Naslovnica albuma Kino Beton koju je priredio Danijel Žeželj
Nenad Sinkauz – akustična, el. i midi gitara, live electronics
Alen Sinkauz – bas, pulsar 23, fx
Marco Quarantotto – bubnjevi, perkusije
Rob Mazurek – truba, sampler
Skladatelji i izvođači Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz na glazbenoj sceni djeluju od sredine 1990-ih. Diplomirali su muzikologiju i etnomuzikologiju u Padovi. Poznati su po zajedničkom djelovanju u području dugometražnih i kratkometražnih filmova, glazbenih, plesnih i kazališnih predstava, radijskih emisija, kao i site-specific i multidisciplinarnih performansa. Surađuju s istaknutim filmskim i kazališnim redateljima te koreografima, kao i s vizualnim i video umjetnicima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnici su pet nagrada Zlatna arena i nagrade za originalnu filmsku glazbu na Danima hrvatskog filma. Njihov je umjetnički rad, posebno prilikom sviranja uživo, usmjeren na istraživanje nekonvencionalnih glazbenih formi, višeslojno improvizirane i kreativne glazbe, a njihovi glazbeni korijeni potječu iz underground metal i punk scene 1990-ih. Kroz performans i kompoziciju, koji su u njihovu radu usko povezani, zanima ih dijalog akustičnih i elektroničkih instrumenata te hibridnost spoja glazbenih i kazališnih principa u performansu kao istraživačka orijentacija prema novim izvedbenim formatima. Nastupali su u klubovima i galerijama diljem SAD-a, Japana, Europe i Argentine. Godine 2010. pokrenuli su Međunarodni festival eksperimentalne i improvizirane glazbe Audioart u Puli. Godine 2021. osnovali su Kopaton Records, izdavačku kuću za eksperimentalnu i kreativnu glazbu, kao platformu koja povezuje glazbenike iz Hrvatske i jugoistočne Europe. Osnivači su avant-rock benda East Rodeo, s kojim su objavili tri albuma te audiovizualne projekte Day of the Year, Sicomat i Propulzor. Suosnivači su big banda CRI Orchestra, posvećenog improviziranoj glazbi, koji okuplja dvadesetak glazbenika iz Hrvatske. Osnovali su i umjetničku organizaciju P137, kroz koju ostvaruju umjetničke projekte i suradnje u Hrvatskoj i inozemstvu, doprinoseći razvoju eksperimentalne glazbene scene. U novije su vrijeme uključeni u djelovanje eksperimentalnog trija Roj Osa, u kojem sviraju s bubnjarom i udaraljkašem Marcom Quarantottom.
Rodom iz Pule, Quarantotto je 1999. upisao glasoviti jazz-odjel Sveučilišta za glazbu i dramsku umjetnost u Grazu (Austrija) te diplomirao 2006. s magisterijem (MMus) iz jazz bubnjeva i udaraljki. Tijekom studija poduku je dobivao od poznatih bubnjara kao što su Billy Hart, Jimmy Cobb, Alex Deutch, Howard Curtis, Joe La Barbera i drugi. Godine 2009. preselio se u London, gdje je nastavio svoju glazbenu karijeru i uspostavio značajne suradnje s nizom renomiranih umjetnika. Diljem Europe sudjelovao je u brojnim projektima, svirao u raznim bendovima i surađivao s poznatim glazbenicima koji djeluju u raznim žanrovima – od popa, rocka, etna i jazza do eksperimentalne glazbe. Sudjelovao je i u kazališnim produkcijama u Italiji, Austriji i Hrvatskoj. Aktivan je i kao studijski glazbenik te je snimio više od četrdeset albuma. Godine 2019. utemeljio je trio ŪROK, čiji je debitantski album objavljen za Chant Records u New Yorku. Godinu dana poslije vratio se u Hrvatsku, gdje je počeo učestalije svirati s raznim jazz-sastavima, kao što su kvintet Roberta Mikuljana, Jazzistra Orchestra i Leon Brenko Trio. Važnu suradnju ostvario je s CRI Orchestrom te s Nenadom i Alenom Sinkauzom u bendu Roj Osa, ponekad zajedno s vizualnim umjetnikom Danijelom Žeželjem, s kojim dijele slične vizije o distopijskom, ali ne i znanstveno neutemeljenom društvu budućnosti.
Roj Osa, album Kino Beton, ilustracija Danijel Žeželj
S tim su trijom 2022. snimili album Azbestni krovovi, koji je objavio Kopaton Records. Riječ je o nekonvencionalnoj glazbi koja se temelji na improvizacijama, spontanoj komunikaciji, intuiciji, intenzitetu i korištenju digitalne i analogne elektronike. Elektronika, efekti i specifičan ugođaj igraju najvažniju ulogu u njihovu stvaranju autentičnog zvuka. Zvuk im je moćan, zrače neobuzdanom energijom. No najvažnije u njihovim izvedbama jest to što pažljivo osluškuju jedni druge i brzo reagiraju na sve što se događa u trenutku; njihove se izvedbe razvijaju ovisno o neplaniranim ludorijama, veličini i obliku “klipova” koje jedni drugima bacaju pod noge, iznenađujući tako sebe i publiku. Na temelju dugogodišnje suradnje mogu si priuštiti eksperimentiranje na licu mjesta, zbog čega je svaki njihov nastup drukčiji i intrigantan. Čak i kad je zamišljena kao “monomedijalna”, njihova se glazba doima multimedijalnom – pobuđuje dojam performansa ili pak filmske ili scenske kulise, uvijek u suradnji s umjetnicima koji djeluju u raznim područjima stvaralaštva. Uostalom, cijenjeni su upravo zbog glazbe koju su stvarali za filmove i predstave. Tijekom proteklih godina toliko su prisutni na sceni i njihova je glazba toliko zaživjela da je, iako su uvršteni na Menartovu kompilaciju Zvučni zid koja na dvostrukom LP-ju donosi presjek hrvatske alternativne scene, više ne moramo zvati alternativnom.
Upravo to ih čini idealnim suradnicima čuvenog američkog multidisciplinarnog umjetnika Roba Mazureka, dobro poznatog hrvatskoj publici. S njim su prošle godine za diskografsku kuću Kopaton Records snimili album Beton kino, koji će promovirati na ovom koncertu. Album donosi snimke koje su ovi glazbeni istomišljenici ostvarili u duhu zajedništva. Uz Mazureka, prepuštaju se istom porivu za upuštanje u nepredvidive, otkačene improvizacije – hrabro ulaze u rješavanje konflikta, tragajući za novim izazovima. To je nešto što se ne može unaprijed pripremiti; proizlazi iz naravi samih umjetnika, koji su elokventni u svojoj osebujnosti i komuniciraju na nadrealnoj razini, s instinktom za istraživanje nepoznatih područja.
Iako je najpoznatiji kao trubač i skladatelj, Mazurek je svestran umjetnik koji djeluje i izvan područja glazbe. Bavi se i slikarstvom, kiparstvom, instalacijama, videom, filmom i performansom, što je prezentirao na brojnim međunarodnim samostalnim i skupnim izložbama, instalacijama i umjetničkim rezidencijama. Bez obzira na područje umjetnosti, njegovo je stvaralaštvo uvijek utemeljeno na eksperimentiranju, istraživanju i potrazi za novim zvukovnim rješenjima. Stoga sam sebe naziva apstraktivistom. Kad je riječ o glazbi, istražuje povijest avangardne glazbe te stvara spajajući avangardni jazz, elektroniku i rock s eksperimentalnim elektroničkim utjecajima. Tijekom karijere surađivao je s velikanima kao što su Roscoe Mitchell i Fred Anderson, što potvrđuje utemeljenost njegovih umjetničkih nastojanja, a njegovo je stvaralaštvo priznato i nagrađivano u SAD-u i Europi.
Osim ansamblskih projekata, Mazurek poduzima i solo pothvate koji odražavaju njegov interes za konkretnu glazbu, zvučne instalacije i elektroničku manipulaciju zvukom. U potrazi za umjetničkim nadahnućem, osim u Chicagu, sedam je godina proveo u Manausu u Brazilu, posvetivši se istraživanju i promicanju brazilskih glazbenih tradicija. Primjerice, jedan od projekata ostvario je konstruirajući egzotične zvučne pejzaže, snimajući zvukove amazonske prašume, uključujući električne jegulje snimljene u istraživačkom laboratoriju INPA u Manausu te audiozapise prikupljene iz olujnih sustava na periferiji Brazilije. Utemeljitelj je Chicago Underground Collectivea, sastava koji po potrebi mijenja formacije – od dua do orkestra. Također je pokrenuo Exploding Star Orchestra, posvećen istraživanju avangardne glazbene tradicije i raznolikosti suvremene glazbene scene grada. Koliko je cijenjen, vidljivo je iz činjenice da su ga u realizaciji toga projekta slijedili ugledni glazbenici kao što su Bill Dixon, Tomeka Reid, Ingebrigt Håker Flaten, Ken Vandermark, Hamid Drake i mnogi drugi. Osim toga, vodio je ili bio suvoditelj brojnih drugih ansambala različitih karaktera. Mazurek je napisao više od 400 skladbi i objavio više od 70 snimaka za različite izdavačke kuće. Za svoje je glazbeno djelovanje primio niz nagrada i priznanja.
Davor Hrvoj
