U spomen-parku strijeljanim rodoljubima iz Drugog svjetskog rata, na Šubićevcu, u Šibeniku, i ove je godine održana komemoracija u spomen na Radu Končara i drugove. Vijence i cvijeće pred betonske stupove uz koje su bili izvedeni i strijeljani, položili su predstavnici Saveza antifašističkih boraca i antifašista županije Šibensko-kninske, pripadnici obitelji strijeljanih iz Splita i Kaštela, predstavnici Grada Šibenika i Šibensko-kninske županije, među kojima je bio i župan Marko Jelić.
-Na današnji dan prije 83 godine- rekao je u prigodnom slovu predsjednik Zajednice antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije Zoran Restović– pogubljena je i četvrta grupa rodoljuba, među kojima i Rade Končar. Fašisti su strijeljali 19. svibnja, ali i 15. svibnja, i 19. kolovoza i 10. listopada 1941. godine. Ukupno njih 43. Ali nisu samo oni bili žrtve fašista, nacista, četnika, ustaša. Ukupno 729 građana zločinci su strijeljali, objesili ili zaklali na području Šibenika, samo zbog toga što su simpatizirali narodnooslobodilački pokret ili bili njegovi učesnici- naveo je Restović te nastavio:
– Mislite li da je netko spomenuo njihove žrtve u medijima, komemoracijama? Ne. Još jednom -Ne! Ali, poslušajte: „Na današnji dan dogodila se najveća tragedija hrvatskog naroda. Pripadnici hrvatske vojske predali su se Titovim partizanima zajedno s mnoštvom civila, žena i djece. U nekoliko sljedećih dana zajedno sa stradanjima na križnom putu stradalo je iz osvete, bez suđenja, stotine tisuća Hrvata, ubijenih i bačeniih u preko hiljadu i sto masovnih grobnica”.15. svibnja 2025., emisija Kalendar Hrvatske televizije.
⁰
Prije sedam dana se- rekao je Restović– ovo moglo čuti na HTV-u. Istog dana vrh Vlade i Sabora, više ministara, pomoćnika, tajnika leti i žuri da stigne na Mirogoj, Macelj, kako bi komemorirali žrtvama Bleiburga. Kome? – pita se Restović i veli kako “nalaze valjda pripadnike hrvatske vojske koji je danas skoro pa prihvaćen naziv za ustaše. Partizani nisu narodno-oslobodilačka vojska Hrvatske nego Titovi partizani, još malo pa pobunjenici, a onda i banditi. A te koje nalaze kao žrtve nikako da spoje s njihovim zločinima. Evo- reći će- samo nekoliko datuma zločina, i to kad je već bilo pitanje dana kad će nacizam biti poražen.
-10. veljače 1945. godine ustaše, i samo ustaše, u Remetincu vješaju 30 antifašista. 13. veljače 1945. ustaše u Vrapču vješaju 20, a tri dana iza toga još 10 antifašista. 10. ožujka 1945. ustaše strijeljaju 13 antifašista na Sušaku, 24. i 25. travnja ustaše ubijaju cijelo selo Roma Hrastine, njih 92. Istog dana, 24. i 25. travnja 1945. 37 antifašista koje su izvukli iz zatvora u Rječini bacaju u jame i ubijaju. 28. travnja, samo sedam dana prije oslobođenja, ustaše vješaju 55 sarajevskih antifašista, svi mlađi od 24 godine. 29. i 30 travnja ustaše ubijaju preostale logoraše logora Lepoglava, njih 78. Mislite li da se Vlada ili Sabor sjetio ovih žrtava’ Ne! A nema ni namjeru.
Kao što se nije sjetio ni 3612 partizana koji su poginuli u borbama protiv ustaša, četnika, bjelogardejaca nakon kapitulacije Njemačke 9. svibnja 1945. godine. Do konačne predaje 15. svibnja, u šest dana borbe sa ostacima koji se nisu predali kao ni Nijemci, poginulo je 3612 partizana. Među njima je bilo i 92 iz šibenskog kraja. Ispada da su njih ubili djeca i starci iz kolona ili su se možda ubili međusobno, pa Plenković i Jandroković njima ne ostavljaju cvijeće- ironično će Restović, domećući kako cvijeće zato Vlada i Sabor ostavljaju onima koji su nakon kapitulacije njihovih gospodara ubijali i vješali i njih prikazuju kao nevine žrtve. K tome, napominje, besramno lažu i revidiraju povijest nazivajući dan osobođenja od fašizma danom okupacije…
