Hrvatska je zemlja masovnog oportunizma. Da je Vlada u nekoj drugoj europskoj državi dužnosnicima radikalno povećala plaće dočim su prošli izbori, i time podigla nepremostiv zid između kaste političkih bogataša i većine građana koji žive od niske cijene rada, narod bi izašao na ulice i pokazao svojoj vlasti što o tome misli. Uostalom, narod je vlast birao, pa ima pravo i kritizirati je. Pogotovo kad svoj rad tako brutalno precijeni u situaciji sveopće podcijenjenosti radničkih plaća i sramotno malih mirovina po kojima je Hrvatska na dnu Europske unije.
Drastičnim porastom plaća državnoj vrhuški hrvatski premijer ( s bruto plaćom od oko 9000 eura ) približit će se društvu onih najplaćenijih u EU. Mnoge europske države s boljom socio-ekonoskom situacijom od hrvatske, pa i susjedna Slovenija, manje će plaćati svoga premijera nego Hrvatska. Iako imaju bolje rezultate i po većini pokazatelja su znatno ispred Hrvatske, a osobito po visini prosječne plaće i mirovine.
No, kod nas nije važno koliko prima „sitnež”, ali je pitanje nacionalne časti koliko je plaćena državna elita. Umjesto da vlast dijeli sudbinu naroda kojeg predstavlja, koji ju je izabrao da upravlja zemljom za opći boljitak, pa prema tome i da dužnosničke plaće reflektiraju stanje u zemlji tako što će biti razmjerne prosječnim plaćama, ovdje se javnim službenicima i namještenicima plaće podižu za oko16 posto, a dužnosnicima za preko 60 posto!
Da vlast radi na korist naroda koji ju je izabrao , dakle, da radi za opće dobro kao što bi po definiciji morala, ne bismo imali minimalne plaće od 600-tinjak eura ni mirovine od 300-400 eura. No, iako u ovoj zemlji čak 20 posto stanovništva živi na rubu siromaštva , Vlada državnim dužnosnicima podiže plaće za dvostruko veći iznos od iznosa prosječne hrvatske plaće, pa državni vrh dolazi i do neto plaće od preko 6000 eura, a oporba bježi od oštrih kritika vladinog poteza u strahu da je ne optuže za populizam!
Nije ovo bila ad hoc operacija. O njoj se dugo i pomno razmišljalo, radili su se izračuni, birao se tajming. I odabrao najbolji mogući. Uoči izbora dijelili su novac iz proračuna za državne i javne službenike i namještenike kako bi osigurali potporu zahvalnih birača na izborima, a kad su izbore dobili, e onda su sami sebe nagradili. I na tome nisu štedjeli! Obilato su podebljali svoje bušte bez straha da bi im se takva gesta mogla osvetiti na biralištima. Jer, do kraja godine su još samo predsjednički izbori, a oni i nisu baš u fokusu Andreja Plenkovića kojemu, očito, oponent na Pantovčaku poput Zorana Milanovića odgovara, kako bi u usporedbi s njim mogao dokazivati svoju superiornost i nenadmašnost.
Plenković je dosad nerijetko isticao svoju „skromnost” u odnosu na druge europske premijere koji su daleko bolje plaćeni od njega, a onda je iznenada skočio toliko da je sada tek 11 šefova vlada u EU ispred njega po visini plaće. No, jesu li uopće usporedivi, mogu li se mjeriti po snazi ekonomije jedna Hrvatska s Njemačkom, Francuskom, Italijom…?
-Smatram da naše plaće trebaju biti u kontekstu hrvatskog ekonomskog i socijalnog trenutka. Jesu li plaće dužnosnika velike gledano komparativno s drugim zemljama? Nisu – tako tvrdi Plenković , objašnjavajući da će i nakon ovog povećanja plaće najviših hrvatskih dužnosnika biti među onima koje su najniže unutar EU. Što, međutim, nije istina, baš kao što nije točno ni da su dužnosničke plaće nakon ovog povećanja u “kontekstu hrvatskog ekonomskog i socijalnog trenutka” kako nas obmanjuje premijer.
A da ne govorimo o lančanoj reakciji koja sada slijedi i na razini gradova jer se vladina uredba o povećanju osnovice plaća dužnosnicima automatski primjenjuje i na gradonačelnike. Iz Vlade kažu kako je povećanje plaća gradonačelnika njihova stvar, to nema veze s državnim proračunima i na njima je odluka da sami odluče kad će i koliko povećati plaće. Neki su već napravili i izračun po kojemu bi, primjerice šibenski gradonačelnik imao preko 6000 eura bruto plaću, a njegov zamjenik oko 5500. Je li to održivo? Prate li te plaće standard građana, razinu komunalne infrastrukture i usluga u tim gradovima? Teško.
Vlada je pretjeranim povećanjem plaća državnih dužnosnika otvorila Pandorinu kutiju koja će na kraju eksplodirati. Posljedice će opet pasti na teret građana. Oporbeni političari su manje ili više reagirali oportunistički, građani gotovo šutke, uvjereni da su tu nemoćni. Pošteno. Što su birali to i imaju, pa je i red da šute, bar oni koji su u noći izbora klicali pobjednicima…
