Hrvatski tjednik ( HT ) trebao bi se, poput lijekova, upotrebljavati uz upozorenje da se u slučaju eventualnih nuspojava odmah obratite svome liječniku ili ljekarniku. Jer, konzumacija može biti opasna po zdravlje. HT naime, djeluje kao toksični medijski pripravak. Umjesto informiranjem javnosti tjednik se bavi medijskom inkvizicijom, “lovom na vještice” i tako nastavlja tradiciju s početka 90-ih, kada je jedan drugi tjednik, Globus, u lovu na „vještice iz Rija” doživio najveće medijsko, profesionalno posrnuće ikad. Ono što su za “neimenovanog autora” Globusovog teksta „Hrvatske feministice siluju Hrvatsku”, iz prosinca 1992., bile poznate i priznate hrvatske intelektualke i feministkinje Dubravka Ugrešić, Jelena Lovrić, Slavenka Drakulić, Rada Iveković i Vesna Kesić, to su za Hrvatski tjednik u tekstu iz kolovoza 2025. pjevačica Severina Vučković, voditeljica Vlatka Pokos i saborska zastupnica Dalija Orešković. Riječju, vještice, coprnice, štringe…

Skandaloznom naslovnicom HT-a na kojoj uz fotografije triju poznatih žena stoji zajednički nazivnik „uboge vještice”, a u tekstu pod naslovom „Coprnice vulgaris”oprtužuje ih se za vrijeđanje hrvatske zastave zbog javno iznesenog stava o izjavama nogometnog izbornika Zlatka Dalića koji je zaključio da oni koji ne podržavaju Thompsona ne vole i neće Hrvatsku, tjednik kreće u besramnu medijsku hajku.

Zbilja, kod tako mudre Dalićeve teze samo “vještice” su se mogle dići na noge i oškoprcno usprotiviti ustašofiliji i nacionalizmu koje “prodaje” Dalić pod egidom domoljublja i zajedništva , a, navodno, proizvodi Thompson svojim koncertnim masovkama.

Hrvatskom tjedniku to nije prvi slučaj radikalizacije medijske scene, naprotiv, njihovo je pravilo da s pozicije ekstremne desnice diskvalificiraju, vrijeđaju i obasipaju pogrdama javne osobe koje ne dijele njihovo mišljenje, a pogotovo one s lijevog političkog spektra i svjetonazora. S najnovijim vulgarnim, huškačkim ispadom, koji s novinarstvom nema baš ništa zajedničko, nastavljaju tamo gdje je prije 30-ak godina stao Globus stigmatizirajući drugačije mišljenje kao svojevrsno „vještičarenje” protiv i na štetu hrvatskih nacionalnih interesa, bezmalo kao nacionalnu izdaju. I tada i sada ta opasna hajka bila je i jest poziv je na linč i izopčenje iz društva zlih „vještica” koje rovare protiv domovine. I Globus i HT svojom su medijskom inkvizicijom na sramotu i hrvatskog društva i hrvatskih medija.

Globusove „vještice iz Rija”optužene su da su na svjetskom kongresu PEN centara u Rio de Janeiru navodno lobirale protiv održavanja sljedećeg kongresa u Dubrovniku, nazivalo ih se „disidentskim zvjezdicama”koje u svijet šalju krivu sliku o Hrvatskoj, sve u svemu mrze Hrvatsku i rade joj o glavi.

Ista je matrica koju koristi i Hrvatski tjednik obrušavajući se na Severinu, Vlatku Pokos i Daliju Orešković koje se pogrdno naziva „ubogim vješticama” jer su kritizirale Dalića i njegovu tezu o Thompsonu kao novom hrvatskom mesiji, pa glavni urednik Ivica Marjačić u tekstu na naslovnici piše:

“Uboge vještice – Dalija Orešković, Vlatka Pokos i Severina Vučković napadaju Zlatka Dalića da zastavom ogrće stražnjicu, a one u svome svijetu hrvatsku zastavu vade iz vagine i pjevaju iz sveg glasa Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo”, stoji na naslovnici opskurnog HT-a, čiji je glavni urednik 2022. nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora uvjetno zbog objavljivanja fotografije maloljetnice u kupaćem kostimu, u društvu s osobama koje su je silovale, a uz fotografiju se kočio skandalozan naslov: “Šokantna istina- Slučaj silovanja kod Zadra izmišljen.”

Poznati su i po antisemitizmu ( Boris Vujčić – “tip s čifitskim izgledom” ), po spaljivanju lutke istospolnog para s djetetom na karevalu u Imotskom što su popratili natpisima „Imotski, ponos Hrvatske” i „Lepo gore lepe lutke” itd.

Globus je zbog skandaloznog teksta završio na sudu ito ga je skupo koštalo. Hoće li i Hrvatski tjednik isto proći, vidjet ćemo. Ali, ako je prvi slučaj ( Globus, prosinac 1992. ) postao metafora zloćudnog novinarstva iz vremena kada je hrvatski nacionalizam bio sponzoriran i honoriran od države, a mediji se odricali profesionalnih sloboda i načela dodvoravajući se režimu da bi lakše opstali, ovaj najnoviji slučaj izraz je primarno radikalne desne ostrašćenosti koja je više oslonjena na rigidne snage u Crkvi negoli u državi. Osim ustašonostalgije i zloćudnosti, HT je i primjer izrazite mizoginije.

No, za razliku od većine neovisnih medija u Hrvatskoj, od kojih mnogi vegetiraju i žive od manje-više volonterskog autorskog doprinosa, Hrvatski tjednik nema financijskih glavobolja. Takav narativ u Hrvatskoj je u uzlaznom trendu, pa je za očekivati da će i neke nove „vještiice” dobiti svoje naslovnice u ovakvim i sličnim medijima, jer duh inkvizicije u ovoj zemlji itekako se dobro hrani…

 Hrvatski pisac i publicist Slobodan Šnajder. o najnovijem slučaju hrvatskog ” lova na vještice”

Slobodan Šnajder, poznati, nagrađivani hrvatski pisac i publicist o slučaju HT-ove hajke na “uuboge vještice” oglasio se na Facebooku ironičnom objavom u kojoj denuncira samog sebe, da bi, kako piše, rad bio Nečastivi tim trima gospođama, našim vješticama”. Njegovu objavu pprenosimo u cijelosti:

Nakon naših turbulentnih godina devedesetih, prošloga vijeka, u Hrvatskoj su opet viđene vještice. Tri su zasad dojavljene. Zadnji put one su viđene kod – Rija, 1992. Rio stoji za Rio de Janeiro, to je grad dosta dalek.

Općinstvo je o tome obavijestio Hrvatski tjednik. To je u redu. Dužnost je novina i portala funkcionirati kao javni servis, obavještavati o raznim ugrozama građanskoga spokoja, te o svemu što remeti red i zakon.

Ja si čak mislim da tih vještica mora biti više od tri. Snježana Banović mi je s tim u vezi dosta sumnjiva, a Katarina Peović već je riješena. 

Što su prve viđene u Riju ne treba zbunjivati. U stručnoj literaturi postoje neka razilaženja u pogledu brzine kojom se te leteće gospođe kreću. Vjerojatno tu ima ulogu i sama metla. No jamačno je jasno da vještice hrvatskim nebosklonom lete periodično, kao komete.

Hoću reći, mene uopće ne iznenađuje što njima udaljenosti ništa ne znače. Jer radi se dakako o tzv. reinkarnaciji. Postoje knjige na tu temu.

Međutim, mene kao svjesnog građanina republike Hrvatske, neki detalji ipak donekle zbunjuju. Svoju zbunjenost iznosim na ovom mjestu s velikim oprezom i skanjivanjem. Pa ako hoćete, i sa strahom.

Najprvo me čudi što se one pojavljuju baš sada! To je veoma znakovito.

One se na našem nebu pojavljuju gotovo u sekvenciji s nedavnim ukazanjem Majke Božje iznad jednog konjskog trkališta. To nije slučajno.

Ovdje se radi o pokušaju nečistih sila da se oskvrne sveta pojava nebeske djevice kako se ona objavila ushićenim Hrvatima.

Jerbo naime, kaj je. Vještice nisu djevice. Napose nakon istražnih radnji.

No mene ipak svrdla neka sumnja.

Ja nimalo ne sumnjam u autoritet novina Hrvatski tjednik. Ja njih uzimam u rukavicama, to mi je ostalo još od korone.

Ali se ipak uslobođujem pitati: Jesu li u slučaju građanki Orešković, Vučković, Pokos – u daljnjem tekstu: vještice, predvedeni dokazi? Jesu li obavljene pretrage kako su one opisane u romanu tamo nekog “dramlije” koji se i odziva, a i ne odziva, na ime Šnajder – “Anđeo nestajanja”?

Jesu li tri gospođe uredno i pred svjedocima izvagane? Ta i mala djeca znaju da vještice u principu lete, ali samo ako nisu tuste? U redu, ove naše tri staronove nisu, ali vagati treba! Svijeta radi. Jer sad će nam Europa stati papriti em da smo zaostali, em da hoćemo paliti žene, em da smo Srednji vijek. No mi zbilja jesmo manje pravna država no što smo bili kad je nama vladala svijetla carica, Marija Terezija, koje je sve ove dokaze što sam ih nabrojao, bacila u koš. Ali procedura je procedura. Ne znam zašto ja strahujem da je u ovom slučaju nije bilo.

Zatim je tu sud vode. Jesu li gospođe potapljane u Savu pred svjedocima, da se vidi hoće li isplivati?

Pa onda najvažnije: Jesu li pregledane na madeže?

Pustite vi tetovažu s mirom. Nečastivi obilježi one koje voli svojim pečatom. Nije im kod pupka nađeno slovo U? velite. To je loše. Da im nije nađen pentagram? Baš pod tim znakom hodio je Nečastivi po našim šumama i gorama. Tomu već jednom treba stati na kraj!

Ali eto, ja ih volim. Sad i ja moram osmotriti svoje stopalo. Da nije sad to već postao papak?

I eto, ja se javljam i denunciram sebe samoga, da rad bih bio Nečastivi tim trima gospođama, našim vješticamaporučio je Šnajder.