U parku Diane Budisavljević, u subotu je Srpsko narodno vijeće organiziralo skup sjećanja na stradalu ratnu siročad 1942. godina u ustaškom logoru Srpsko narodno vijeće (SNV) u subotu je, u parku Diane Budisavljević, organiziralo skup sjećanja na stradanje ratne siročadi 1942. godine u sisačkom ustaškom logoru za djecu.
“Naša borba da se očuva sjećanje prvenstveno na djecu, na hrabre ljude koji su ih spašavali, na ljude koji su bilježili što se događalo je sve važnija. Jer puno je glasova koji bi htjeli to promijeniti“, rekao je predsjednik SNV-a Boris Milošević, kako je priopćeno iz SNV-a.
U ljeto 1942. ovdje je ustaška NDH uspostavila logor koji je nazvala Prihvatilište za djecu izbjeglica, što je bio služben naziv. A po uspostavi logora, tijekom kolovoza tamo je bilo transportirano, u teretnim vagonima za stoku, preko 2000 djece iz ustaških sabirnih logora u Mlaki, Jablancu i Košutarici, osnovanih nakon velike ofenzive na Kozaru.
Milošević je opovrgnuo da se radilo o napuštenoj djeci koja su zapravo po tim logorima zbrinjavana.
“Djeca iz sela u okolici logora Jasenovac, djeca s Kozare i potkozarskih sela nisu bila napuštena od svojih roditelja, ona su im otimana. Njihovi roditelji su bili ili ubijeni ili odvedeni na prisilni rad u zemlje Trećeg Reicha“, kazao je predsjednik SNV-a, demantirajući da bi se radilo o bilo kakvoj skrbi za djecu, za njihov život i zdravlje. U samo 20-ak dana, naveo je Milošević, kolovoza 1942. umrlo je 515 djece, a smrtnost se smanjila tek kad je započelo preseljenje djece iz logora u Sisku u Zagreb, potkraj rujna.
Djeca koja su preživjela spašena su zahvaljujući Diani Budisavljević koja se pobrinula da ih se preveze u Zagreb, ili zato što su im pomogli hrabri građani Siska i okolnih sela koji su se za njih brinuli, prihvatili ih u svoje obitelji, čuvali i hranili.
Jedna od preživjelih iz sisačkog dječjeg logora, tada djevojčica od 4-5 godina, Nevenka Končar, govorila je na skupu sjećanja o strahotama koje je u tako ranoj dobi proživjela.
Inače, kroz prvi dječji logor tadašnje NDH prošlo je, priopćili su iz SNV-a, oko šest tisuća djece. Od 3. kolovoza do 8.siječnja 1943. od gladi i bolesti umrlo je oko 1200 djece, u dobi od nekoliko mjeseci do 10 godina. Žrtava bi bilo zasigurno i više da nije bilo ljudi poput Diane Budisavljević i ljudi oko nje, od medicinskih sestara, članova Crvenog križa do ljudi iz Caritasa Zagrebačke biskupije.
