U državi korupcije kao modusa operandi za bogaćenje političke kaste, zemlji kriminala, lopovluka, klijentelizma i pogodovanja privilegiranima, gdje suđenja traju desetljećima a presude se žurno izriču novinarima i sirotinji, drakonsko sankcioniranje troje studenata Filozofskog fakulteta zbog sudjelovanja u studentskom prosvjedu povodom uvođenja plaćanja apsolventskih participacija, doima se uistinu perverzno. Mlade ljude koji bi u doglednoj budućnosti trebali biti ključan dio hrvatske akademske zajednice, buduća intelektualna elita, uči se da ne misle, da ne propitkuju ničije odluke, da poslušno klimaju fakultetskim autoritetima i da pred njima budu “u stavu mirno”. Apsurdno je da se sve to događa baš na Filozofskom, a ako se tamo tako besramno kažnjava kritičko mišljenje, stav i sloboda izražavanja, na koje bi ovaj fakultet studente trebao poticati, onda se doista nemamo čemu nadati. Bit ćemo sretni ne bude li i gore…
Od više desetaka prosvjednika, dekan odabrao troje i – suspendirao!
Zagrebački Filozofski fakultet došao je u središte pozornosti zbog troje suspendiranih studenata čiji je prosvjed bubnjevima i zvižducima dekan Domagoj Tončinić proglasio nasilnim iako baš nikakvog nasilja u tom činu kratkotrajnog ometanja sjednice Fakultetskog vijeća nije bilo. Tek pokušaj da se bučnom demonstracijom, koja baš nikoga ne ugrožava, upozori na studentsko nezadovoljstvo. Dekan je, bez rasprave, bez omogućavanja sankcioniranima da iznesu svoju obranu, troje sudionika prosvjeda trenutno suspendirao i predao Stegovnom vijeću. O svojoj odluci ih je izvijestio e-mail porukom ( !? )Nedostatne financije mogu biti razlog za tvrdo inzistiranje na naplaćivanju apsolventske participacije, ali prosvjed studenata protiv novog udara na kućni budžet njihovih obitelji, koje u većini slučajeva jedva uspijevaju dopunskim poslovima školovati svoju djecu, potpuno je legitiman, razumljiv, opravdan. Studiranje je ionako postalo luksuz, rezerviran za one koji imaju i više negoli im treba…
U četvrtak je Plenum Filozofskog fakulteta organizirao okrugli stol kojem je tema bio autoritarni, represivni potez fakultetske uprave ( dekana ) prema studentima koji su, uz ostale, sudjelovali u prosvjedu. Slučajno ili ne, službene stranice Filozofskog pretrpjele su i hakerski napad, pa su, kako piše srednja.hr, neko vrijeme bile nefunkcionalne.
I dok su u svijetu studenti po defaultu pokretači promjena, što mjesecima gledamo i u susjednoj Srbiji, ta snaga progresa koja zemlju vuče naprijed, a čemu smo svjedočili i u „hrvatskom proljeću” s početka 70-ih godina prošlog stoljeća, u ovoj državi studente se pokušava dresirati kao pse da se „drže uz nogu”, da budu ponizni prema vlasti, jer ih svako dizanje glave može skupo stajati. Kao što stoji ovo troje studenata kojima su zbog iskazivanja stava i kritičkog odnosa prema politici fakultetske uprave oduzeta temeljna ljudska i studentska prava, pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, pravo na redovno obrazovanje. Odlukom dekana Filozofskog fakulteta Domagoja Tončinića samo za troje studenata, između cijele skupine koja je u znak prosvjeda zbog uvođenja plaćanja participacije zvižducima i bubnjevima nakratko prekinula sjednicu fakultetskog vijeća, izrekao mjeru suspenzije na tri mjeseca i njihovu sudbinu predao u ruke Stegovnog suda.
Zvižduci i bubnjevi proglašeni nasiljem!
Ali, što izrečena suspenzija podrazumijeva? Potpunu ekstradiciju s Fakulteta u tri naredna mjeseca, ili još i gore od toga, jer s tom ustanovom nemaju pravo ni na online vezu, zapriječen im je ulazak na Fakultet, polaganje ispita, predaja seminarskih radova. De facto su na tri mjeseca izbačeni s Fakulteta! A zašto, zaboga?! Naposljetku, ako se radilo o skupini više desetaka prosvjednika, po kojim kriterijima je dekan odlučio iskaliti se baš na ovo troje suspendiranih?
Osim tragičnog saznanja da studenti nemaju pravo na hrvatskom sveučilištu izražavati svoje kritičko mišljenje, kamoli se za njega ustrajno boriti, da se učmala sveučilišna zajednica užasava svakog aktivizma uopće, a napose studentskog, da je sklonija „batinom” iz studenata istjerati drugo mišljenje negoli ih poticati na njegovo zagovaranje, ispostavlja se također i da se sveučilišni profesori iz straha za vlastito radno mjesto ili pak, kako vele studenti, iz letargije i osjećaja nemoći, mahom štite oportunizmom, šutnjom i nečinjenjem. To je potpuni potop akademske zajednice, njezino opasno degenerativno potonuće u represiju i regres.
Od ukupno 23 odsjeka na Filozofskom fakultetu zasad je samo jedan jedini- Odsjek za sociologiju- izrazio jasan, artikuliran i beskompromisan stav u ovom slučaju, osporio utemeljenost dekanove odluke i zatražio njezino ukidanje. Odluku, kako prenosi srednja.hr, Odsjek smatra nelegitimnom u akademskom i etičkom smislu, jer „ne poštuje duh dijaloga, proporcionalnosti i slobode izražavanja”.
“Sociolozi” traže opoziv dekanove odluke!
„Sociolozi” su održali izvanrednu sjednicu i donijeli zaključke koje su uputili i dekanu i studentima.
– Uznemireni mogućim negativnim posljedicama koje bi ta odluka mogla dugoročno imati za ozračje demokratskog dijaloga, akademske slobode, kritičko mišljenje i sveukupni etos Filozofskoga fakulteta, smatramo bitnim ukazati na sljedeće. Kazna je drastična i preuranjena – odluka dekana o privremenoj zabrani pohađanja nastave, polaganja ispita i predaje radova izrečena je prije nego što je Stegovni sud uopće odlučio o razmatranju slučaja. Time su studenti de facto već kažnjeni bez dokazane krivnje, što je u suprotnosti s načelom presumpcije nevinosti. Sama mjera ima karakter kazne, a ne zaštitne mjere – njezin učinak jest isključenje sa studija na do tri mjeseca- konstatiraju s Odsjeka.
Posebno se problematizira činjenica da je u prosvjedu sudjelovalo nekoliko desetaka studenata, a suspenzijom je obuhvaćeno samo njih troje, pa se s razlogom postavlja pitanje po kojim kriterijima su izdvojeni te upozorava da selektivnost stvara dojam ciljanog pritiska i zastrašivanja.
Da ne spominjemo i kako Pravilnik o stegovnoj odgovornosti studenata na Filozofskom ometanje službenih aktivnosti tretira kao lakši stegovni prijestup, a kazna je unatoč tome drastična (?! )
Dekan u odluci o privremenoj mjeri navodi kako se ona odnosi na nasilno ponašanje ( fizičko i simboličko ), što je u slučaju suspendirane studentske trojke apsolutno neprimjenjivo jer nikakvog nasilja, ni simboličkog, kamoli fizičkog nije bilo.
– Ako se svako narušavanje reda proglasi nasiljem– upozoravaju s Odsjeka sociologije- to vodi relativizaicji i banalizaciji stvarnog nasilja, fizičkog, seksualnog, psihološkog ili rodno uvjetovanog. A time se dugoročno slabi i društveni konsenzus o osudi nasilja…
Otvoreno pismo
Studenti po prirodi stvari djeluju aktivistički i performativno, ali svoja neslaganja u pravilu izražavaju nenasilnim prosvjedima, pa bi bilo za očekivati da je uprava pokazala više senzibilnosti za studentski prosvjed, više tolerancije i sklonosti dijalogu, a što u osnovi i jest misija akademske zajednice, zaključili su „sociolozi”.
Inače, zanimljivo je da nikad dosad nijedan student nije po spornom Pravilniku o stegovnom postupku bio suspendiran, što naravno upućuje i na određene sklonosti represiji aktualnog dekana. Naravno, sugerira i da je sporna suspendirana trojka odabrana po svom minulom aktivističkom radu, što im je sada drakonski naplaćeno.
U međuvremenu, oglasila se pročelnica Odsjeka za klasičnu filologiju ali ne da bi iznijela svoj ili stav Odsjeka, jer, kako veli, zbog niza okolnosti nisu imali prilike razgovarati o ovoj situaciji ( koja je sad već stara više od tjedan dana ), pa službenog stava još uvijek nemaju. Ali, kad ga ( i ako ) budu imali, podijelit će ga s javnošću…
Nevjerojatno je da profesori kao alibi za izostanak bilo kakvog stava o suspenziji troje studenata navode izostanak prilike za razgovor, iako su to trebali učiniti odmah, urgentno, jer se ne radi o nimalo benignoj stvari, nego o sudbini troje mladih ljudi kojima se onemogućava pravo na redovno studiranje, i koji se ovom mjerom stigmatiziraju kao nepoćudni elementi na Fakultetu. Za opomenu drugima. Kako im ne bi palo na pamet junačiti se u nekakvim novim prosvjedima na Filozofskom. Koji se od tradicionalnog središta studentskih pokreta i promjena želi represivnim mjerama potpuno disciplinirati, ušutkati, zastrašiti.
Ni rektor zagrebačkog Sveučilišta Stjepan Lakušić, od kojega je, uz ostale, i srednja.hr zatražila očitovanje, nije se oglasio. Ne misli da javnosti duguje objašnjenje za nezapamćenu represiju običnih sudionika prosvjeda u kojem su bubnjevi i zvižduci bili jedino „oružje”, a ipak je proglašen – nasilnim. I rektor na to šuti.
Ali, u ovom interegnumu dobrna stvar je da je pokrenuto otvoreno pismo protiv odluke dekana Tončinića koje zasad ima 1500 potpisa. Možda će taj podatak osnažiti šutljive profesore Filozofskog koji su se umjesto za solidarnost sa studentima odlučili za oportunističku šutnju. A kad ne funkcionira akademska zajednica, javnost ostaje jedino sredstvo protiv terora kvaziakademika ustoličenih na zagrebačkom Sveučilištu ne da potiču, nego da zatiru progres u ime povratka “konzervativnim kršćanskim vrijednostima”.
