Sramotni splitski slučaj nasilništva skupine maskiranih muškaraca koja je prekinula manifestaciju Srpskog kulturnog društva Prosvjeta u povodu dana srpske kulture u Splitu, i formalno će biti kategoriziran kao kazneno djelo nasilništva koje se goni po službenoj dužnosti. To je u srijedu, po dolasku u Split, izjavio i glavni državni odvjetnik Ivan Turudić, najavjujući da bi moglo biti još privođenja i uhićenja u najskorije vrijeme. Policija je zasad priopćila da je uhićen tek jedan od sudionika nasilnog „maskiranog upada” u gradski prostor splitske četvrti Blatine, no ispitivanja traju, a otežava ih činjenica da su napadači bili maskirani…Hm. U međuvremenu, na Hrvatskom radiju, Prvi program, u emisiji „U mreži prvog” ( u kojoj su gostovali i Boris Milošević, SNV, i Tena Šimonović Einwalter, poučka pravobraniteljica ), akademik Zvonko Kusić u par navrata proziva medije za stvaranje dojma da je situacija dramatičnija nego što doista jest, a ono što jest je mikro incident, izolirani slučaj kakve mi inače ne poznajemo…Kako je samo došao do tih znanstvenih otkrića?
Kusić je akademik koji se stavio na raspolaganje Andreju Plenkoviću i Vladi, pa ne čudi njegova apologija , napose svakog premijerovog poteza kao egzemplarne političke mudrosti i uravnoteženosti. Nešto kao onodobni zaključci njegova Povjerenstva za suočavanje s prošlošću koje je legaliziralo ustaški pozdrav Za dom spremni po principu „dvostrukih konotacija”. Istim stilom Kusić i sada pokušava ekvilibrirati između pohvala Velikom vođi i nepobitnog nasilja koje bez zadrške zaslužuje svaku osudu.
– To je zaista mikro incident, kako je premijer rekao, jer mi u društvu ne poznajemo takve incidetne. Recimo – veli Kusić – u turizmu imamo jako puno ljudi iz Srbije, i kao turista i kao radnika u turizmu, i čulo bi se da postoji kakav incident. Tako da je ovo ( splitski slučaj ) potpuno izlolirano, ali neprihvatljivo i za svaku osudu, kako je to premijer postavio, bez ikakve zadrške. To medijski djeluje više dramatičnoi nego što je– zaključuje Kusić, odbacujući tezu oporbe da je to dio procesa koji se stalno događa, ali je legitimno, kaže, da oporba takve događaje koristi za stjecanje političkih poena.
Nevjerojatno je da Kusić potpuno ignorira cijelu seriju incidenata od ljeta naovamo- od klicanja ZDS usred Zagreba uoči Thompsonovog koncerta na Hipodromu, preko sinjskog koncerta MPT-a, do Benkovca i zabrane festivala “Nosi se”, pseudobraniteljskog prosvjeda u Šibeniku uoči početka Festivala alternative i ljevice- Fališa, do opskurnih, vulgarnih prijetnji novinarima i književnicima Jergoviću i Pavičiću, te naposlijetku upada stotinjak nasilnika na večer folklora u organizaciji SKD Prosvjete na splitskim Blatinama. A Kusić veli, mi inače ne poznajemo takve incidente?!
Što se akademika Kusića tiče, zapravo nema ugrožavanja manjinskih i ljudskih prava, nema nasilja i zakona ulice, to je samo izolirani, lokalni mikro slučaj ( !? )
Predsjednik Srpskog narodnog vijeća Boris Milošević brzo ga je demantirao.
– Mi u srpskoj zajednici stalno imamo razinu djelovanja gdje nas se preispituje- naši se kulturni centri obilježavaju kao špijunski, naši politički predstavnici se nazivaju petokolonašima, neprijateljima države… stalno nas se gura u sferu folklora, i sad kad imamo jednu malu manifestaciju koja po ničem ne bi trebala izazivati pažnju, dođemo u ovu situaciju gdje se zapitaš odakle to, koja je motivacija. Trebao je nastupiti ženski zbor, to su sve penzionerke, Splićanke i u svpm gradu dožive da im se zabrani pjevati- rekao je Milošević, konstatirajući da se tu radi o napadu na ustavne vrijednosti.
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter je upozorila da odgovornost nije samo na počiniteljima nasilja, nego i na onima koji stalno svojim porukama potiču nesnošljivost, kao i onima koji su propustili osuditi događaje „koje smo imali recentno, tijekom 2024. i 2025. godine, a koji su se odnosili na različite kulturne manifestacije ( Sinj, Benkovac, Večer Bošnjaka, mladi koji sured Zagreba pjevaju ustaške pjesme i kliču ZDS ). Sve je to, smatra, trebalo snažno i nedvosmisleno osuditi, a kad to ne učinite stvari eskaliraju.
Kusić se, naravno, s tim ne slaže. Hrvatska ima najvišu razinu manjinskih prava u cijeloj Europi, u zadnjih devet godina srpska manjinska zajednica sudjelovala je u svim vladama ( ne i aktualnoj ! op.a. ). Ni u jednoj europskoj državi nije tako. Ali, dešava se to da se pojedini incidenti medijski promoviraju tako da imamo posebni fenomen- tzv. neprijateljski savez, između krajnjih ekstremista. Imate ove koji izazivaju incidente i ove koji na to reagiraju, oni žive jedni s drugima, a ova Vlada je uspjela postići jednu ravnotežu između ta dva ekstrema.
Tako to vidi akademik Kusić pa zaključuje:
– Rekao bih općenito da je stvaranje u javnosti gotovo kriznog stanja rezultat akcije oporbe koja želi iz toga profitirati i stvara jednu atmosferu koja se ne bi trebala stvarat… Nitko od nas ne zna nijedan slučaj napada na srpske turiste, srpske radnike koji dolaze i odlaze… uporno relativizira ozbiljnost situacije Plenkovićev odani apologet.
No, kako na to kaže Milošević, možemo uzeti radnike i turiste iz Srbije kao pozitivan primjer, ali ovdje je riječ o nečem drugom. Riječ je o manifestaciji gdje su Srbi kao zajednica vidljivi. ( A valjda bi trebali biti nevidjljivi… op.a. ) Jesmo li mi ravnopravni građani koji mogu nastupati bez straha da će se nešto dogoditi?
Za njega je ova situacija usporediva s incidentom 2018. u selu Uzdolje kod Knina kad je, također, skupina maskiranih upala u ugostiteljski objekt, ali je tada došlo do fizičkog obračuna s gostima, među kojima su bile žene i djeca. I tada je, kao i sada uslijedila oštra, bezrezervna osuda iz državmnog vrha, ali se osim verbalnih osuda ništa drugo nije poduzelo.
Kako reče Šimonović Einwalter, treba s riječi preći na djelovanje. Na izmjene Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kako više ne bi bilo konstantnog relativiziranja incidenata, jer ljudi su u Hrvatskoj već izluđeni s korištenjem ustaškog pozdrava Za dom spremni, i treba jasno definirati, zakonom, što s tim. Dio odgvoornosti je na izvršnoj, dio na zakonodavnoj, a dio na sudbenoj vlasti, smatra pučka pravoibraniteljica.
I opet, Kusić se s tim ne slaže. Po njegovom mišljenju je i ustavno i prekršajno zakonodavstvo sve to već riješilo, sve se te situacije mogu procesuirati, problem je samo tromo pravosuđe, a presude koje dođu kasno nemaju efekta.
– Ovo su emotivne situacije, i bitno je da premijer nastupa tako jasno i odlučno jer ova oporba, koja je tako žestoko reagirala, vidi se da se radi o čistoj politizaciji. Njima treba neki novi incident da bi se opet mobilizirali ti politički akteri. Dakle, nije dobro da se politika puno miješa u ovo što gđa Šimonović kaže, bitno je da institucije reagiraju… Postoji jaki emotivni naboj u društvu i ovo što je u zadnjih 9 godina ova Vlada, na čelu s Andrejem Plenkovićem, postigla, ovaj balans i stabilnost, paradoksalno je, smatra, da smo optuženi da ne štitimo nacionalne manjine, a imaju veću razinu prava od svih manjina u Europi.
– Ja bi malo kritizirao i vas medije – na kraju će Kusić. – Vi često zovete isključive ljude, ekstremnih stajališta. Oni su vjerojatno zanimljivi, ali u društvu nije tako. Tzv. obični ljudi ne misle tako. Ovaj incident je nekako pokvario dojam, ali ja mislim da je inače postignuta jedna stabilna ravnoteža. Normalni ljudi normalno žive, nemaju ovih problema i nije dobro isticati ovakve slučajeve. Ja mislim da treba spustiti tenzije, jasno osuditi, ali ne opet na način kako oporba radi da to dramatizira– poručuje Kusić, slijedeći retoriku premijera po kojem su za incidente, za opću klimu u društvu, krivi svi osim njega i HDZ-a. E to se zove paradoks. Kako mogu biti krivi svi za ono što imamo u državi kojom upravlja Andrej Plenković i HDZ uparen s najekstremnijom političkom opcijom, DP-om, kod kojih su i sukno i škare?
I kako Kusić, AP i njegova poslušna sljedba zamišljaju ulogu medija u društvu? Možda kao još jedan alat u rukama vlasti, čija je funkcija da frizira stvarno stanje u društvu, da sve negativne pojave prešućuju ili rekomponiraju, da veličaju vlast i da pred njom padaju ničice? Zar Kusić i Plenković misle da će stanje u društvu ( državi ) biti bolje ako mediji o tome šute, ako nasilje ignoriraju, ako gaženje ljudskih i manjinskih prava ne problematiziraju, ako rehabilitaciju ustaštva i njegovo normaliziranje hine da ne vide? Problemi neće nestati ako se o njima ne govori, vrli akademiče. Pod tepihom mogu samo bubriti dok jednom ne eksplodiraju. A tada su žrtve puno veće negoli da se bomba na vrijeme deaktivirala, da su se problemi jedan po jedan rješavali, uostalom, da su se zakoni primjenjivali, a ne interpretirali ovisno o potrebama vlasti.
Šutnja medija je smrt civiliziranog društva, jer društvo koje je nijemo i slijepo ne funkcionira. Država je slobodna i demokratska onoliko koliko su u njoj slobodni i neovisni mediji. A oni nikad nisu bili neslobodniji, nikad poniženiji profesionalno i materijalno, nikad prozivaniji i nikad manje poštovani. To sve govori o Plenkovićevoj državi „stabilne ravnoteže”…
