Lijep, sunčan dan, festa Sv.Vlaha i Dan Grada Dubrovnika. Nasmiješeni predsjednik Republike, “dragi gost” gradonačelnika Mate Frankovića, HDZ-ovog lokalnog prvaka koji se pomalo oteo kontroli, ali predsjednik mu je obećao da neće usred Grada džonom na Plenkovića, da mu ne pokvari feštu. Kad, gle vraga, idila začas zađe za oblake. Jer, gdje je predsjednik Milanović tu bonace nema. Sasvim ležerno, sve osmjehujući se okupljenim novinarima kao da naciji prodaje viceve, predsjednik s dubrovačkih apartmana i Orbana skreće na Plenkovića i Turudića. Prvi će u Bruxelles, sto posto, veli dobro informirani Milanović, a gdje će drugi, e, to ćemo tek vidjeti. U fotelju glavnog državnog odvjetnika? “To ne smije biti, taj čovjek ne može biti ni sudac”, zloguko će šef države, pozivajući se na “duboka saznanja” koja o njemu ima, a koja bi, po logici funkcije, morao imati i premijer.
Hm, jesu li to opet izronili klasificirani dokumenti SOA-e koji su ga, navodno, svojevremeno izbacili iz stolca predsjednika Visokog kaznenog suda, iako dizajniranog baš “po IT mjeri”?
Nije nikakvo iznenađenje da predsjednik Milanović o sucu Ivanu Turudiću ( IT-u ) ne misli ništa dobro, ništa pozitivno. Ali, ako decidirano tvrdi da Plenkovićev kandidat za glavnog državnog odvjetnika ne smije biti izabran jer za to “postoje ozbiljne sigurnosne zapreke”, to više ne može biti stvar osobnog animoziteta ili starih neraščišćenih računa. Za pretpostaviti je da se sve ne svodi ni na medijsku argumentaciju kojom se Turudić diskreditira kao prihvatljiv izbor za čelnu poziciju u DORH-u, s obzirom na njegova prijateljevanja s inkriminiranim osobama s optužnicama, od Josipe ex Rimac do bjegunca u BiH Zdravka Mamića, njegove veze s kompromitiranim bivšim direktorom Janafa Draganom Kovačevićem kojeg Uskok, uz ostalo, sumnjiči da je besplatnim odijelima kupovao razne usluge, a na popisu onih koje je zaduživao odijelima spominje se i IT.
Onaj isti koji je bježao pred policijom, odnosno policijskim presretačem kad ga je ovaj zbog prebrze vožnje pokušao zaustaviti. O, ne, ne, ne može IT-ju brzinu kretanja ograničavati policija kao svakom običnom smrtniku. Vozio je sjevernom bjelovarskom obilaznicom brzinom od 132,5 kilometara unatoč tome što je na tom mjestu maksimalna dozvoljena brzina bila limitirana na 80 km/h. Zaustavio se tek iz drugog policijskog pokušaja. Zaradio je kaznu od tisuću kuna zbog prebrze vožnje. I nije mu to bilo prvi put…
Naravno, sve je to opovrgavao, tvrdio da su to gluposti, da ga je tog dana slijedilo vozilo na vrlo maloj udaljenosti, jako neugodno, žalio se. A kad je policija dala znak da je riječ o presretaču, odmah se zaustavio…
Ali, nije vrag da je predsjednik htio IT-a diskvalificirati ispaljenim mecima.
-Bio sam premijer. Znam neke stvari i neke stvari su zapisane. U slučaju tog tipa, ne mogu ga drugačije nazvati, postoje ozbiljne sigurnosne zapreke, bez obzira što je HDZ-ovac. Čak bih i preko toga prešao. Zasad dajem Plenkoviću ono što se zove benefit sumnje, polazim od toga da možda ne zna. Pričekat ću još koji dan u nadi da je ovo sve zabuna. Turudić to ne smije biti. Ako bude, svi ćemo vidjeti što će se dogoditi. Taj čovjek ne može biti ni sudac– izjavio je Milanović u Dubrovniku, ne ostavljajući ni najmanje sumnje da se u slučaju IT-a radi o vrlo ozbiljnim razlozima koji ga diskvalificiraju kao kandidata za glavnog državnog odvjetništva, ma što se Plenkoviću snilo…
Šefa države posebno iritira teza kako s Turudićem bar znamo na čemu smo, jer, kaže, tako se govorilo i za Hitlera kad je izabran za kancelara.
Sam ne može ništa učiniti da to spriječi, to može zaustaviti samo Plenković, poručio je iz Dubrovnika, naglašavajući da je Turudić odavno trebao prestati biti i sudac, kamoli da bude glavni državni odvjetnik gdje ga se sada gura kao Plenkovićevog odabranika.
-On dolazi po silu i moć. Netko tu dremucka- zagonetno će predsjednik Republike, no dajući do znanja svima da osim što ima “duboka saznanja”, zna i što je zapisano, kao i što postoji. Vjerojatno aludira na neki tajni dokument koji IT-a ozbiljno diskreditira, a što mu je možebitno bila i smetnja kod očekivanog, gotovo ziher imenovanja na dužnost predsjednika Visokog kaznenog suda.
Cijelu priču o budućem glavnom državnom odvjetniku Milanović zaokružuje tvrdnjom da se ovdje “radi o najozbiljnijoj situaciji ove vrste od 1995.”
Zaludu mu trud. Jedini koji nešto može oko (de)instaliranja IT-a na čelo DORH-a, AP, ne vidi tu ni trunke ozbiljnosti.
-Vidim da je iskoristio poziv na svečanu sjednicu u Dubrovnik pa komentira temu koja ga žulja. Po dolasku u Zagreb jutros sam bio u uredu i dobio neke informacije od predsjednika RH, što je neobično, a vezano uz saznanja SOA-e o Turudiću. O tim sam dokumentima i ranije tražio izvješće, ako ima nešto što treba o Ivanu Turudiću znati. Nova provjera sad slijedi. On se referira na tajne izvide iz 2015., nema tu ništa spektakularno, nikakvih novih saznanja. Pitao sam danas Turudića ima li tu bilo što, što bi se moglo interpretirati da su njegovi kontakti utjecali ili pogodovali Mamiću, on tvrdi da nema- brzo je “riječ na riječ” reagirao premijer Plenković. Za njega veze Turudića, sutra mogućeg glavnog državnog odvjetnika, s notornim Zdravkom Mamićem, nisu ni sporne ni kompromitirajuće.
Milanović iz političkih razloga, da napravi štetu Vladi, izlazi u javnost s podacima koji su, kaže premijer, krajnje neobični, jer je izbor Turudića u završnoj fazi. Uostalom, sigurnosnu provjeru je prošao i 2019…
– Ako je to na što je mislio ovo što mi je dostavljeno danas, onda se situacija ne mijenja- zaključio je, odgovarajući usput svojim vječnim klišejom na Milanovićevu tvrdnju da on ( AP ) odlazi sto posto u Bruxelles:
–Siguran sam da je Milanović kandidat Rusije za glavnog tajnika NATO-a– cinično je, neinventivno i ponavljački, dobacio.
Kako god, javnost ima pravo znati što to predsjednik Republike zna o kandidatu za glavnog državnog odvjetnika, a što ga čini apsolutno neprihvatljivim izborom, kako tvrdi, i zašto premijer o tome ništa ne zna, ili ta saznanja bagatelizira. Ako je ključ u informacijama SOA-e, a navodno je IT sigurnosnu provjeru prošao i 2019., njih treba deklasificirati i demistificirati u interesu obrane prava, pravde i demokracije u ovoj nesretnoj zemlji.
IT, u realnoj demokraciji, s hipotekama i aferama koje nosi kao poputbinu, svojim vezama s krimogenim tipovima s optužnicama, ne bi smio ni primirisati funkciji glavnog državnog odvjetnika. Činjenica da je on u startu bio premijerov odabir, govori o ugledu i kvaliteti hrvatskog pravosuđa, ali i Andreju Plenkoviću koji takve tipove favorizira. Danas Turudića, jučer Franu Barbarića kojeg, nakon svih afera i skandalozne bespravne gradnje na Hvaru, ostavlja na dužnosti savjetnika Uprave HEP-a. O čemu može Barbarić savjetovati Upravu, čovjek koji se ne sjeća nesreće na Platu u kojoj su tri radnika HEP-a poginula, koji besramno izjavljuje da je u to vrijeme imao važnijih stvari od toga?! Turudić i Barbarić samo su dvije slike iz skarednog Plenkovićevog kadrovskog mozaika koji per fin, ipak najviše govore o sustavu vrijednosti samog AP-a.
