Tko će biti novi šef SDP-a, pitanje je oko kojeg je ovog trenutka moguće tek nagađati. Iako, neki dugogodišnji SDP-ovci, bez sumnje dobro upućeni u kadrovske promjene u vrhu stranke, tvrde da je “ta stvar već riješena”. Bit će, kažu, Siniša Hajdaš Dončić. Doduše, prvi je i zasad jedini najavio da će se kandidirati za novog predsjednika SDP-a. Uz njega, određene ambicije iskazuje i Tonino Picula koji je za N1 izjavio da će svakako sudjelovati na unutarstranačkim izborima i da neće stajati sa strane. No, i dalje vjeruje da je to moguće i iz Bruxellesa, što ga je na prošlim izborima u dobroj mjeri stajalo povjerenja članova stranke…
Ministar Hajdaš Dončić (izvor vlada.gov.hr)
Izbori u SDP-u će se održati 14. rujna, po modelu jedan član jedan glas, i ma kako sada to izgledalo, još ima vremena, a treba vjerovati da će biti i kandidata. Zasad je, međutim, izravno potvrdio kandidaturu tek Siniša Hajdaš Dončić kojemu je jedna od važnijih referenci da je blizak s predsjednikom Zoranom Milanovićem kojeg SDP, kako je objavljeno, podupire kao svog kandidata za predsjednika Republike i u utrci za drugi mandat.
Naravno, nije Hajdaš Dončić samo SDP-ovac blizak Zoranu Milanoviću. Voli se pohvaliti i svojim “pobjedničkim iskustvom”, misleći na 2009. godinu kada je na lokalnim izborima izabran za župana. Ali, rado će istaknuti i kako je, kad god je bio na listama, ostvarivao vrlo dobre rezultate.
Inače, završio je Ekonomski fakultet u Zagrebu, doktorirao na Ekonomksom fakultetu u Splitu, saborski je zastupnik od 2016., bio je ministar pomorstva, prometa i infrastrukture ( od 2012. do 2016. ), bio je krapinsko-zagorski župan ( od 2009. do 2012. ), predsjednik SDP-a Krapinsko-zagorske županije, a kako govore arhive, bio je i dogogodišnji član HDZ-a. U SDP-u je od 2005. Prije toga, navodno je čak 15 godina bio ponosni vlasnik iskaznice HDZ-a!
Na pitanje o svojoj prošlosti u stranci koja je meta žestokih kritika SDP-ovaca, Hajdaš Dončić uglavnom ne odgovara. Nakon objave kandidature za Grbinovog nasljednika, gostujući na N1 televiziji, na pitanje je li bio član HDZ-a, izbjegao je decidiran odgvoor i umjesto toga dao do znanja da se ne namjerava osvrtati na priče stare 20 godina. Preporučio je, onima koje to zanima, da pogledaju u arhive, prouče razdoblje od 2005. do 2008., a sam se, kazao je, na to pitanje više neće osvrtati i ubuduće će samo tako odgovarati.
Činjenica je da je Siniša Hajdaš Dončić doista bio član HDZ-a i to kao vrlo mlad, a navodno je u stranci formalno ostao do 2004.
Svojedobno je Večernji list, kada se Hajdaš Dončić kandidirao za župana, tu njegovu epizodu s HDZ-om detaljno elaborirao. U knjizi utemeljitelja HDZ-a koju je tada kao tajnik GO HDZ-a Zaboka vodio Stjepan Bučar, Siniša Hajdaš ( koji će tek kasnije pridodati prezime svoje supruge- Dončić ) je bio zaveden pod rednim brojem 95, pisao je Večernji. Hajdaš Dončić je, pak, ispričao kako je njegov pokojni otac, “u nacionalnom zanosu, jedva dočekavši da se osnuje neka stranka s hrvatskim predznakom”, upisao u HDZ cijelu obitelj, uključujući i njega , tada 15-godišnjaka. Otac se brzo razočarao i napustio HDZ, a on sam, tvrdio je, nikad se nije aktivirao niti je sudjelovao u radu stranke, a kad je otišao na fakultet politika je bila izvan njegovog interesa. Nakon završenog fakulteta, kao magistar ekonomskih znanosti 2002. postaje pročelnik županijskog odjela za gospodarstvo i ulazi u savjet SDP-a. Od 2005. je i formalno član te stranke. Pokušao je čak i oca abolirati od “grijeha članstva u HDZ-u”, pa je izjavio kako je otac ušao u tu stranku “iz bizarnog razloga- bila je prevelika gužva na štandu HSLS-a”, zabilježio je tada VL.
Od tada do danas uz Sinišu Hajdaša Dončića se neizostavno vezuje epizoda s HDZ-om u kojem se, aktivno ili pasivno, vodio kao član čak 15 godina!
No, nije to ključni problem Siniše Hajdaša Dončića kao potencijalnog budućeg šefa SDP-a. Puno veći problem je što Hajdaš nema ni lidersku karizmu, a ni razumljivost u komunikaciji, koju neki nazivaju osebujnim načinom izražavanja. On sam ostavlja dojam osobe koja vjeruje da je takvim nejasnim izričajem posebno zanimljiv i suparnicima intrigantan, no, to nije realno nego subjetivno viđenje samog sebe koje nema baš puno uporišta u stvarnosti.Teško je vjerovati da bi mogao osvojiti većinsku podršku u članstvu SDP-a. Ali, sve je moguće, pa i Hajdaš na čelu SDP-a, jer ni SDP odavno nije što je bio…
S druge strane kao potencijalni kandidat neizravno najavljuje sudjelovanje u toj utakmici i Tonino Picula, član Europskog parlamenta od 2013. SDP.ovac starog kova, s dugogodišnjim iskustvom i puno političkih utakmica u nogama. Bio je ministar vanjskih poslova u Vladi Ivice Račana, zastupnik u Hrvatskom saboru, gradonečelnik Velike Gorice… Ali, riječ je o kandidatu s jednom falinkom. Nažalost, Picula ne odustaje od teze da je moguće stranku, koja nota bene pretendira u dogledno vrijeme preuzeti vlast, voditi i iz Bruxellesa. A to nije ozbiljno, nije realno, i članstvo to, s razlogom ne honorira. Jer, onaj tko bi htio ( poput Milanovića u parlamentarnim izborima kada je htio biti premijer, a da ne izgubi sigurnu poziciju predsjednika države ) istodobno sjediti na dvije stolice- onoj eurozastupnika i onoj šefa najveće opozicijske stranke- obično ostane bez ijedne. To ziheraštvo ljudi ne vole jer ono pokazuje da je takvom političaru važnija njegova osobna pozicija i komoditet negoli stranka i neko opće dobro u koje se ona kune. U životu je najčešće tako da nešto morate dati ( izgubiti ) da biste nešto dobili, pa je tako i u politici. Tko nije spreman uvažavati to opće pravilo, ne može računati da će u svojoj misiji “dvostrukog pasa” uspjeti.
S druge strane, zanimljivo je da jedino Picula jasno izražava svoj čvrsti stav prema Zoranu Milanoviću, ne bježeći od kritika na njegov račun i ne bojeći se što će “veliki SDP-ov guru” na to reći.
Nisu Picula i Hajdaš Dončić jedino što SDP ima ponuditi članstvu koje priželjkuje promjene u stranci i u državi. Postoji tu i specifično političko “žensko pismo” koje je u pravilu drćnije, izravnije, odvažnije i manje kalkulantsko od muškog jer je oslobođeno svih mačističkih utega koji opterećuju njihove tobože liberalne, a zapravo konzervativne, mada formalno lijeve, kolege koji redom da ih usred noći probudite i pitate tko bi trebao biti novi predsjednik SDP-a ispalit će k’o iz topa neko muško ime.
Ako to nije Hajdaš Dončić ili Picula, većini će odmah pasti na pamet Mišel Jakšić, koprivnički gradonačelnik i saborski zastupnik, ili eventulano Mišo Krstičević, jaka snaga ( gradonačelnik ) pločanskog SDP-a.
Ali, SDP ima i Mirelu Ahmetović, diplomiranu ekonomisticu, koja se već dokazala kao beskompromisna borkinja za pravednije, uređenije i pristojnije društvo u kojemu je korupcija eksces a ne pravilo. Saborska zastupnica i načelnica općine Omišalj na Krku ima iskustvo i znanje, a svakako i hrabrost da se uhvati u koštac s problemima u stranci koja je prilično devastirana, ali i u društvu koje je HDZ tijekom godina svoje vladavine kontaminirao lopovlukom, korupcijom, nepotizmom.
O tome na koga će se većina članova SDP-a “kladiti”, ovisi i budućnost ove stranke koja je izgubila svoj identitet, zanemarila svoju izvornu ideologiju koja je počivala na radničkim i ljudskim pravima, socijalnoj politici i etici. Ali, koliko o tome, perspektiva SDP-a ovisi i o osamostaljenju stranke od Zorana Milanovića koji se u staro gnijezdo vraća samo po potrebi. I redovito ga izneredi, a potom iz gnijezda odleti. Vrijeme je da SDP pusti Milanovića da slobodno leprša političkim prostorom na svoju korist ili štetu, a da SDP nastavi svoj put samostalno, bez utega Milanovićevog egocentrizma, oslonjen na svoje politike i svoje ljude.
