Roj Osa i legendarni čikaški trubač Rob Mazurek otvorit će 11. NO Jazz Festival koncertom u Vintage Industrial Baru 11.10., a prije topga nastupaju sutra, 8. 11., u Domu mladih u Splitu u sklopu Sound art festivala ISPOD BINE, te dan kasnije 9. 11. u Domu hrvatskih branitelja Pula (Soundpainting platforma Pula).
Kad su jesenas objavili sjajan album prvijenac pod imenom Roj Osa, braća Sinkauz koja su postala gotovo sinonim za domaću filmsku glazbenu produkciju, o čemu svjedoči čak 5 osvojenih Zlatnih arena za glazbu u proteklih 7 godina, još su jednom potvrdili svoj status jednih od predvodnika ovdašnje kreativne glazbene scene koja ne poznaje i ne priznaje granice.
Uz Nenada i Alena Sinkauza ovaj trio čini još i bubnjar Marco Quarantotto, a svoju suradnju vide kao jedinstveni prostor autorskih ideja, koncepata, ali i intuicije, te slobode. Glazba koju stvaraju kreće se po rubovima njihovog dosadašnjeg zajedničkog zvučnog stvaralaštva i prijateljstva koje traje 30 godina. Koriste digitalnu i analognu elektroniku, manipuliraju uživo električne i akustične instrumente kontrolirajući pritom maksimalni dinamički raspon zvučnih događaja. Nakon izlaska albuma “Azbestni krovovi“ i hvalospjeva koje je polučio, Roj Osa odlaze korak dalje te započinje suradnju s Robom Mazurekom koji će im se na ovom koncertu i mini turneji priključiti kao četvrti član benda.
Inače, kako piše Glazba.hr u intervjuu s pokretačem NO festivala i mnogih drugih izvrsnih događanja, Matom Škugorom, NO jazz Festival je pokrenut nakon 15 godina mirovanja. Mate Škugor (vidi TRIS) je, piše Glazba.hr u proteklih pa više od četvrt stoljeća posvećenosti promotorskoj karijeri pokrenuo nekoliko festivala, od No Jazza, Žednog uha, Terranea do SuperUha i organizirao više od tisuću koncerata, da bi iz svoje ljubavi prema glazbi koja propituje i traži, uspio privući mnoge važne svjetske glazbenike i tako utjecao na glazbeni ukus mnogih generacija, ali i razvoj naše glazbene scene uopće, o čemu je uostalom pisao i u svojoj knjizi Glazba za žedno uho objavljenoj 2021. godine.
Mate Škugor (Foto: Jozica Krnić)
