U Hrvatskoj je svijest o nužnosti zaštite okoliša i dalje potresno niska, a najtragičnije je što nekompetentne lokalne i državne vlasti nerijetko zbog privatnih interesa podržavaju štetne projekte kojima se trajno uništavaju prirodni resursi; šume, vode, more itd. Primjera za to je bezbroj: sjetimo se samo nedavne katastrofalne devastacije vrela Une radi gradnje hidroelektrane u zaštićenom području, a za potrebe ‘poduzetnika’ pod političkom protekcijom vladajućih.
Bolji poznavatelji neprilika znaju kako su naše rijeke posebno ugrožene, a kad se ne mari za strogo zaštićena područja, onda je jasno kakvo je stanje u dijelovima koji nemaju nikakav stupanj zaštite (iako bi sve vode, rijeke, porječja, jezera, potoci… trebali biti strogo i ozbiljno zaštićeni). Tako se na rijekama radi kome što padne na pamet: najčešće za privatne potrebe. Nerijetko se vodotokovi ugrožavaju objektima koje su zapravo brane, te ugrožavaju normalan tijek vode, a ujedno i sprječavaju opstanak riječne flore i faune, jer onemogućavaju slobodno kretanje riječnih životinja i drugih organizama.
Ipak, srećom, ima još uvijek onih koji brinu o tim problemima. Među takvima su udruge
Važno je spomenuti da je i Europska unija uklanjanje barijera prepoznala kao važnu mjeru u obnovi riječnih ekosustava, te je i u svoju Strategiju za bioraznolikost do 2030. i u Uredbu o obnovi prirode uvrstila cilj o pretvaranju najmanje 25.000 km rijeka u rijeke slobodnog toka. Budući da je i Hrvatska, kao država članica, dužna dati svoj doprinos na tom području popisivanjem barijera na svim svojim rijekama i određivanjem prioriteta za buduće uklanjanje, rezultati projekta izravno doprinose ostvarivanju tog cilja.
Inače, projekt financira European Open Rivers Programme, nizozemska zaklada posvećena obnovi rijeka, kad već to ne činimo sami.
