom novinom.
Od stupca ili dva posvećenih šibenskim vijestima u 60-im i 70-im godinama prošlog stoljeća, Šibenik je došao na čak četiri stranice dnevno u Slobodnoj, kao i Zadar i Dubrovnik, i taj se pionirski “Kulin koncept” širenja dalmatinske informativne mreže ( svaki grad, otok, malo veće mjesto u Dalmaciji, imali su dopisnika za SD ), godinama održavao i nakon svrgnuća najuspješnijeg urednika Slobode i nasilne kutlizacije splitskog i dalmatinskog dnevnika. No, s vremenom, taj je prostor sužavan, dok s dvije stranice dnevno naposljetku nije potpuno ukinut i neko vrijeme supstituiran Šibenskim listom kao prilogom četvrtkom, a potom portalom Šibenski.hr. Danas više nema ni toga, ugašen je i prilog i portal, a preostalih petoro novinara, koji su, nota bene, prethodno ostali i bez redakcijskog prostora kao najave onog što slijedi te upućeni na rad od kuće, priključeni su portalu i tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije. Neka im je sa srećom, jer, pitanje je dana kada će vlasnik, Hanza Media, odlučiti da ih je za tako reducirani obim posla- previše.
Šibenski list i šibenski novinari SD dijele sudbinu hrvatskog novinarstva generalno. Prolaze kroz proces tranzicije koja izravno pogađa egzistenciju, ali i profesiju. Kvalitetno novinarstvo uzmiče pred servilnim i trivijalnim, analitički tekstovi pred žutilom i servisnim informacijama, društvene mreže postaju relevantni izvori nekad vrhunskih medija. Svijet se mijenja, s njim, nužno i novinarstvo, a svaka promjena nije uvijek progresivna. Jer, nekad su mediji bili pouzdani, točni, edukativni, danas služe provociranju najnižih strasti ( krv, nesreće, mržnja, zlobna podmetanja i etiketiranja, propaganda… ) i objavljivanju praktičnih i osnovnih informacija ( radno vrijeme trgovina, pogotovo praznicima, recepti, rođeni i umrli… ). Medijski razvojni ciklus zatvara puni krug, novinarstvo se vraća na svoj početak, no ovog puta ono se definira nekim sasvim drugim kriterijima i proizvodi neke sasvim druge efekte kod konzumenata. Naprosto, ono je danas puno manje zahtjevno, seriozno i analitičko, ali i puno zloćudnije nego nekoć…
U ovom svojevrsnom in memoriamu Šibenskom listu, pozvat ćemo se na tekst iz lokalnog ŠibenikIn-a poznatog hrvatskog i šibenskog novinara Ive Jakovljevića, čiji je otac Joso Jakovljević bio jedan od urednika Šibenskog lista, početkom 80-ih ( s nakladom od 3100 primjeraka ! ), a u kojem se navodi opsežna faktografija ovog lokalnog lista.
Osnovan je davne 1952. kao glasilo Narodnog fronta za grad i kotar Šibenik, tiskan je samo na 4 stranice velikog formata, dakako u crno-bijelom tisku. Prvi urednik mu je bio Nikola Bego, tiskao se u šibenskog tiskari „Kačić”, postupno je povećavao broj stranica i nakladu, ali ne i cijenu radi čega je stvarao gubitak, pa je 1967. ugašen. Ponovo se pojavljuje na kioscima 1978., urednik mu je Dande Grgurević, izlazi kao glasilo Socijalističkog saveza, dio je Informativnog centra koji pod svojom kapom ima i lokalni Radio Šibenik.
S demokratskim promjenama, list mijenja i vlasnika, pa od sredine 90-ih postaje glasilo Šibensko-kninske županije koja će ga ubrzo prodati Dubrovačkom vjesniku čije vlasništvo ostaje do konca srpnja 2004. Sada je to već luksuzno izdanje u boji, ima mali format i 64 stranice te značajno veću nakladu. Bilo je to relativno stabilno razdoblje za Šibenski list kojeg tada uređuje Branimir Periša, no, kada je tjednik preuzela Slobodna, a nju Hanza Media, sudbina lokalnog tjednika već je bila zapečačena, samo se godinama odgađala. Šibenski list više nije samostalna novina ni autonomna pravna osoba, sačuvao je samo ime ali izlazi kao prilog četvrtkom u Slobodnoj Dalmaciji. Ali, ni to nije bilo rješenje, pa je uskoro pokrenuto internetsko izdanje, portal Šibenski.hr kao svojevrsna supstitucija papirnatog izdanja lokalnog tjednika koji, međutim, svojoj čitalačkoj publici sada nudi informacije s područja grada i županije na dnevnoj bazi. Međutim, bila je to samo tranzicija do konačnog kraja lokalnog lista koji je, uz nekoliko godina prekida, trajao 74 godine.
Početkom 2026., bez najave, ugašen je Šibenski. Tek 7. siječnja, na portalu Slobodne Dalmacije, pojavila se kratka obavijest Šibenčankama i Šibenčanima, „vjernim čitateljima iz Šibensko-kninske županije”, da od 8.siječnja na portalu „Slobodne” mogu čitati sve šibenske priče direktno u rubrici Šibenik ( Slobodnadalmacija.hr ) , navodno, „kako bismo poboljšali vidljivost i osigurali još bolji plasman tema iz Šibenika i županije” ( ?! )
– Cijeli sadržaj portala Šibenski.hr prebacujemo na Slobodnu Dalmaciju gdje će teme iz šibensko-kninskog kraja dobiti još veću publiku i značaj! – poručuju s portala SD, uvjeravajući čitatelje da će kroz novu rubriku na portalu SD ( rubrika Šibenik ) “imati najbolje priče, najuzbudljivije reportaže i najbrže breaking objave- sve što vrijedi znati!”
No, kako je bolje umjesto portala imati tek rubriku na portalu SD, koja će se baviti temama iz šibenskog kraja, nisu objasnili. Također, čitateljima nisu rekli da ono što im je donedavno na Šibenskom.hr bilo dostupno besplatno, sada će morati uglavnom plaćati da bi pročitali!
Kako god, Šibenski je otišao u povijest a iza njega je ostalo petoro novinara koji u ovim za medije nikad kriznijim vremenima, sasvim sigurno neće mirno spavati. Istina, svi se oni zasad priključuju Slobodnoj Dalmaciji ( novina i portal SD ) i izvještavat će o relevantnim događajima iz Šibensko-kninske županije. Za rubriku. Šibenik. No, treba li ih za to čak petoro?
Zlatno doba Slobodne Dalmacije odavno je prošlo, na tržištu tiskanih medija gotovo da nema uspješnih, ono što je preživjelo internetsku revoluciju tek vegetira naslanjajući se na svoja online izdanja. Vrijeme novina je nepovratno prošlo. Na metaforičkoj razini to je dramatično označio i požar u zgradi Vjesnika, nekadašnjem medijskom simbolu hrvatskog novinarstva, koja čeka rušenje i trajno uklanjanje. S odlaskom Vjesnikovog nebodera u povijest odlazi i novinarstvo kakvo smo nekad znali…
Danas je problem i sama distribucija novina, pa tvrtka koja po definiciji ima funkciju distribucije tiskovina ( Tisak ) odbija obavljati svoj nekadašnji core business i fingira trgovinu u kojoj se prodaje sve i sva, a najmanje novine. Pod državnim pritiskom posao distribucije preuzela je ( državna ) Hrvatska pošta. Na rok od pet godina. Nije to neka sreća. Znamo kakve sve probleme građani imaju s poštanskim pošiljkama koje često nedopustivo dugo do njih putuju, a nekad nikad i ne stignu. Nakon proteka ugovorenih pet godina, teško je vjerovati da će Pošta pristati na novih pet. Tko će distribuirati novine? Hoće li ih tada još uopće biti?
U tako radikalnim promjenama na medijskom tržištu, u tom slapu koji je potopio tiskane i brojne druge medije, što uopće znači ta mala šibenska kap? Promjene nisu uvijek progresivne ali ih je teško zaustaviti i s njima se treba naučiti nositi. Ili im se, ako za to ima kapaciteta i zainteresiranih, oduprijeti…
Tko je sve stvarao Šibenski list kroz desetljeća?
Mijenjali su se osnivači, titulari vlasništva, kvaliteta, format, čak i režimi, ali u Šibenskom listu tijekom njegovih 74 godine od izlaska prvog broja, novinari su bili postojana vrijednost.
Ovaj lokalni tjednik kroz desetljeća njegova trajanja stvarali su Omer Jureta, Joško Čelar, Milan Mudronja, Mile Orlović, Mirko Urošević, Dragutin Grgurević, Đuro Bećir, Mirko Radak, Mirko Sekulić, Zdravko Kedžo, Jordanka Grubač, Stipe Baranović, Marijan Džambo, Eduard Šprljan, Davorka Blažević, Marina Jurković, Katarina Rudan, Branimir Periša, Marija Lončar, Zdravko Pilić, Zorana Deljanin, Đurđa Vrljević, Krešimir Gulin, Ana Petrić, Toni Veljača i Marko Podrug.
