Stara anegdota o novinskom uredniku koji je svojevremeno kritizirajući jedan lokalni radio rezolutno izjavio da nikad njihov program ne sluša, ali zna da to ništa ne valja, dobila je u DP-ovom saborskom zastupniku Stipi Mlinariću Ćipi velikog pobornika. Ćipe sigurno nikad nije čuo za spomenutog urednika i legendarnu anegdotu, kao i za štošta drugog, ali je bez sumnje njegov sljedbenik. On, primjerice, tjednik Novosti nikad ne čita, ali zna pouzdano da je to „smeće”…
Bilo bi najispravnije političare poput Stipe Mlinarića Ćipe potpuno medijski ignorirati jer se javnosti od njega nema što pametno prenijeti, ali će svojim izjavama sasvim sigurno dati veliki doprinos širenju govora mržnje i zagovaranju cenzure ne samo medijskih sadržaja nego i kompletnih, za njega nepodobnih, medija. S druge strane, Mlinarić je saborski zastupnik, ergo, državni dužnosnik čija je stranka dio vladajuće većine, pa itekako ima razloga prenijeti ingeniozne misli ovog političkog prirepka aktualnoj HDZ- vlasti, kojoj je do jučer docirao o domoljublju a biračima s predizbornih plakata poručivao da je glas za Plenkovića, glas za silovatelje i ratne zločince, kako bi građanima po tko zna koji put ukazali na kome i na kakvim politikama se ta ista vlast održava.
– Nedopustivo je da Hrvatska financira tjednik koji pljuje po Hrvatskoj, njezinim svetinjama, gdje se rugaju kada se dogode požari u Hrvatskoj. Mislim da to treba ugasiti, Domovinski pokret ne bi digao ruku za proračun u kojem postoji stavka srpske Novosti. To se ne dodjeljuje tako, SDSS je to lukavo zakamuflirao. Iz proračuna se izdvaja u Savjet za nacionalne manjine i onda oni to dijele po zastupljenosti- eksplicira ostrašćeni Ćipe kako se transferira financijska potpora Novostima, ponosno naglašavajući da je manjinskom srpskom tjedniku za ovu godinu financijska potpora smanjena za 200 tisuća eura, naravno, zato što su oni iz DP-a to tražili. Doduše, njihov je zahtjev bio da se Novostima uskrati svaka, pa i najminimalnija dotacija, ali ovo reduciranje sredstava shvaćaju kao tranziciju prema „konačnom cilju”.
– Mi smo to komunicirali uvijek – podsjetio je Mlinarić, gostujući na N1 televiziji, te dodao: – Uvjet je da se srpske Novosti ne financiraju iz hrvatskog proračuna. Naš je politički zahtjev da se ne može ni jedna tiskovina od bilo koje manjine plaćati iz državnog proračuna da vrijeđa državu u kojoj žive – veli Ćipe, ambiciozno pokušavajući javno uređivati medije po potrebama i zahtjevima režima čiji je i sam dio.
Koje su to svetinje po kojima Novosti pljuju? Sveto ime Hrvatska, Domovinski rat, branitelji, Tuđman…? Ma što se iza tih svetinja krilo, ma koliko laži, paleža, pljačke, diskriminacije i zauzdavanja ljudskih prava i sloboda, o tome bi, smatraju u DP-u, trebalo šutjeti. Što su to uopće svetinje u civilnom, svjetovnom društvu?
Zar bi mediji, po mjeri nekadašnjeg “obućarskog tehničara” iz Borova, koji o demokratskim i medijskim slobodama ne zna ništa, ili naprosto ništa ne razumije, trebali funkcionirati kao PR Vladi i njezinim institucijama i zataškavati sva saznanja o aferama, kriminalu, korupciji, klijentelizmu i nepotizmu koji su poharali ovu državu? Upravo su mediji zaslužni za razotkrivanje najvećeg broja afera na svim razinama, ali i u samim vrhovima vlasti. Da nije bilo novinara, da su njihove slobode bile limitirane po DP-ovom metru, u Vladi i njezinim institucijama kralo bi se i trpalo još pohlepnije javni novac u privatne, nerijetko ministarske, džepove, bez srama i straha da bi zbog toga mogli snositi određene, pa i pravosudne konzekvence.
Novosti su tjednik srpske manjinske zajednice, ali to ne znači da je njihov sadržaj definiran manjinskim pitanjima. Nijednom javnom mediju ne može biti oduzeto pravo da komentira, analizira, razotkriva „krive Drine” u državi čiji su punopravni državljani, da o aktualnim temama, fenomenima i skandalima progovaraju kroz satiru ili koju god novinarsku formu. A zakonska je obaveza države, koja se hoće zvati demokratskom, da kroz proračun potiče medijski pluralizam, a ne Ćipin “medijski sakralizam”.
Zamislite samo kako bi medijski prostor izgledao da ga uređuje DP i njegovi „velikani cenzure”. Bili bi to bilteni vlasti, njihovih dnevnih aktivnosti i protokola, njihovih postignuća ali bez ikakvih posrnuća, medijima bi tekao med i mlijeko naše vrle vlasti na sve strane, a tko bi dirnuo u „hrvatske svetinje”, brzopotezno bi ga čekalo ukidanje! Doduše, i bez Ćipe vlast zna kako stati na kraj svojim kritičarima, pa i kad se financiraju privatnim kapitalom, uvijek im možete oduzeti ili odbiti dati koncesiju za emitiranje ( slučaj N1 ) i tako smanjiti njihov pristup javnosti.
Vlast bi u Ćipinom svijetu, naravno ukoliko je i on njezin dio, živjela u svom balonu sreće, a narod u “blaženom neznanju” i šutnji.
A manjine? Njihove aktivnosti bi se svele na njegovanje folklora i tradicijskih običaja, o kojima bi govorili na svojim zatvorenim, manjinskim sijelima, jer, ne daj bože da im padne na pamet organizirati kakvu javnu manifestaciju u javnom ( gradskom ) prostoru. Recimo, izložbu o narodnim običajima hrvatskih Srba ( Sijelo Tromeđe u Sinju ) , začas bi bila zabranjena.
Ne treba imati nikakve iluzije da se ovdje radi isključivo o financijskoj ucjeni manjinskih medija, oni su tek početak, cilj je medije generalno disciplinirati i staviti u službu vlasti. To nije nikakva novost, naprotiv, to je pravilo koje se najlakše uvježbava na manjinskim ( ili malim ) medijima.
