U Zagrebu je, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, pred kojom je izvješena crna zastava, održana komemoracija za Matiju Dedića. Glazbenog genija, jednog od najboljih hrvatskih jazz glazbenika, koji dolazi iz glazbene obitelji neponovljivih Arsena Dedića i Gabi Novak. No, Matija je bio daleko više od sina glazbenih legendi, bio je muzičar od formata s vlastitim glazbenim identitetom. Preminuo je u 53 godini života. Obitelj i njegovi brojni prijatelji, suradnici i kolege oprostili su se od Matije čiji je prerani odlazak, bez iznimke, svih duboko taknuo u dušu.
Na komemoraciji su bile majka Gabi Novak, supruga Marina i kćer Lu, a s Matijom su se došli oprostiti i „njegov brat”, kakvim se sam u ime njihove duboke povezanosti prozvao, Gibonni, Nina Badrić, Tereza Kesovija, Ivana Husar, Drago Diklić, Mia Dimšić, Nina Obuljen Koržinek i mnogi drugi.
– Pričati o Matiji kao o pijanistu nije dovoljno. Mislim da je Matija bio pjesnik i to je toliko očigledno i toliko nam je pred očima, a ne vidimo- započeo je Gibonni u svom zadnjem obraćanju prijatelju. U mom životu nikad nisam imao prijatelja ni poznanika s kojim sam više pričao o djeci nego što je to bio Matija Dedić. Lu, toliko toga imam za reći, a sad sam stao pred vas kao prazna kesa…- shrvano će.
– Arsen je bio i ostao najveći kantautor u povijesti našeg jezika, Gabi Novak je primjer kako se može biti dostojanstven. Matija je po mome sudu ravnopravan s njima i oni čine veliki trio obitelji Dedić i mogu vam reći da moja vjera mi kaže da crna zemlja nije kraj, nego da je to plavo nebo. Veselim se, Matija, što ćemo se sresti -poručio je, opraštajući se s Matijom, Gibonni.
Na komemoraciji je govoirla i ministrica kulture i meidja Nina Obuljen Koržinek, koja je kazala da je odlaskom Matije “hrvatska kultura izgubila ne samo vrhunskog glazbenika već i čovjeka čija je tiha, skromna osobnost jednako snažna i ranjiva kao i njegova umjetnost”, te se zahvalila Matiji na svemu što je ostavio u nasljeđe hrvatskoj glazbi i kulturi.
Matija Dedić je preminuo u nedjelju, sa samo 52 godine, i izazvao šok ne samo kod glazbene, nego ukupne hrvatske javnosti. Bio je jedan od najboljih i najpoznatijih hrvatskih jazz glazbenika, s bar stotinu različitih nagrada, među kojima i više Porina, za svoj izniman rad i doprinos glazbenoj kulturi. Diplomirao je jazz na Glazbenoj akademiji u Grazu, a iza njega su ostali neponovljivi albumi od kojih je vjerojatno najemotivniji “Matija svira Arsena”.
Evo kako su se od Matije na društvenim mrežama oprostili neki od njegovih prijatelja i suradnika:
Olja Runjić na Facebooku :
ne mogu se oprostiti od tebe ne razumijem kako. ti meni keith jarretta ja tebi azizu mustafu zadeh ti meni ponoćno bistrenje mutnih ja tebi varoški bluz ti meni u kupe ja tebi u špade ti meni u runjiće ja tebi u dediće ti meni u veneciju ja tebi u graz ti meni iz new yorka telefonom (na onkološki svakog jutra) ozdravi mi ti ja tebi pamtim samo sretne dane ti meni poslala ti gabi ja tebi pošalji ovo ćaći ti meni u šibenik ja tebi u zagreb ti meni dobar ti je igor ja tebi hvala za marinu ti meni u beč ti meni prvi u beč kad sam rodila malu ja tebi i piano i forte ti meni koliko dedićevski zaguljen i duhovit toliko novakovski rafiniran i pažljiv ti meni poljubi mi malu ja tebi noćas oplakujem majku ti si tješio trudnu mene kad je otišao arsen ja jučer nisam mogla izustiti ni riječ tvojoj majci ti oki i ja ljeto devedestineke u gabicinoj kužini na hvaru sve su ljetne fjake trebale biti naše mala veli matiti je blue sadness na duši i da je boli lu ne želim se oprostiti od ovog dijela sebe koji je otišao s tobom jer cijeli je život s tobom
plavi moj dječače
volimo te zauvijek
Siniša Škarica na Facebooku :
Dragi moj Matija,
ovo doista izgleda i zvuči nestvarno! Svi profili na fejsbuku kao da su tvoji, sve objave s tvojim još uvijek dječačkim, delikatnim, istina ponekad pomalo izmučenim licem, svi postovi obraćaju se tebi, obraćaju ti se znani i neznani, šutke, slomljenim srcem (i moj prvi je takav bio) ili naprosto nekom tvojom osobitom kadencom. Oni vještiji, tebi bliski Gibo, Olja, Đorđe …toplom intimom, pjesničkim razgovorom, filozofskim refleksima, šifriranim podsjetnikom na vaše bliskosti. Što da ti ja kažem, ja koji te znam toliko dugo; kao da te znam i prije nego si došao na ovaj svijet kao glazbeni princ tako intenzivno i tako nemilosrdno kratko trajati, a opet koji te ne znam tako kako te znaju oni koji će se s tobom opraštati vašim vršnjačkim pričama, o druženjima, o ljubavima, o glazbi koju ste dijelili…Usput, Keith Jarrett je samo jedna od tisuće ploča u mojoj glavi, moj su glazbeni idoli, pored onih rokerskih, tvoji ćaća i mater, moji neprežaljeni Arsen i predraga Gabi. Ti si zapravo bježeći od Arsena (ispravno, jer mu nitko nije bio ravan), odlazio Bošku (koji mu je opet u svojoj ljudskosti i ljubavi prikrivenima cinizmom bio toliko sličan) i otkrivao Jarretta.
Dragi moj Matija,
evo obraćam ti se i ta nestvarna vijest mi nekako postaje bliska. Da, u zadnje vrijeme nismo se baš viđali: korona, život na Korčuli; posljednji put krajem 2022? Kada sam Gabi poslije kavice dopratio iz bistroa Esplanade do Dobrotvorova doma dočekao si nas i darivao me s “Matija Dedić Plays Sergio Endrigo“. “Ovaj album svojom snagom prodire do same dubine duše. Tako je moćan da ulazi pod kožu nevjerojatnom energijom koja ne popušta. Prekrasni aranžmani tatine glazbe i Matijin čarobni poetski dodir glasovirskih tipki miluje te poput morskih valova. Prijateljstvo Matijinog oca Arsena i Sergia očuvano je u tim notama. Hvala Matija!“, ponavljam posvetu Endrigove kćeri Claudie, da eto na tren podsjetim na čarobnu moć tvojeg velikog talenta.
E, tu smo, opraštamo se. Iskreno, ono što je najteže tek mi predstoji. Što danas reći tvojoj majci? Koje riječi utjehe čovjek može sada iznaći. Ne mogu joj otpjevati Uzoritu kao što sam šokirajući samog sebe učinio opraštajući se s Arsenom. Nitko nema riječi utjehe majci koja se oprašta od sina. Možda, Vraćam se? „Možda pošli bismo dalje da se ne vratimo nikad, ali dobro su nas čuvali ti lanci, za toplu obalu djetinjstva bili smo vezani ko čamci, život sav.” Arsen, Gabi i Matija?
Možda? Treba vjerovati.
