Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, već je neko vrijeme nezaposleni novinar koji se za svoj posao godinama bori s vodstvom HRT-a na sudu. I kad se činilo da je nadomak pobjede, Vrhovni sud je izveo akrobatski sudbeni premet zbog kojeg Zovku sada preostaje još jedino ustavna tužba, a onda Europski sud za ljudska prava. Smeta li Zovko HRT-u ili Andreju Plenkoviću, bi li uopće njegova svađa s kolegicom dobila ovakav epilog da nije na čelu HND-a? Reflektira li ovaj slučaj zapravo generalan odnos aktualne vlasti AP-a prema novinarima i novinarskoj profesiji? O svemu tome, ali i nikad težem položaju hrvatskih novinara, i još mnogočemu drugom, pitali smo Zovka u ovom intervjuu.
foto: Nikola Šolić /HND
“Iskočio sam iz kolosijeka”
– Vijeće Vrhovnog suda, pod predsjedanjem Đure Sesse, poništilo je dvije presude nižih sudova koji su ocijenili da nije bilo valjanih razloga za izvanredni otkaz koji ste dobili na HRT-u 2018. Prošlo je neko vrijeme od početnog šoka, kako danas gledate na tu odluku VS-a?
– Vrhovni sud je tom odlukom koja nema veze s pravdom i istinom legalizirao višegodišnje maltretiranje mene i moje obitelji. Vrhovni sud je zaključio da svađa između mene i urednice IMS-a HRT-a Katarine Periše Čakarun predstavlja “napad na poslodavca, vrijeđanje, kao i napad na čast i ugled poslodavca” te da je stoga riječ o osobito teškoj povredi obaveza iz radnog odnosa. Periša Čakarun nije bila moj poslodavac, oboje smo tada bili urednici, ja sam bio izvršni urednik HTV4, a ona urednica Informativno-medijskog servisa. Bila mi je nadređena urednica, ali nikako poslodavac. Izvršni odbor HND-a ovu je odluku Vrhovnog suda iščitao i kao pritisak na Društvo i pokušaj njegove destabilizacije jer ovdje nije samo pitanje mojega otkaza već i kvalifikacije mene kao konfliktne osobe koja napada i vrijeđa, a na čelu sam strukovne organizacije koja štiti integritet novinarske profesije. Odluku o tome što je najbolje učiniti u ovoj situaciji, a kako bi se zaštitilo integritet HND-a prepustio sam nadležnim tijelima HND-a koja su odlučila da se pred ovakvim pravosudnim reketom neće povući i umjesto toga sazvali konferenciju za medija na kojoj su to javno i rekli. Mogu iz Vrhovnog suda slati naknadna priopćenja kao reakciju na HND, ali prilično je jasno o čemu se ovdje radi. Dobio sam otkaz jer s pozicije predsjednika HND-a nisam mogao prešutjeti činjenicu da na HRT-u vlada cenzura, a što je bjelodano svima koji još gledaju njihov program. Đuro Sessa i ostali uručili su mi otkaz i sretnima učinili Katarinu Perišu Čakarun, Mislava Stipića i Kazimira Bačića.
-Najavili ste ustavnu tužbu protiv te odluke i nastavak bitke pred Ustavnim sudom. Čemu se nadate, ako ičemu?
Moja odvjetnica Vanja Jurić koja je cijelo vrijeme uz mene podnijela je ustavnu tužbu. Odmah u prvoj izjavi nakon presude Vrhovnog suda izjavila je za Index.hr kako mi je takvom odlukom povrijeđeno više ustavom zajamčenih prava. Nadam se da će Ustavni sud ispraviti nepravdu i poništiti pogrešnu odluku Vrhovnog suda, a ako se to ne dogodi idem na Europski sud za ljudska prava.
-O sukobu između glavne urednice Katarine Periše Čakarun i vas javnost je na više načina bila informirana. No, recite, što se tu zaista dogodilo, je li bila riječ samo o verbalnom sukobu koji vas je stajao posla?
– To je bila svađa i ništa više od toga. Zanimljivo da me je Katarina Periša Čakarun prijavila tek šest sati nakon te svađe. Citirat ću i dio iz pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci kojim je 2020. moj otkaz proglašen nezakonitim, a optužbe protiv mene neistinite – „provedenim dokazima nije utvrđeno da je došlo do nasilničkog ponašanja tužitelja ili prijetnji, posebno je sud našao nedokazanim navode iz Odluke o otkazu o lupanju šakama u stol te o ponašanju tužitelja koje je „prestrašilo“ pet radnica i kod tuženika uzrokovalo zastrašujuće, neprijateljsko i uvredljivo okruženje“. Svađi koja je trajala nekoliko minuta prethodilo je to da sam dao ostavku na mjesto Izvršnog urednika HTV4 zbog cenzure i tehničkih problema u programu i to sam u tekstu ostavke koju sam poslao Katarini Periši Čakarun lijepo i pristojno objasnio . Recimo, predložio sam raditi temu o događajima u HDZ-u s gostima iz HDZ-a, to je bilo vrijeme kad je Darko Milinović s HDZ-ovcima iz Like autobusima došao ispred HDZ-a, a s druge strane Ivan Penava koji je tada bio u HDZ-u, prijetio je prosvjedima. Katarina Periša Čakarun mi je 10. 9. 2018. rekla da to nije tema, da su njezini izvori iz HDZ-a rekli da tu nema priče i poručila mi da se ne bavimo HDZ-om već da radim SDP! Neću niti govoriti o svakodnevnim pozivanjima da dođem kod nje i izjavama tipa „da iskačem iz kolosijeka“ i „da pazim što pišem po twitteru“, a da pri tom ona nije imala twitter račun. A taj sporni razgovor na koji me pozvala nakon što sam predao ostavku i koji je završio svađom, započela je vikanjem na mene i uvredama na moj račun tipa „da sam loš čovjek, neradnik“ i slično. Inače, taj dan sam joj ujutro poslao mailom tekst ostavke, zatim smo imali sastanak koji je prošao pristojno i na kojem smo se sve dogovorili i gdje je prihvatila moju ostavku, a onda me je dva sata kasnije pozvala ponovo na sastanak gdje me je napala i vikala, a kad sam odgovorio, to je iskorišteno kako bi me se lažno optužilo i uručilo mi otkaz.
-Za razliku od vas kojem je ekspresno uručen otkaz, navodno zbog sukoba s nadređenom urednicom, smijenjeni ravnatelj HRT-a, Kazimir Bačić, USKOK-ov optuženik koji je neko vrijeme odležao i u Remetincu, i dalje radi na HRT-u gdje mu je osiguran i poseban ured. Kako to objašnjavate?
– Dvostruka mjerila HRT-a nisu ništa novo. Kako je prošao slučaj kolegice koja je prijavila seksualno uznemiravanje? Sramotno, tako da je ona otišla s HRT-a, a predator je i dalje na Prisavlju. Da HRT ima dvostruke kriterije svjedoči i činjenica da je nekadašnjem stanovniku Remetinca Kazimiru Bačiću HRT cijelo vrijeme čuvao radno mjesto i nije protiv njega podignuo tužbu za povredu ugleda i časti, nego ga je čak predložio kao svjedoka da zajedno Perišom svjedoči u jednom od postupaka kako sam povrijedio ugled i čast HRT-a. To je taj novi vjerodostojni HRT. Kako sve to objašnjavam? Radi se o uzurpaciji javnih institucija i sredstava od strane jedne klike koja se međusobno štiti. U ovom mom slučaju naravno da ima osobnih motiva sa strane HRT i želje da me se na svaki način uništi i to već šest godina. Ako sam ja tako kriv kao što govore, zbog čega su danima prije nego li sam dobio prvi otkaz preko svojih kurira iz IMS-a vršili pritisak na mene da potpišem lažnu izjavu u kojoj priznajem krivnju, a oni će zauzvrat biti milostivi pa mi neće dati otkaz. Odbio sam tako nešto jer ne mislim potpisivati lažna priznanja, a za otkaz koji je uslijedio saznala je cijela javnost prije mene, valjda da me ponize. Isto su napravili i kod drugog otkaza. Vjerovali su da ću u strahu da ne izgubim posao pristati, ali ja takav lažni pamflet nisam htio potpisati ni onda, a ne bih ni sada pa sve da mi daju 300 otkaza. HRT je bio povukao tužbe protiv svih osim protiv mene i to puno govori. Neću se pokolebati usprkos svim pritiscima. Tvrda sam imotska stina koja se nikada neće predati slugama okupatora.
Cenzura
– Ne jednom ste izjavili da je u osnovi ovog slučaja vaša javna optužba vodstva HRT-a za cenzuru. O kakvoj se cenzuri konkretno radi?
– Onog trenutka kada sam postao predsjednik HND-a krenulo je moje maltretiranje. Što se tiče cenzure želim napomenuti kako su tri sudske presude meni dale za pravo kada sam govorio o postojanju cenzure o kojoj su u sudskim postupcima svjedočile brojne moje kolegice i kolege. Kao što sam već spomenuo ponovit ću samo jedan primjer, kada mi je u rujnu 2018. nadređena urednica Katarina Periša Čakarun izričito rekla da se mi ne bavimo HDZ-om nego SDP-om! I nakon tri sudske presude kojima je potvrđena cenzura na javnom servisu uredništvo na čelu s Katarinom Perišom Čakarun ostalo je na svome mjestu.
– HRT je javni servis koji se financira javnim novcem, ali za svoj rad ne odgovara javnosti, nego vlasti. Kako tu nelogičnost promijeniti, kako osigurati da HRT služi građanima, da njihov interes bude mjera stvari, a ne apologija vlasti?
Problem je što se HRT već desetljećima tretira kao igračka vladajućih, kao neki plijen. Iako cijelo vrijeme zagovaram postojanje javnog servisa, ovakav HRT ne služi nikome osim vladajućima i onima koji HRT-om upravljaju. Mogu se donijeti novi zakoni, promijeniti načini biranja čelnih ljudi te institucije, ali u suštini nema političke volje da se HRT uistinu reformira. On je zarobljen kao i brojne druge institucije, a poražavajuće je i to da osim nekolicine kolegica i kolega nema ni kritične mase koja bi dignula glas protiv! Pogledajte kako se obrađuju važne društvene teme. Evo za primjer, imali smo zadnjih godina teme poput LEX AP-a, Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima, problem tužbi – sve su to teme važne za novinarsku profesiju. Jeste li vidjeli da je itko od predstavnika, predstavnica HND-a kao krovne novinarske udruge bio pozvan u jedan od tri Dnevnika, u Otvoreno ili u Nedjeljom u dva? Niste. Sve je jasno.
-Na HRT-u i danas rade i neki novinari od ugleda i nesporne profesionalne reputacije koji i u takvim okolnostima nalaze načina kako profesionalno opstati u „neprijateljskom okruženju”. Jesu li oni za vas oportunisti ili samo pokušavaju preživjeti?
– Ima i jednog i drugog. U ovakvom devastiranom HRT-u ima još kvalitetnih ljudi koji tamo rade, a mahom su na margini, što je šteta. Dio ljudi voli ovu profesiji nastoji raditi najbolje u zadanim uvjetima a sve je manje redakcija u kojima bi mogli neometano raditi i zaraditi svoju plaću, jer ni medijsko tržište nije nešto bajno. S druge strane, sigurno ima i onih koji su oportunisti i kojima ništa ne fali i nije ih briga za druge.
-I inače se obično kaže da ljudi i na poslu i u državi imaju vlast ( poslodavce ) kakve zaslužuju. No, zar su hrvatski građani koji uredno plaćaju HRT pretplatu zaslužili takav javni servis kojemu je osnovni zadatak servisirati vlast u skladu s njezinim očekivanjima, umjesto objektivno informirati javnost?
– Ako se kaže da narod ima vlast kakvu zaslužuje, onda ljudi koji šute imaju poslodavce kakve zaslužuju, ali ipak smatram da ljudi koji pošteno rade svoj posao na javnom servisu nipošto ne zaslužuju ovakvo uredništvo. A građani i građanke ne zaslužuju da se njihovim novcima plaćaju vanjske odvjetničke kuće da HRT sudski maltretira svoje zaposlenike. Građani zaslužuju pošten program, a ne političku propagandu.
Preživjet će novinarstvo…
– Nije problem samo u HRT-u. Opća je percepcija da novinarska profesija nije bila nikad ugroženija nego danas, niti je položaj novinara bio ikad teži, podcjenjeniji i neslobodniji. Tko izgubi posao, u toj ga profesiji teško može ponovo dobiti, osim kao vanjski, potplaćeni suradnik. Vlasnici medija promijenili su i novinarske prioritete, smisao i suštinu toga poziva. Kako to promijeniti, kako vratiti dostojanstvo i relevantnost struci?
– Mediji su osiromašeni ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu. Nismo se oporavili od velike svjetske krize, a došla je i ona Covid. Vlasnike medija novinarstvo kao profesija u suštini ne zanima, a mnogi glavni urednici su postali ispostava svojih vlasnika, a ne novinara. Država tu ništa ne čini jer joj takva situacija odgovara. Mediji su izgubili i edukativni karakter kakav su nekada imali, a s ljudima u redakcijama nitko ne radi. HND na sve to godinama upozorava i na razne načine ističemo važnost novinarske profesije. Preživjet će ona. Bez obzira na sve nedaće dolaze nove generacije, imamo sjajnih novinara i novinarki koji usprkos svemu ne odustaju od profesionalnih i etičkih kriterija jer shvaćaju koliku odgovornost zvanje novinara nosi.
-Lex AP je došao kao neka vrsta „točke na i” medijskog porobljavanja, zastrašivanja i ušutkivanja. HND se maksimalno angažirao oko osvješćivanja javnosti o stvarnim ciljevima toga zakona, ali bitku nije dobio. Može li dobiti „rat”?
– HND nije dobio bitku, ali to je dugotrajna borba koja se vodi na više fronti. O svemu smo obavijestili i brojne međunarodne institucije. Najnovije je da Article 19, međunarodna organizacija koja promovira slobodu izražavanja i dio je uglednoga konzorcija Media Freedom Rapid Response (MFRR), poziva hrvatske vlasti da u cijelosti povuku sporni članak 307. a Kaznenog zakona, poznatiji kao “Lex AP”, jer predstavlja značajnu prijetnju slobodi izražavanja te se mora hitno ponovo razmotriti.
Također, po njima “Lex AP” ne bi prošao trodijelni test Europskog suda za ljudska prava, kojim se ispituje nužnost ograničenja slobode govora.
-Najavili ste da će HND u slučaju kaznenog progona novinara radi curenja, odnosno objavljivanja, informacija iz izvida koji nisu javni, iskoristiti sva pravna sredstva da se postupak protiv novinara zaustavi na početku, a sporna odredba Lex AP-a preispita pred Sudom EU u Luxembourgu. Što očekujete od toga? To su ipak bitke „ na dugom štapu”…
– Sve što smo rekli to ćemo i napraviti. Bit ćemo ustrajni, a i vrlo bučni ako zatreba.
Nemam stalni radni odnos, imam dva kredita, ali ne žalim se, doći će novi posao…
-Što novinarima znači činjenica da imaju „svoje” ministarstvo ( kulture i medija) i koliko se ministrica Nina Obuljen Koržinek bavi stvarnim problemima novinarske profesije, a koliko njihovim discipliniranjem kroz različite akte čiji primarni interes nije zaštita novinara i novinarske profesije?
– Činjenica da formalno imamo svoje ministarstvo ništa nam suštinski ne znači. Događaju se brojni problemi na lokalnoj i nacionalnoj razini, a da ministarstvo nije ni trepnulo. Na desetke puta smo primjerice upozoravali na kršenje redakcijskih statuta i što je ministarstvo poduzelo? Ništa! Je li ministarstvo reagiralo na brojne prijetnje našim kolegicama i kolegama. Nije.
-Pozvali ste novinare da nastave objavljivati „tajne informacije” od javnog interesa, bez obzira na Lex AP, obećavajući zaštitu. Ali, kako? Ni sebe ne možete zaštititi od sustava?
– HND će pružiti svu moguću pravnu pomoć našim kolegicama i kolegama kao i puno puta do sada. Prestanak objavljivanja informacija od javnog interesa bio bi potpuni poraz ne samo novinarske profesije nego i cijelog društva.
–Činjenica je da ste trenutno nezaposleni novinar koji vodi strukovnu udrugu, Hrvatsko novinarsko društvo? Jeste li jedini predsjednik HND-a koji je na tako drastičan način, na vlastitoj koži, osjetio osvetničku moć sustava kojemu se usprotivio? Hoćete li ostati u novinarstvu? Imate li neku alternativu, gdje ćete raditi, s obzirom na to da je funkcija predsjednika HND-a volonterska?
– Imam naknadu kao predsjednik HND-a, a trenutno nemam stalni radni odnos. Imam dva kredita, ali ne žalim se. Moja savjest je čista. Doći će novi posao. Ostajem u novinarstvu, a koliko znam niti jedan moj prethodnik, prethodnica nije prošao ovako kao ja, no mnogi su imali problema. Hvala HND-u koji je cijelo vrijeme uz mene.
– Evo, za kraj jedno manje-više retoričko pitanje: Kuda ide hrvatsko novinarstvo čiji prostor slobode omeđuje sve radikalnije desna koalicija HDZ-a i DP-a ?
– Crni dani nam se pišu, ali ne samo zbog DP koji svojim stavovima o medijima dodatno potpiruje mržnju prema našim kolegicama i kolegama i medijima, što je za svaku osudu, već i zbog toga što Andrej Plenković već osam godina čini sve da postane glavni urednik svih hrvatskih medija. Medije koje ne kontrolira jednostavno ne može podnijeti. U svakom slučaju, s ovom vladom nam dolaze još teži i mračniji dani za novinarsku profesiju. No, mogu samo reći da nas neće ušutkati. Borba se nastavlja.
Foto: Iz privatnog albuma
