Da prijedlog šefa države Zorana Milanovića da se za predsjednicu Vrhovnog suda izabere sutkinja Sandra Artuković Kunšt u Saboru neće dobiti podršku većine bilo je jasno još onog trenutka kad je nakon sjednice saborskog Odbora za pravosuđe premijer Plenković, tobože nezainteresirano, onako usput, kazao da koliko zna gospođa nije nikog impresionirala. Tog trenutka je bilo definirano „mišljenje” HDZ-ove većine, pa sve što se u raspravi na sjednici Sabora u utorak čulo, malo koga je moglo iznenaditi. U petak, kada se o prijedlogu bude i glasalo, HDZ-ova vladajuća koalicija neće podržati Kunšt za predsjednicu Vrhovnog suda, pa će se postupak izbora po svoj prilici ponoviti. Unatoč tome što je predsjednik Republike izjavio da što se njega tiče, drugog prijedloga – nema i neće ga biti.
Sjedište VSRH-a (izvor www.vsrh.hr)
Saborska rasprava o predloženoj kandidatkinji svela se na pozicijsko negiranje njezinih referenci i kvaliteta, a ključna HDZ-ova zamjerka joj je da nije ponudila nikakva rješenja za pravosuđe, dok se oporba podijelila na lijevu, koja Kunšt podupire, i desnu koja joj štošta zamjera. Ukratko, Sabor je po tko zna koji put na ovoj temi izazvao asocijacije zastupnika na kokošinjac ( Josip Jurčević, Klub nezavisnih ), odnosno- cirkus (Anka Mrak Taritaš, klub HSS-a, GLAS-a, DOSIP-a ).
Kao argument protiv Kunšt potezao se i jedan njezin recentni intervju u kojem je ( neoprezno ) izjavila da je anarhistkinja, za što su se s desne strane sabornice uhvatili kao krunskog argumenta da osoba koja bi ukinula državu ne može konkurirati za čelnu poziciju jedne tako važne institucije. Na tu se temu od zastupnika moglo čuti svega, a najviše neznanja, što je osobito iznerviralo Josipa Jurčevića, jer ako ništa drugo rekao je, mogli su bar pročitati u Hrvatskoj enciklopediji što je to anarhizam umjesto da kokodaču koješta. A od stola predsjedavajućeg došla je čak i opaska kako je i feminizam zapravo po definiciji – anarhizam ( ?! )
„Kandidatkinja koju predlaže predsjednik RH ne zadovoljava visoke kriterije HDZ-a, istog onog HDZ-a koji je za glavnog državnog odvjetnika izabrao čovjeka koji se dopisivao i družio s osuđenicima”, kazala je Mrak Taritaš, podsjećajući zastupnike kako to izgleda izvrsnost po HDZ-u. Nije im svojevremeno, navela ja, odgovarala ni Zlata Đurđević, ni Radovan Dobronić, a sada im nije dobra ni Sandra Artuković Kunšt. Napose je ocijenila licemjernim što se iz redova HDZ-a Artuković Kunšt prigovara da ne bi bila na toj dužnosti nepristrana jer je svojevremeno bila dio Milanovićeve vlade, a ti isti „kritičari”su bez krzmanja glasali za bivše HDZ-ove ministre da budu ustavni suci. Pače, jedan od njih je već godinama i na čelu Ustavnog suda ( Miroslav Šeparović ). Kako to da oni nisu imali problema s (ne)pristranošću?
Stav Kluba HDZ-a kojeg je iznio Nikola Mažar svodi se na to da je Milanovićeva kandidatkinja prepoznala izazove u pravosuđu ali za njih nije ponudila nijedno konkretno rješenje, nikakve konkretne mjere za podizanje učinkovitosti Vrhovnog suda, rješavanje problema dugotrajnosti postupaka, skraćivanje procesnih radnji u građanskim parnicama itd.
„Povijest se ponavlja, opet svjedočimo kako HDZ svim silama nastoji osporiti izbor predsjednika Vrhovnog suda jer valjda smatraju da neće imati kontrolu”, upozorio je SDP-ov Arsen Bauk, dodajući da ne trebamo na toj funkciji nekoga tko će nas impresionirati, nego tko će raditi. Osim toga, HDZ nije dao nikakve uvjerljive argumente zašto je protiv, a čuli smo, veli Bauk, dosad samo predsjednika HDZ-a koji „nije impresioniran”, što bi mogao biti i kompliment jer su predsjednika Vlade obično impresionirali likovi poput Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića itd.
S najvećim žarom o prijedlogu predsjednika Republike govorila je Marija Selak Raspudić koja se dohvatila predsjednika Republike, a ne same kandidatkinje, baš kao da predsjednički izbori još nisu završeni.
– Predsjednik Republike bi trebao biti stranački neovisna osoba, a mi imamo osobu koja je stranački obojena, što posebno dolazi do izražaja u ovakvim situacijama. Drugi problem je – kako to vidi Selak Raspudić- politička zbrka koju Milanović svjesno potencira pogrešnom interpretacijom procedure. Ako o tome tko će biti kandidat za predsjednika Vrhovnog suda odlučuje predsjednik Republike, onda se ne trebamo praviti, kazala je, da su javni pozivi uistinu javni.
Most je u protivljenju kandidaturi Artuković Kunšt bio najeksplicitniji. Neće joj dati podršku zbog njezinog dosadašnjeg rada- rekao je Božo Petrov, objašnjavajući kako je njezin rad bio na štetu potrošača, običnih građana, relativizirao vladavinu prava i društvene vrijednosti koje su identitet hrvatskog naroda. Zauzimala je u sudskim predmetima stranu banaka, branila je Lex Perković, javno podupirala LGBTQ aktivizam, blatila referendum o braku ( kao isključivoj zajednici muškarca i žene ). Stoga, na podršku Mosta ne može računati.
Činjenica je da Sandra Artuković Kunšt nije dobila ni prethodnu podršku vrhovnih sudaca, ni saborskog odbora za pravosuđe, pa je sudbina njezine kandidature u prvom krugu više nego jasna. Slijedi drugi javni poziv i ponavljanje procedure za izbor predsjednika Vrhovnog suda, a ako Milanović ustraje na svom prijedlogu, do nasljednika Radovana Dobronića neće se tako lako doći. Uzgred, kako je to netko napomenuo i na sjednici Sabora, indikativno je da se na prvi javni poziv javilo samo troje kandidata, dok je istodobno za ustavne suce konkuriralo njih čak 60-ak!
Kako bilo, jesen bi mogla biti vruća, a odnedavno omekšana kohabitacija premijera i šefa države uskoro bi mogla postati i tvrđa negoli u vremenima „hladnog rata” između dvaju predsjednika.
