Laura je uspješna atletičarka, a i sa zadnjeg natjecanja iz Taipea vratila se ispunjenog cilja. Više o njoj saznajte u nastavku:
Ukratko se predstavite našim čitateljima…
Ja sam Laura Štefanac, imam 26 godina. Rođena sam potpuno gluha. 2001. mi je ugrađena umjetna pužnica uz koju sam naučila slušati i pričati. Bavim se atletikom točnije bacanjem koplja te sam zadnja godina magisterija na Aspiri sportski menadžment.
Koji je Vaš zdravstveni problem? Što se dogodilo? Kojim se sportom bavite? Kako se rodila ljubav prema sportu, od kada se bavite njime?
Od rođenja sam gluha i imala sam operaciju gdje su mi ugradili umjetnu pužnicu i uz puno truda, pomoći, vježbi sam počela prepoznavati zvukove i govoriti s 5 godina. Sa 13 godina sam se počela baviti tenisom. Nakon jednog školskog krosa na Jarunu vidjela me trenerica gdje me pozvala da dođem na probni trening što mi se svidjelo, pa sam paralelno s tenisom počela trenirati i atletiku. No kasnije je bilo sve teže i teže zbog rasporeda, pa sam odlučila da se držim atletike. Bavim se sportom od svoje 13.godine.
Na koliko ste natjecanja dosad nastupali? Koji su Vam je najbolji rezultati na njima do sada? Napravite malu usporedbu Vaših nastupa, ako je moguće…
Nastupala sam na dvije olimpijske igre za gluhe (2017 Turska, 2022 Brazil) gdje sam osvojila dvije zlatne olimpijske medalje, na svjetskom sam osvojila srebro i evo napokon zlato 22.7. U Taipei i na europskom sam osvojila dvije zlatne medalje. Moj osobni rekord je 51.30 što je i svjetski rekord za gluhe. Nastupam za čujuću kategoriju gdje postižem odlične rezultate, više puta sam bila državna prvakinja, doprvakinja. Sudjelovala sam na Hanžekovićem memorijalu i kao članica hrvatske reprezentacije na Europskom bacačkom kupu. Isto tako imala sam srušenu normu za Europsko juniorsko prvenstvo na što nažalost nisam mogla ići jer sam imala u istom terminu i olimpijske igre gluhih u 2017.godini.
Na koji ste svoj uspjeh do sada najviše ponosni i zbog čega?
Ponosna sam dakle na dvije olimpijske zlatne medalje jer znamo da su olimpijske igre san svakog sportaša, naravno na svjetski rekord.
Koji Vam je trenutak u sportskoj karijeri dosada bio najteži i zbog čega?
Pa ne bih rekla da imam teških trenutaka u sportskoj karijeri, da baš moram odvojiti rekla bih da su druge olimpijske igre u Brazilu 2022.godine zbog toga što sam bila favorit a ne kao 2017.godine, a zna se da je teže obraniti zlato nego osvojiti.
Nedavno ste se vratili iz Taipea?
Tako je. 24.7. sam se vratila iz Taipea, još dolazim k sebi.
Tko Vam je najveća podrška u svemu?
Najveća podrška su moji divni ljudi iz Hrvatskog sportskog saveza gluhih, trener Andrej Hanjšek, klub AK Kvarner, moji roditelji i brat te moji prijatelji.
Dajte nam neki recept koliko se dnevno mora trenirati da bi pojedinac bio uspješan u sportu kojim se bavi?
Nemam neki recept, ali mogu vam ispričati kako izgleda moj tjedan. 😊 Treniram dva puta na dan dok srijedom i subotom imamo jedan te nedjelja je pauza. Ujutro imamo tehničke vježbe s kopljem, palicama, medicinkama pa onda imamo prepone, skokove, trčanje dok popodne imamo teretanu, a srijedom imamo gimnastiku.
Kojom mišlju se najčešće vodite u glavi prije nastupa? Imate li kakve rituale?
Važno mi je da trema bude pozitivna i da pozitivno razmišljam… Bez puno razmišljanja i biti donekle opuštena. Ritual nemam, možda da budem sama sa sobom bez ikakve smetnje sa slušalicama i biti svoja do kraja natjecanja.
Jeste li mišljenja da se sportski uspjesi sportaša s invaliditetom manje cijene nego od ostalih sportaša?
Moram priznati da se manje cijene što se tiče medijskog praćenja ali u mom HSSG-u se izuzetno trude da to promjene. Evo promjena se vidi nakon ovog svjetskog atletskog prvenstva gdje su naše rezultate popratili više manje svi portali i sudjelovali smo u emisiji Dobro jutro Hrvatska i iskreno se nadam da će biti sve bolje i bolje.
Imate li vremena za hobije? Kakav Vam je društveni život s obzirom na svu Vašu svakodnevnicu?
Trudim se imati što više vremena kada sam vikendom doma jer preko tjedna treniram u Sloveniji pa se motiviram da će brzo doći subota gdje idem svojima u Zagreb i svojim prijateljima na društvene dogovore do ponedjeljka ujutro kada se vraćam u Sloveniju. Moj društveni život je super jer imam društvo i u Sloveniji i u Zagrebu gdje se maksimalno družim koliko mogu s svojim bližnjima.
Kakvu bi motivirajuću poruku poslali čitateljima našeg portala?
Htjela bih preporučiti da se sve može kada se hoće naravno uz puno truda i odricanja .Uživajte maksimalno u onome što volite.
