Šibenik, bez i najmanje rezerve, voli Arsena. Znalo se to i prije, ali nakon jedinstvene manifestacije u čast ovom pjesniku i glazbeniku od formata, nazvane po njegovim stihovima “Čovjek kao ja”, ta je ljubav i definitivno potvrđena. U kamen uklesana. Šibenik je 48 sati, gotovo bez stanke, pjevao Arsena. Rodni grad u posvetu svojoj legendi. U maniri pop-rocka, balade, jazza, klapske pisme, klasike. Arsen na sto načina. I nikome nije bilo dosta…
Rodni grad odužio se svome velikom autoru, glazbeniku i poeti za čije su se stihove mnogi jagmili, nemali broj njih o njegovoj pjesmi napisanoj baš za njih sanjali, najveći broj ih nikad tu želju nije dosanjao, a i nakon ove dvodnevne manifestacije u čast i slavu Arsenu Dediću, velikom pjesniku i velikom ciniku, svi se slažu u jednome: nitko Arsena ne može pjevati kao- Arsen. Svaka greška, svaki krivi ton, Šibenčani će zamjeriti svakome tko se usudi pjevati Arsena, jedino njegova Lu, kako kažu- ljubav njegova života, njegova jedina unuka, može kako hoće, jer to je njegova krv, to pjeva njezino srce, a ono ne falša.
Bilo je to zanimljivo, za sve izvođače počasno, prvo izdanje glazbenog projekta “Arsen, Čovjek kao ja” , kolokvijalno nazvanog “48 sati Arsena”, za koji su zaslužni inicijatori i organizatori projekta Ana Radišić, Joško Lokas, Mislav Donaj, glazbeni producent cijelog projekta Nikša Bratoš te oni koji su bili ključna potpora događaju, Grad Šibenik, Turistička zajednica Šibenik, Tvrđava kulture Šibenik i naposljetku Ministarstvo kulture.
Oni su učinili da dva dana na brojnim trgovima i pozornicama Šibenik pjeva, uživa u Arsenovim stihovima i rimama. Pa i kada su pjevane u nekim drugim, drugačijim aranžmanima, što bi veliki fanovi Arsena inače svakome zamjerili, osim ovaj put, jer Arsen se pjeva samo izvorno, njega ne treba ni mijenjati, ni prilagođavati, ni modernizirati. Naprosto je vječan i definiran na jedan jedini mogući način. Arsenov. Trag u beskraju…
Bilo je tu koncerata, radionica, panela, puno sudionika, iznimno puno publike. Među panelistima Zoran Predin, veliki Arsenov prijatelj i veliki slovenski i ex-jugoslavenski glazbenik, Saša Lošić iz Plavog orkestra i drugi. Arsena je izvodila na svoj način klapa Sebenico, ali i Zvonimir Radišić Trio u jednoj jazz varijanti, ili Kristijan Beluhan u akustičnoj verziji.
Prva večer na tvrđavi Barone je ostala možda i najupečatljivija, nekako intimna, gotovo kao privatno druženje obitelji i prijatelja s Arsenom. Našao se tu i šibenski gradonačelnik Željko Burić, s njim i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Teško je reći jesu li tu bili zbog dužnosti ili gušta. nekako se činilo da je posrijedi – oboje.
Nije to bila večer glazbenih zvijezda, nego večer posvete obitelji i prijatelja glazbenoj legendi koja je osvajala jednako stihom i glazbom, izvedbom i ciničnim dosjetkama. Bio je tu Arsenov Matija, njegova unuka Lu Dedić, Zoran Predin, Ivana Husar Mlinac, Kristijan Beluhan, BluVinil, Tina Vukov, Saša Lošić i mnogi drugi domaći i regionalni izvođači. Lea Dekleva čitala je Arsenove stihove, publika uživala…Barone nikad puniji.
Sutradan veliko finale na prepunoj Tvrđavi sv. Mihovila, kojemu je uvertira bilo bilo posebno glazbeno događanje u Kući umjentosti Arsen, gdje su uz vrlo neobične aranžmane obrađene Arsenove skladbe u izvedbi Zvonimir Radišić Tria, Matije Dedića, klasičnu izvedbu gudačkog kvarteta Vortex Strings…
A nakon toga je uslijedio forte na Sv. Mihovilu uz Gibonnija, Natali Dizdar, Miju Dimšić, Matiju Cveka, Matiju i Lu Dedić…Nezaboravno!
Eto pravog načina da se golemi, antologijski opus Arsena Dedića prenese na nove generacije, da ih zarazi, osvoji, postane dio njihovog glazbenog ukusa i ( šibenskog ) identiteta. Čini se da za to neće trebati puno truda, jer Arsen je već kolektivno dobro, naravno, ne samo šibensko…A sudeći po najavama, i želji glazbenika da u projektu sudjeluju, Arsenovo obimno gradivo utvrđivat će se i iduće godine. Dok lekciju dobro ne naučimo, dok se drugom modelu iskazivanja počasti i zahvalnosti što je bio među nama, ne dosjetimo.
– Naša ideja traje dvije godine, ali nismo imali stvarno hrabrosti, što zbog strahopoštovanja, što zbog svega onoga što je Arsen, jedan od najvećih pjesnika kojeg smo imali, napravio za nas i ostavio nam u ostavštinu. Međutim, postojala je nervoza da se to ipak ne zaboravi. Postoje neki novi klinci, neki ljudi koje treba podsjetiti na njegov opus- pojasnio je motivaciju inicijatora ove jedinstvene manifestacije Joško Lokas, suorganizator projekta “Arsen, Čovjek kao ja”.
Bilo je to zanimljivo dvodnevno putovanje s Arsenom. S kojim je nemoguće pogriješiti. Arsena svi vole, svi ga nekako osjećaju svojim zbog njegove sposobnosti da svojim stihovima obuhvati i život svih nas, i svakog od nas. No, pada mi na pamet, da je i jedan drugi šibenski velikan, Ivo Brešan, dramatičar i književnik iznimno bogatog opusa, zaslužio makar dio pažnje koja je posvećena Arsenu. Nekoliko sati, dan… neće biti dosta, ali bar ćemo pokazati da cijenimo njegov jedinstveni doprinos hrvatskoj kulturi i književnosti, Šibeniku koji ga je odredio kao pisca i čovjeka. Što uopće smije stajati na putu tome…?
