Bivši ministar zdravstva u Plenkovićevoj ( HDZ ) vladi, Vili Beroš, optužen za zloupotrebu položaja i ovlasti, pogodovanje, trgovanje utjecajem i primanje mita u “aferi Mikroskopi”, ponovo je zaposlen kao neurokirurg u svojoj matičnoj Vinogradskoj bolnici iz koje je svojevremeno otišao u Banske dvore brinuti o zdravlju nacije. Kako se i za što Beroš zapravo brinuo vidjeli smo kad je izbila afera s javnom nabavom skupih robotskih uređaja za bolnice po višestruko većim cijenama od realnih, a tu je „uslugu”, sumnja USKOK, bivši ministar zdravstva naplatio mitom u iznosu od 75 000 eura, radi čega je bio pritvoren, a trenutno čeka sudski postupak na slobodi. U međuvremenu, čekajući sudski pravorijek, vrijeme krati – neurokirurgijom (?! )
Iako je nakon izlaska iz pritvora, na pitanje vraća li se na posao, s čuđenjem novinarima odgovorio protupitanjem bi li se oni mogli koncentrirati na tako ozbiljan i težak posao s optužnicom za vratom, Vili se, bogme, ipak vratio u Vinogradsku. Naravno, prije toga je konzumirao sve što je mogao kao nejednakiji od drugih, pripadnik političke elite koja ima pravo na dužnosničku 6 + 6 naknadu. Pa je „naš dobri Vili” godinu dana primao plaću i nije radio baš ništa! Sada bi, pak, ponovo htio biti neurokirurg, mada je punih sedam godina apstinirao iz operacijskih sala. Ali, u državi koja ne počiva na vladavini prava nego na volji autokratskog Vođe, sve je moguće…
Beroš je već primljen na odjel neurokirurgije KBC-a Sestre milosrdnice, kao “najbolji od tri kandidata” koja su se prijavila na javni natječaj, po ocjeni bolničkog Povjerenstva. Toliko je dobar, stručan, profesionalan da mu neće smetati ni što je sedam godina izvan struke, ali ni što je upravo tu bolnicu, uz ostale, kako se sumnja, opljačkao zajedno s pajdašima iz „zločinačke organizacije”, koja je svojom kriminalnom rabotom državni proračun oštetila za 740 tisuća eura. U međuvremenu su neki od aktera afere ( Petrači, Pozder… ) priznali inkriminacije, navodno je šteta nadoknađena i uplaćena u proračun, pa se stvara dojam kao da je slučaj riješen. No, što je sa 75 tisuća eura mita kojeg je, navodno, uzeo bivši ministar? I kako je moguće nekog tako kompromitiranog vratiti na iznimno osjetljiv, složen i po zdravlje građana visoko rizičan posao? Nije li sam Beroš u startu otklonio mogućnost povratka u Vinogradsku kao neurokirurg zbog objektivne dekoncentriranosti koja proizlazi iz optužnice i zabrinutosti za epilog sudskog postupka i vlastitu sudbinu?
E, sad, više ništa nije problem. Ni optužnica za vratom neurokirurga -povratnika, ni sedmogodišnje apstiniranje od operacija, ni nepovjerenje građana, pacijenata u kompromitiranog ministra koji je kovao lopovske planove s kojekakvim suspektnim tipovima, dok je zdravstvo tonulo prema bankrotu a liste čekanja odletjele u nebo. Beroševih sedam godina izvan struke predsjednik Vlade Andrej Plenković drsko i nehajno, iznad svega arogantno, relativizira potpuno neumjesnom usporedbom.
– Beroš nije operirao sedam godina? Mislite da je zaboravio? Pa jeste li vi zaboravili voziti auto? – rekao je novinarima komentirajući povratak na posao liječniku koji godinama ne operira kao da se radi o povratku za pult u trgovini.
Možda Beroš nije zaboravio, ali teško da će i građani zaboraviti s kim imaju posla kada zbog svoga ugroženog zdravlja budu tražili medicinsku pomoć. Tko će vjerovati onome tko je, prema sumnjama Uskoka, izvarao državu, uzeo mito, šurovao s krim-podzemljem, tko je, dakle, pao tako nisko samo zato da bi podebljao svoj osobni, nimalo skromni, bankovni račun?Iz puke pohlepe, nezasitnosti…
Gori od Beroša je AP koji njegov povratak na posao neurokirurga, u nedostatku racionalne argumentacije, vulgarno svodi na vožnju automobila, ili ministrica zdravstva Irena Hrstić koja to, klasičnom manirom političke poslušnice, uspoređuje s vožnjom bicikla. Kad jednom naučite, to nikad ne zaboravite, veli, izazivajući gnjev naroda kojemu se takvim objašnjenjima doslovce rugaju, pljuju im u lice.
Ministrica Hrstić ne vidi gdje je problem, Beroš ima valjanu licencu, odluka je na njemu hoće li se vratiti u struku, na to ima pravo ako misli da treba i osjeća se kompetentno. Zar Berošu treba vjerovati na riječ? Nije li tako tvrdio i da su robotski uređaji desetorostruko skuplji negoli stvarno jesu, pa vidimo što se dogodilo kad mu se povjerovalo?
“Proces je u tijeku, govorimo o navodima, o optužbama koje su u navodima. Niti sam ja sudac, niti sam odvjetnik niti to mogu biti u njegovom procesu, a na njemu je, ako će raditi svoju struku, da radi profesionalno i stručno i jedino što treba je dati kvalitetan proizvod iz vlastite struke, a to je neurokirurgija”, tako to vidi ministrica zdravstva, potpuno ignorirajući činjenicu da govori o optuženiku za teške inkriminacije. Nad njim se zgraža čak i njegova struka, njegova Komora, kolege liječnici, javnost, građani. Ali, važno je samo što misli jedan i jedini. AP. A njemu je iz nekog razloga nužno Beroša zbrinuti…
Plenković se više i ne trudi suvislo objasniti svoje poteze, očito uvjeren da to nikome ne duguje, da može činiti što hoće i da mu nitko ništa ne može. Dobio je povjerenje građana na izborima i s tim mandatom čini što i kako hoće. A polagati račune nikome neće. Pa ni za svoje kvarne ministre koje, štoviše, brani do zadnje. I o njima skrbi, uhljebljuje ih, de facto abolira od političke i moralne odgovornosti. Kaznenu bi trebali utvrditi sudovi, o čijoj neovisnosti nema smisla govoriti…
U ovoj karikaturi od države koja se više i ne pokušava nazivati pravnom, Vili Beroš je samo ilustracija potpuno degradiranog, rastrojenog sustava čije su institucije potpuno uništene i stranački ( HDZ-om ) zarobljene.
