Od vremena Tuđmanovih jalnuških diletanata, žutih, zelenih i crvenih vragova, do ekstatičnog Vladimira Šeksa, narativ HDZ-a dodatno je “obogaćen” mračnim silama, grbavcima, lopinama, zmijama otrovnicama, bjesomučnim, krvožednim oporbenim pozivima na rušenje “zajedničara”. Ne može se reći da nije zabilježen kreativni verbalni “napredak” stranke koja sustavno optužuje svoje oponente za govor mržnje, očito nesposobna za vlastitu introspekciju. Koliko HDZ sebe ne vidi, jasno je i iz svojevrsnog novogovora koji dolazi sa samog vrha te stranke, kao nekakav eufemistički jezični novum kojim prevode svoje marifetluke i kontinuirano zagađivanje javnog prostora isključivošću, netolerancijom i prezirom ne samo prema političkim suparnicima nego i građanima generalno, percipirajući ih kao nižu vrstu nedostojnu njihovog poštovanja. Dakako, i istine. Zato je “reduciraju” na razinu- laži.
U HDZ-u laž kao imenica više ne postoji otkako je veliki vođa AP uveo sinonim “reducirani izričaj”. Pa slijedom Plenkovićevog nadahnutog novogovora, dokazane laži Ivana Turudića, izabranog parlamentarnom većinom za glavnog državnog odvjetnika, glasovima HDZ-a i pridruženih žetona koji bez pečata HDZ-a ne znače ništa i nemaju nikakvu autentičnu vrijednost, nisu više laži. Njegovo besramno uvjeravanje javnosti, milijunskog teelvizijskog auditorija, da se nije odavno vidio s notornim optuženikom Zdravkom Mamićem, iako je u tu TV-kuću stigao ravno iz njegovog automobila nakon zajedničkog ćaskanja, obavljenog tijekom tajne, kružne noćne vožnje Zagrebom, da im nitko ne smeta, samodostatni i samoljubivi AP nazvao je “reduciranim izričajem”.
Ergo, kad lažete, po novom rječniku nakladnika AP HDZ, zapravo niste neistinom obmanjivali sugovornike ili javnost, nego ste samo u svom izričaju izostavili istinu, reducirali sadržaj. I tako nam se, a da toga nismo odmah bili ni svjesni, vratio legendarni Andrija Hebrang, koji je još ranih 90-ih uveo u HDZ-ov izričaj jednostavniju i iskreniju kovanicu: “Ja nikada ne lažem, samo ponekad ne govorim istinu, a to je puno pristojnije.” Tako je svojedobno govorio Hebrang, HDZ-ov jezikoslovac za početnike, političar koji je imao jednostavan, svima razumljiv, a ne reduciran izričaj. Bio je pionir u tumačenju HDZ-ovih jezičnih konstrukcija, autentični, originalni tvorac neponovljivih stranačkih kovanica za aboliranje javnih političkih laži. Čak je i precizno izračunao koliko je laži po glavi političara dozvoljeno. Ne više od 10 posto! Duboki naklon. Čovjek je govorio tako da ga “ceo svet razume”, a ne nekakvi izričaji, i to reducirani. Što bi to uopće bilo, mučilo je mnoge HDZ-ove pouzdanike na višim i nižim razinama, koji o jeziku znaju samo toliko da mu treba zakon i da mora biti – hrvatski.
Hebrang nije imao problem s lažima, pogotovo nakon što ih je – priznao. Problem “kršćanske savjesti” rješavao je odlaskom na ispovijed. Dakle, lagao bi, i bez odgode odlazio u ispovjedaonicu te svoje laži brzo posredovao preko svećenika Svevišnjem, moleći oprost, ponizno, za pokoru izrecitirao nekoliko “očenaša i zdravo marija”, i bio je miran, čist pred Bogom i narodom.
Znao je Hebrang neukom publikumu i tumačiti razliku između laži i neistine, jer, ako mu se i omakla neka neistina, nije – laž.
-Laž je kad netko zna da ne govori istinu. A neistina je kad netko laže, ali toga nije svjestan- elaborirao je tijekom neslavne predsjedničke kampanje u kojoj je treskom pao, uz ostalo, i kao žrtva vlastitih neistina. Odnosno laži. Ali ih nije bio svjestan, što je bitna razlika. Stavljao je ruku u vatru za Branimira Rončevića u “aferi kamioni”, u Branimiru Glavašu vidio egzemplarnog, zakletog domoljuba kojemu su na srcu samo nacionalni interesi, a posebno se iskazao u lažima kojima je pokušao zadiviti tadašnjeg šefa stranke, Ivu Sanadera. Ali, s njim ste bar znali na čemu ste, sam je priznao da povremeno govori neistine, dakle, ako i laže toga nije svjestan, i uvijek vodi računa o tome da bude i ostane pristojan. A kad mu se omakne, odmah u ispovjedaonicu. I sve je riješeno.
AP taj recept očito ne koristi. Taj laže, svjesno obmanjuje javnost svojim hvalisavim konstruktima o ingenioznim postignućima koja nas bezmalo svrstavaju uz bok Švicarskoj, i ne pada mu na pamet biti pristojan, pa se bar služiti- neistinama. A čini se da mu ni ispovijedi ne idu…
Ali, jezične konstrukcije, u svrhu kamufliranja istine i širenja javne obmane, postaju sve veća specijalnost ( doduše ne tako kreativne i domišljate kao one predsjednika Milanovića ! ) koju usavršava svakim danom u svakom pogledu. Pa smo imali prilike čuti i da se objavljivanje transkripata poruka koje su razmjenjivali preko mobitela bivša državna tajnica Josipa Pleslić ex Rimac i sudac Ivan Turudić kvalificira kao “pravosudni voajerizam”. Hm, Plenković, dakle, pouzdano zna da su krtice u USKOK-u i DORH-u odgovorne za “curenje informacija” iz mobitela inkriminirane državne tajnice. Možda zna i tko su. Ili se, poput Hebranga služi lažima, pardon, neistinama, čije težine i implikacija nije svjestan zbog nevjerojatne, opsesivne potrebe da baš uvijek i u svemu bude u pravu? Jedan i jedini.
Treba jasno reći da je AP-ov novogovor nastao na temeljima neponovljivog Hebrangovog filozofskog promišljanja o smislu i svrsi laganja, brzo dobio veleuvažene sljedbenike. Pa je splitski Općinski sud ovih dana nepravomoćno oslobodio kolegicu s Trgovačog suda u Zadru optužbe za “jedno produljeno kazneno djelo krađe”, navodeći u obrazloženju da krađa nije dokazana te da se zapravo radilo o tome da je optužena “bila van misaonog fokusa” kad je iz trgovine izašla s neplaćenim odjevnim predmetima. Sad, pitanje je koliko joj često “misaoni fokus” pobjegne i treba li gospođa pomoć, a ne- aboliciju.
Recentni oporbeni skup na Markovom trgu pokazao je da i opozicija svoje “konje” za ovu intrigantnu utrku ima, pa se čulo i lopovi, izdajnici, kvislinzi itd., jasno, sve na račun pravomoćno osuđene organizacije imena HDZ i njezine sljedbe. No, to je, pokazat će se ubrzo, bila prava kamilica za arsenal koji je potom na njih potegao Vladimir Šeks, predsjednik Nacionalnog odbora Zajednice utemeljitelja HDZ-a dr. Franjo Tuđman.
Na svečanom obilježavanju 35-te godišnjice ” prvog predstavljanja prednacrta programskih osnova HDZ-a” ( kakav jubilej, prednacrta! ) Šeks je, pred okupljenim najvišim stranačkim dužnosnicima, vehementnim govorom najcrnje mržnje, valjda da ih impresionira, počastio ” HDZ-ov svijet” i narod. Prisjetio se kako je na dan toga predstavljanja HDZ stupio na hrvatsku političku scenu kao državotvorni pokret koji je ubrzo razmontirao komunistički poredak i poveo hrvatski narod prema ostvarivanju slobodne, neovisne, demokratske i europske Hrvatske.
Taj je skup bio dočekan od komunističkih agitatora, novinara i vlasti, rekao je Šeks, “bjesomučnim i krvožednim pozivima punim mržnje i zahtjevima za zabranu HDZ-a, na sličan način na koji su mentalni nasljednici komunista rigali mržnju na nedavnom mitingu mržnje na Trgu sv. Marka”.
–Sve mračne sile u Hrvatskoj su se okupile da sruše HDZ, ali neće uspjeti, no mnogi se moraju trgnuti iz zimskog sna, treba ulaziti u odlučnu bitku na svim razinama- poručio je, pozivajući HDZ u “odlučni boj”. Nešto mora da jeprespavao, ili ima selektivnu amneziju…
Poseban repertoar pogrdnih atributa namijenio je HSS-ovom Kreši Beljaku nazivajući ga “notornim kriminalcem, gangsterom, razbojnikom, licem s političke tjeralice, lopinom nad lopinama…”
Nisu bolje prošli ni Peđa Grbin i Dalija Orešković.
Grbina je nazvao “grbavcem koji je rastočio SDP”, i naravno, “koji Zakon o hrvatskom jeziku naziva kretenskim”.
Za Daliju Orešković je imao inspirativniju poruku.
– Iz Dalije Orešković, koja kao što zmija otrovnica ima zube koji su u otrovu, mržnja i otrov prema HDZ-u izbija iz svakog njezinog šupljeg zuba– zloćudno će HDZ-ov prvak u oslikavanju mržnje i netrpeljivosti prema svima koji mu nisu po volji i ukusu. Nakon ovakve bujice otrova koji je prosuo, može biti siguran da zadugo neće imati premca u kontaminiranju društva kancerogenim vokabularom.
Kad to čovjek čuje, neovisno govori li to autentični Šeks ili Šeks “van misaonog fokusa” zbog djelovanja “stimulansa”, poželi se Hebrangovih laži. Čak i Plenkovićevog “reduciranog izričaja”. Da ne govorimo o Tuđmanovim “jalnuškim diletantima”…
Ako ništa, HDZ je vjeran čuvar tradicije. Svoje.
