Ispred NSK u Zagrebu, gdje zasjeda Vlada, Udruga Sjena organizirala je prosvjed, a Marica Mikulić iz Slavonskog Broda, majka šestogodišnjeg Ante, donijela je ministru Viliju Berošu peticiju s 3600 potpisa građana koji traže da se osigura rehabilitacija za njezinog šestogodišnjeg dječaka u Zagrebu. No, ministru Berošu bilo je važnije gdje se razgovara negoli o čemu se razgovara, pa je okupljenim roditeljima djece s teškoćama u razvoju odbrusio da ova administracija zna što treba raditi, ali o tome treba razgovarati u Ministarstvu, a ne na kiši ispred NSK.
Marija Bubaš, državna tajnica
Roditeljima koji su ministra pokušali upozoriti na broj djece koja trebaju rehabilitaciju, Beroš je, prenosi N1, uzvratio da dobro zna koliko ih je, “ne morate mi vi govoriti koliko je takve djece“, te prebacio lopticu na županije jer, kako je rekao, one imaju ovlasti za provođenje zdravstvene zaštite. Potom je ušao u zgradu NSK a roditelje prepustio državnoj tajnici u Ministarstvu Mariji Bubaš. Kod nje je završila i peticija s potpisima potpore građana.
Roditelji su državnoj tajnici skrenuli pažnju na sporost u ostvarivanju pomoći dok vrijeme neumoljivo prolazi, a njihova djeca vremena nemaju i pitanje je koliko će živjeti. Rehabilitacija im treba dok su živi. I sama Bubaš je priznala da je procedura donošenja promjena spora, razumije potrebe djeteta i majčinu brigu za njega, jer djeca sa zdravstvenim problemima nisu samo djeca s dijagnozom. U Ministarstvu su spremni razgovarati o tome što sve šestogodišnji Ante Mikulić može dobiti, samo bi o tome trebalo razgovarati u drugim okolnostima, rekla je, i pozvala Mikulić da se zapute u Ministarstvo gdje će razgovarati bez kamera, jer se radi o osjetljivim osobnim podacima djeteta.
Marica Mikulić je kazala, javlja N1, da je sve s Ministarstvom već iskomunicirano, da nema vremena voditi dijete negdje tek reda radi i da ona ne traži ništa više od minimuma koji bi njezinom Anti osigurao rehabilitaciju. Pozvala se pritom i na definiciju RH kao socijalne države koja propisuje da sva djeca imaju jednaka prava, no, Ante i djeca s teškoćama u razvoju nemaju jednaku startnu poziciju a sustav ne prepoznaje njihove potrebe.
Državna tajnica se kao začudila da se majka šetogodišnjeg Ante zadovoljava s minimumom, pa je i upitala: “Zašto se borite za minimum? Vaše dijete zaslužuje sve.”
E, to je pravi cinizam! Zašto, zbilja Marica Mikulić moli minimum za svoje dijete? Pa jednostavno zato što joj sustav ni taj minimum nije osigurao, kamoli “sve” što ono zaslužuje, kako u nastupu velikodušnosti ističe državna tajnica kojoj više smetaju kamere negoli činjenica da majke djece s teškoćama u razvoju prava za svoju djecu moraju tražiti izlaskom na ulice i potpisivanjem peticija…
