U 105. godini preminuo je Josip Manolić, najdugovječniji hrvatski političar, drugi predsjednik hrvatske vlade, bliski Tuđmanov suradnik s kojim je gradio HDZ i stvarao temelje samostalne hrvatske države ( ma kakvi god bili …). Obnašao je i druge visoke dužnosti sve do razlaza s HDZ-om i Tuđmanom. Bio je, kažu, i ostao antifašist.
Rođen je u Kalinovcu kraj Đurđevca 1920. godine, a do kraja života pratila ga je stigma “udbaša”, tajne jugoslavenske policije u kojoj je smatran jednim od ključnih ljudi, pa se sve do kraja njegovog života smatralo da je to političar koji zna sve državne tajne, kako one iz bivše države tako i one iz vremena stvaranja samostalne Hrvatske. Sudjelovao je, kako je napisao u uvodu svoje knjige “Politika i domovina: Moja borba za suvremenu i socijalnu Hrvatsku, 75 godina u političkom životu čak četiri režima, četiri države: Kraljevine Jugoslavije, NDH, Socijalističke federativne Republike Jugoslavije i naposljetku Republike Hrvatske kao samostalne, nezavisne države. Dva je režima rušio, napisao je, jedan gradio i rušio, a jedan stvarao.
Mada se oduvijek percipirao kao glavni hrvatski “udbaš”, sam je , piše Nacional, tvrdio da nikad nije bio pripadnik te službe. U vrijeme uhićenja kardinala Alojzija Stepinca, početkom 50-ih, bio je upravitelj svih hrvatskih zatvora, a vodio je i bilješke o Stepinćevim danima u Lepoglavi, koje su danas u arhivima, a tvrdio je i da su potpuno neutemeljene optužbe da je Stepinac u zatvoru bio sustavno trovan. Naprotiv, isticao je da je kardinal u zatvoru imao povlašten status.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje disident, pada u nemilost bivšeg sustava, da bi potkraj osamdesetih zajedno s Franjom Tuđmanom postao jedan od osnivača HDZ-a i tvoraca nove hrvatske države. Neposredno nakon osamostaljenja bio je uz Tuđmana jedan od najmoćnijih ljudi u državi, ali se nezadovoljan Tuđmanovom politikom prema BiH razišao i s HDZ-om i s njegovim predsjednikom, te sa Stipom Mesićem i Slavkom Degoricijom 1994. osnovao Nezavisne hrvatske demokrate kojima su se priključili i Tomislav Karamarko, Josip Boljkovac i drugi.
Zadnje dvije godine, kako se saznaje od njegove kćeri Zrinke, bio je u iznimno teškom zdravstvenom stanju, ali je to stoički podnosio, i naposljetku se ugasio u ponedjeljak oko 7,30 sati.
Josip Manolić, Stjepan Mesić i Franjo Tuđman 1991.
