Stvarno smo mizerija od naroda, pa su nam shodno tome mizerne i država i sve njezine institucije! Na takav nas zaključak tjera odluka, istina, zasad nepravomoćna, ali- odluka Trgovačkog suda u Splitu da Grad Split u roku od 15 dana mora s postolja jarbola na centralnom splitskom gradskom trgu, čuvenoj Pjaci, izbrisati natpis kojim se skromno obilježava dan oslobođenja Splita od fašizma. Prije samo godinu dana, voljom splitskih gradskih vijećnika, natpis koji podsjeća na povijesni datum kada je Split u Drugom svjetskom ratu oslobođen od nacista i fašista, uklesan je na postolje jarbola, poznatije kao „štandarac”. Ispostavit će se da je Grad tim činom, naknadnim postavljanjem natpisa ( zapravo datuma oslobođenja Splita u Drugom svjetskom ratu ) povrijedio autorska prava akademskog kipara Kuzme Kovačića, koji je i pokrenuo sudski postupak protiv Grada onog trenutka kada se, unatoč njegovom protivljenju, na postolje uklesao povijesni datum splitskog oslobođenja.
Na spomenutom postolju, tzv.štandarcu, kako prenosi Dalmatinski portal, uklesani su i neki drugi datumi iz povijesti grada, kao što je gradnja Dioklecijanove palače u 3. stoljeću, doseljavanje iz nedaleke Salone negdje oko 640. godine, donošenje prvog gradskog statuta 1240. godine, pobjeda „narodnjaka” na izborima davne 1882., per fin, proglašenje hrvatske samostalnosti 1991. Ergo, sve to može biti na postolju, a s njega je ekstradiran samo datum oslobođenja Splita od fašista!?
Na učestalo traženje udruge antifašista da svoj komadić prostora na postolju dobije i datum oslobođenja grada u drugom svjetskom ratu, gradska vlast je odlučila prije godinu dana zahtjev ispuniti pa je, na temelju odluke Gradskog vijeća na postolje uklesan i datum 26. 10. 1944. dan oslobođenja Splita od fašizma.
Ali, kao da je Puljkova administracija tim činom potegla vraga za rogove, pa je odmah skočio Kovačić koji se žestoko toj intervenciji usprotivio. Grad se branio da je sam štandarac autorski rad umjentika, ali ne i ono što će na njega doći kao tekstualni sadržaj, za što je, tvrdili su, nadležno Gradsko vijeće.
Međutim, Trgovački sud ne dijeli to mišljenje, pa je dao za pravo umjetniku Kuzmi Kovačiću koji je smatrao da su mu tim ( ali baš samo tim ) natpisom povrijeđena autorska prava.
Prema sudskoj presudi Kovačiću je Grad dužan isplatiti naknadu za povredu moralnih autorskih prava u iznosu od 6.000 eura, podmiriti sudske troškove u iznosu od nešto manje do tisuću eura te presudu objaviti u dnevnim novinama.
Neovisno o tome hoće li se Grad žaliti na presudu, sud je izrekao privremenu mjeru koja Grad obvezuje da natpis na postolju mora ukloniti u roku do 15 dana, i postolje time vratiti u prvobitno stanje.
Zanimljivo je da umjetniku ne smeta nijedan natpis osim onoga koji govori o antifašističkom oslobođenju Splita, iako priznaje da sam nije autor originalnog teksta na postolju, ali ga je prihvatio i nakon toga smatrao neodvojivim dijelom svoga autorskog rada. No, antifašistički datum oslobođenja grada za njega je potpuno neprihvatljiv!?
U intervenciji protiv dopunjenog sadržaja na postolju umjetnik je imao i potporu Konzervatorskog odjela te Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Zaludu je Grad pokušavao autorsko djelo svesti samo na oblikovanje postolja, dajući za pravo svojoj administraciji, odnosno GV-u, da odluči o natpisima na njemu, sud je stao na stranu autora.
Kuzma Kovačić je presudu ocijenio kao veliku stvar, ne samo za njega, nego generalno za umjetnost i umjetnike, ali, kako prenosi Dalmetinski portal, i za opću klimu u društvu koje, kaže autor „štandarca smutnje”, ne bi smjelo tolerirati ovu vrstu nasilja. No, nasilje nad poviješću Kovačiću nimalo ne smeta…
Kao autor spomenika ne pristaje ni na kakav kompromis kad je u pitanju naknadno upisivanje datuma oslobođenja Splita od fašizma, pa ni pod uvjetom da osobno dizajnira tekst.
Upitan o tome bi li za njega bio prihvatljiv takav kompromis rezolutno je odgvorio: „Ma kakvo oslobođenje, ništa! Split je ono što smo uklesali na originalnom štandarcu”– poručio je umjetnik koji je svoj uzlet doživio u HDZ-ovom režimu, pa nije ni čudo da je za njega u dugoj povijesti Splita sve važnije od antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu. Štoviše, ona je toliko nevažna da joj nema mjesta uz Dikolecijana, Salonu, prvi statut, pobjedu „narodnjaka” na izborima… i naposljetku hrvatsku samostalnost. A kako smo došli do te samostalnosti, na temelju čega, čijim doprinosom?
To je tako kad se umjetnici ne bave umjetnošću nego politikom koja determinira i njihov umjetnički rad. Bi li Kovačić tužio Grad i da je na postolju njegovog spomenika uklesan datum proglašenja ustaške NDH, bi li to prihvatio? Do koje u ovoj državi ne drži ni establishment, kamoli jedan “državotvorni umjetnik” poznat po brojnim sakralnim djelima, od Oltara domovine na Medvedgradu, preko spomenika papi Ivanu Pavlu II, do spomenika Franji Tuđmanu u Škabrnji ili Tuđmanovog kipa u Zagrebu. Za njega je Split sve samo ne antifašistički…
Na službenoj stranici Grada Splita gradonačelnik Ivica Puljak objavio je da će Grad ukolniti štadnarac i postaviti novi spomenik sa svim važnim datumima iz splitske povijesti, pa i antifašističke.










