Prije desetak dana Udruga Sjena je organizirala prosvjed ispred zgrade NSK ( Nacionalne sveučilišne knjižnice ), uoči početka sjednice Vlade, kako bi skrenuli pozornost Plenkoviću i ministarskoj sviti na problem šestogodišnjeg Ante Mikulića, dječaka s višestrukim poteškoćama u razvoju uzrokovanim Cornelia de Lange sindromom. Njegova majka Marica tada je ministru zdravstva Viliju Berošu donijela peticiju sa 3600 potpisa građana koji traže da se Anti osigura rehabilitaicja u Zagrebu. Ministar za njih nije imao vremena, prepustio ih je državnoj tajnici Mariji Bubaš, koja je preuzela i peticiju i ogorčene roditelje. Maricu Mikulić pozvala je odmah na razgovor u Ministarstvo, tamo gdje nema kamera i novinara… Izgledalo je da je jedan težak, mučan problem nadomak rješenju. Jer, obećali su im sve, štoviše državna tajnica Bubaš majci je čak s čuđenjem spočitala zašto se bori za minimum za svoje dijete, jer, kako je tada rekla: „Vaše dijete zaslužuje sve”. Ipak, od tada do danas majka za svoga Antu nije postigla ni onaj minimum…
Marica Mikulić je, gostujući na N1 televiziji, s gorčinom govorila kako je sve što dobiva od sustava već šest i pol godina, za četvrti, najveći stupanj oštećenja u razvoju svoga Ante, terapija dva puta mjesečno u trajanju od svega pola sata. Unatoč svim terapijama koje su dostupne preko sustava zdravstvenog osiguranja. To je nikakva pomoć! A državna tajnica kaže da njezino dijete zaslužuje sve! Pa zašto mu onda sustav to uporno odbija dati? Zašto mu pruža pomoć na kapaljku, minimalnu terapiju od koje ne može biti pravih rezultata?
Marica Mikulić je na N1 televiziji uz ostalo jasno i glasno kazala da od svega što su im prilikom prosvjeda obećali, ništa nije ispunjeno.
Ima li Ante pravo na terapije i podršku unutar sustava? Ako ima, zašto ja to pravo ne mogu ostvariti? Što vrijedi pravo zapisano na nekom papiru koje se ne može realizirati… Ako nemam, hvala i doviđenja!- revoltirano će Marica koja čeka odgovor iz Ureda premijera kojemu se obratila sa molbom da je primi bar na desetak minuta. Sutra istječe rok, a Marica, kako je rekla, ne očekuje da će joj se Plenković javiti, tko zna, veli, možda i hoće, ali u to očito puno ne vjeruje. Sada joj još jedino preostaje da sa svojim šestogodišnjim djetetom dođe dva puta mjesečno pred Banske dvore i tamo čeka po pola sata da je predsjednik Vlade primi, dakle, točno onoliko koliko njezinom Anti sustav daje za terapiju. S tim da ona od Plenkovića ne očekuje da s njom bude duže od deset minuta. Dovoljno da mu objasni kakav problem njezin sin ima i što od sustava za njega traži i očekuje
Kako je rekla, boji se da će i taj razgovor imati isti učinak kao i sadašnja minimalna terapija na njezinog Antu.
– Dva puta mjesečno po pola sata djetetu kakav je Ante ionako ne znači ništa, pa bolje da to vrijeme provedemo na Markovom trgu. Nek’ Ante ide na terapiju kod premijera Plenkovića- kazala je ironično.
Ali, ako šestogodišnji Ante Mikulić iz Slavonskog Broda „zaslužuje sve”, kako je to prije desetak dana pred brojnim svjedocima iz Udruge Sjena rekla državna tajnica Marija Bubaš, zašto njegova majka mora moliti premijera da se smiluje, da je primi, da sasluša njezinu muku i da pokrene sustav? Zašto Bubaš nije pokrenula tromi, bešćutni aparat koji je dječaku dužan osigurati sve što mu treba? Zašto ministar Beroš na to ne reagira, zašto je problem gurnuo u krilo državne tajnice, ili ako je to već učinio, je li je od tada upitao što je poduzela da se dječaku konačno osigura primjerena rehabilitacija u Zagrebu?
