Kad je nešto dobro treba to ponoviti, pa evo stoga lanjske najave lanjskog istoimenog benkovačkog festivala istim riječima, jer vrijede i za ovu godinu: Eto u Benkovcu novih uzbudljivih zbivanja. Uvijek je lijepo čuti kako se u našim mahom zapuštenim i zanemarenim i prekrasnim gradićima u posljednje vrijeme priređuju izvrsna kulturna zbivanja, a kakva su uglavnom bila rezervirana za žitelje najvećih gradova. Dakako, to se događa uglavnom ili isključivo zahvaljujući entuzijazmu i viziji nekolicine, a to je slučaj i ovdje, čini se. Da ne duljimo, evo u nastavku programa i drugih obavijesti o festivalu Nosi se Benkovac…
Dakle, a sada sadašnjost: u Benkovcu ima svega – u četvrtak i petak 29. i 30. 8. se tamo održava kazališno diskurzivni festival Nosi se Benkovac. Tema festivala je Disidentski jezik, najavljuju oni koji su zaslužni za ovaj zanimljivi događaj: Udruga Vlajter ego iz Benkovca i umjetnička organizacija Teatro VeRRdi iz Zadra. Evo kako ga najavljuju:
Predstava “Kronika nestajanja” prema motivima jezika Slavenke Drakulić, Daše Drndić, Dubravke Ugrešić i Georgija Gospodinova
Velika dvorana Doma kulture
Predstava “Školjka šumi” prema motivima jezika Slobodana Novaka
Velika dvorana Doma kulture
U tekstu O drugim prostorima Michel Foucault psihijatrijske klinike, staračke domove, zatvorske ustanove naziva heterotopijama otklona, drugim prostorima/prostorima Drugoga, onih čije ponašanje odstupa od uobičajenog prosjeka ili norme. Junak Izvanbrodskog dnevnika Slobodana Novaka, Magister in farmacia, kojemu – eto – ni imena ne znamo, čovjek je koji putuje upravo u prostor otklona – u psihijatrijsku ustanovu, koju naziva i svojim posljednjim utočištem.
Ako ćemo se složiti da su granice jezika i granice spoznaje, Novakov Magistar pleše upravo tim granicama, neumorno se zabavljajući jezikom i njegovim zadatostima, riječima i njihovim mnogostrukim značenjima, stvarajući tekstualnu partituru koja – poput jezika Preradovićeva roda – zvoni, zveči, zuji, zveči, šumi, grmi, tutnji i huči.
Novakov Izvanbrodski dnevnik polazište je za uzbudljivu i vehementnu glumačku igru, koja nas, ukazujući nam obrnuti svijet, podsjeća da ludilo nije samo medicinska dijagnoza, već, kao i pojam normalnog (bilo ono staro ili novo), pitanje društvenih odnosa, ideologije i moći.
Hrvoje Korbar
Razgovor “Diskurzivni relej: Disidentski jezik” Nataša Govedić i Marko Vučetić
Istočni atrij Doma kulture
Disidentski jezik ili odoh ja iz kućnog zatvora
U priči Envera Krivca „Matasranje“ (iz zbirke Osamotne okolnosti, 2023), Kafkin kukac nije tragični lik koji pati jer ga obitelj smatra propalitetom. Naprotiv, ovaj je Gregor Samsa disident, ponosan što je konačno dobio malo više nožica, krila i oklop. Okrene se prema mami, tati i sestri i veselo im kaže da si sav taj represivni patrijarhat mogu zabit u guzicu, a što se njega tiče, vrijeme je da odleti iz kućnog zatvora. Kao što vidimo na ovom suvremenom primjeru, disidentski je jezik prkosan, ironičan, provokativan, nespreman na poraz i općenarodnu depresiju samo zato što je politička slika svijeta nepodnošljivo nepravedna. I u predstavama Školjka šumi (prema romanu Slobodana Novaka) i Kronika nestajanja (prema proznim tekstovima Slavenke Drakulić, Daše Drndić, Dubravke Ugrešić i Georgija Gospodinova), jezik ustaje protiv svoje (korisne) poslušnosti, svjedočeći (još korisnijim) prkosima koji kuljaju ispod društvenog radara.
Vježbanje disidentskog jezika osigurano nakon predstava…
Nataša Govedić
