Premijer Plenković podnio je danas Hrvatskom saboru svoje deveto godišnje izvješće, standardno puno samohvale, dosad nezabilježenih povijesnih postignuća, napretka na svim poljima, procvata gospodarstva, rekordne zaposlenosti…Očekivano. Kako to reče SDP-ova Mirela Ahmetović, „slušali smo priču o uspjehu, dok građani žive potpuno drugu priču”. Redom su predstavnici oporbenih stranaka isticali kako tzv. stanje nacije koje je zastupnicima prezentirao Andrej Plenković apsolutno ne odgovara stvarnosti.

Plenković se pohvalio kako se razuina nezaposlenosti spustila na povijesno niskih 4 posto, u Hrvatskoj je danas, rekao je, službeno svega 76 tisuća ljudi bez posla. S druge strane, naveo je, otvoreno je 300 tisuća novih radnih mjesta, pa eto još jednog povijesnog rekorda od čak 1,780 000 zaposlenih. Naravno, Plenković nije pritom spomenuo da smo od popisa stanovništva 2011. godine izgubili preko 400 tisuća stanovnika, što je rezultiralo uvozom radne snage i zapošljavanjem čak 160 tisuća stranih radnika. Još manje da bi priznao da je Hrvatska danas toliko depopulirana da je samo 1948. imala tako malo stanovnika kao sadajedva 3,8 milijuna! U takvim uvjetima razumljivo je da je broj nezaposlenih drastično pao, jer imamo državu koja izumire, koja iz godine u godinu ima sve manje stanovnika, pa tako i sve manje nezaposlenih. I da nije stranih radnika teško bi se domaće gospodarstvo moglo održati…

Hrvatska ekonomija danas počiva na europskom novcu, njime se provodi postpotresna obnova, njime se plaća građevinska operativa, njime se isplaćuju plaće zaposlenima, njime se gradi i stvara fikcija o, kako to veli AP, „vibrantnom gospodarstvu”. Plenkovićeva Hrvatska je zemlja meda i mlijeka, a jedino što je bio spreman priznati kao (očigledne ) probleme su inflacija, po kojoj smo drugi u EU, i priuštivo stanovanje za mlade obitelji koje u nemogućnosti osiguranja krova nad glavom odlaze iz Hrvatske.

Pohvalio se Plenković i još jednom povijesnom brojkom- inozemni dug države po prvi put je manji od ukupne štednje građana i tvrtki u bankama. No, tko štedi, tko ima toliko novca da ga drži u banci jer mu ne treba za svakodnevni život? Koliko je takvih?

Hvalio se i aktiviranjem štednje građana u korist razvoja, kroz državne obveznice i trezorske zapise, u što su građani investirali 11,4 milijarde eura, dakle, samozadovoljno će AP, građani svoju štednju iz komercijalnih banaka ulažu u državu, jer joj vjeruju. Pitanje je koji su to građani i kako su stekli svoje bogatstvo…

Da ne bi bilo kako „samo cvjeta cvijeće u naše preduzeće”, Plenković je ovlaš je spomenuo da njegova vlada ne misli da je riješila sve probleme, da je idealna, ali se trudi da njezini građani žive bolje, da gospodarstvo bude otpornije, državne financije stabilne. Sama činjenica da je njegova vlada upravo u trećem uzastopnom mandatu, govori o političkoj stabilnosti u Hrvatskoj. Njegova vlada, za razliku od onih drugih koje su u svakoj krizi tražile razdor, a ne rješenja, traži zajedništvo, stabilnost i napredak, poručio je.

Sjetio se i umirovljenika, kojima je, priznaje, najteže. S malim mirovinama teško žive. Zato je Vlada donijela odluku o promjeni formule usklađivanja na 85:15, isplatili su 11 jednokratnih potpora, ali nema 13. mirovine kako se kolokvijalno govori u javnosti da bi ljudi mislili da će dobiti još jednu punu mirovinu. To nije realno, rekao je, za to nemamo novaca u proračunu, a bilo bi super da imamo. Već i ovo da godina staža vrijedi 6 eura državu će stajati 210 milijuna eura, naveo je, dodajući da će prosječna mirovina doći iznad 700 eura,a  cilj njegove vlade je iznad 800 eura.

Smatra li i to postignućem? Mirovinu od 700- 800 eura prosječno, uz najveći broj onih što imaju gotovo upola manje od toga,, to je taj veliki napor koji je Vlada uložila da se poboljša standard umirovljenika kao najugroženijeg dijela populacije, a istodobno je drastično povećala dužnosničke, liječničke i sudačke plaće, na 5- 6 tisuća eura! Za njih se našlo, da im ne bi bilo neugodno kad se sretnu sa svojim kolegama u Francuskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Austriji…jer Hrvatska je, valjda, njima uz bok ( ?! )

Spomenuo je i ograničenja cijena struje, plina, goriva i osnovnih namirnica kako bi se pomoglo najpotrebitijima, prozvao pojedine trgovce, dobavljače i građevinare koji se neopravdano bogate na krizi i  državnoj pomoći za sve. Naposljetku, pohvalio se i rekordnim prihodima i dobiti poduzeća u prošloj godini ( dobit je dosegla 10 milijardi eura ), rastom industrijske proizvodnje ( 3,6 posto ) i robnog izvoza ( 4,2 posto ), te izvoza prerađivačke industrije ( 5,5 posto ).

I sva ta postignuća AP sa svojim timom i partnerima ostvaruje u uvjetima nikad veće nestabilnosti u svijetu, ratova i kriza, od Europe, preko Bliskog istoka do Afrike, u okolnostima dugotrajnog, brutalnog rata u Ukrajini, netom dogovorenog primirja na Bliskom istoku ( rat Izraela i Hamasa ), galoprirajućih klimatskih promjena i kibernetičkih prijetnji.

 

Ali, bože moj, nitko nema AP-a, osim Hrvatske, pa ničija postignuća nisu tako velebna kao hrvatska, kao Plenkovićeva, u zemlji koja se ubrzano iseljava, nestaje od silnog zadovoljstva blagostanjem koje im je HDZ , vođen Andrejem Plenkovićem, osigurao…

Naravno da je takva količina autoglorifikacije koja ne korespondira sa stvarnim životom, izazvala žestoke kritike oporbe. Njihova glavna zamjerka je bila da zemlju vodi u krivom smjeru i da ne zna kako se zapravo u Hrvatskoj živi, na što je Plenković uzvratio:

  • -Netko tko ima čast voditi Hrvatsku devet godina, sigurno zna kako se u njoj živi.