Piše: Vedrana Stočić
Naslovi u medijima ovih dana vrište zbog povećanja poreza na vikendice. Na crnoj listi našli su se uglavnom općine i gradovi na moru, međutim osim elitnih turističkih destinacija kao što su Dubrovnik, Split ili Vodice, koji su podigli porez na maksimalnih 5 eura po metru kvadratnom, sve druge općine i gradovi napravili su to stidljivo podižući porez uglavnom za jedan euro. Prema podacima Porezne uprave, tu je mogućnost iskoristilo 240 od 556 jedinica lokalne samouprave. Čak 303 jedinice lokalne samouprave zadržale su jednako porezno opterećenje, dok je njih 13 smanjilo poreznu obvezu. Ostali su isti i paušalni porezi u turizmu. 
Porez na vikendice plaćao se i u bivšoj državi i nastavio se plaćati u samostalnoj Hrvatskoj. Glavni kriterij za taj namet koji se sliva u blagajne lokalnih samouprava je koristi li se nekretnina cijele godine, i to neovisno o tome koristi li je vlasnik za svoje stanovanje, ili povremeno, odnosno samo sezonski.
Snalažljiv je ovaj naš narod. Kako bi izbjegli plaćanje poreza jedan član obitelji prijavio bi stalni boravak u mjestu gdje je izgrađena kuća za odmor, a ljeti se te kuća, posljednjih godina uglavnom viletine, iznajmljuje “na crnjaka”. Dok nismo ušli u Europsku uniju tu muljaži koristili su uglavnom Hrvati, a sada to debelo koriste stranci iz raznih država EU koji posljednjih godina uglavnom kupuju i grade nekretnine kod nas. Gospoda iz urbanistički uređenih država ne libi se bespravne gradnje u zaštićenom obalnom pojasu i na poljoprivrednim zemljištima. Nisu to nikakve kućice već apartmanski gianti, prodaja takvih stanova cvjeta, iako kvadrat košta tisuće eura, iznajmljuju se uglavnom na crno s ključem „ispod otirača“. I kada ta strana gospoda ishode građevinske dozvole potpuno nekažnjeno odstupaju od njih, grade objekte uz same putove, iako prema prostornim planovima moraju biti udaljeni 4 metra, a često uzurpiraju i koji metar javnog dobra.
Da u takozvanim vikendicama ili kućama za odmor cvjeta crni turistički biznis vidljivo je iz statistika turističkih zajednica. Primjerice neki rogoznički turistički vijećnici tvrdili su da je prošlog ljeta bilo više gostiju nego što pokazuje službena statistika e-visitora Turističke zajednice. Uopće nema spora da je rogozničko crno turističko tržište i te kako moćno, to dokazuje i usporedba komercijalnih i nekomercijalnih ležaja. Na rogozničkom području ima 1458 registriranih objekta za iznajmljivanje, broj smještajnih jedinica je 3.208, glavnih kreveta ima 10.593, dok je 1965 prijavljenih pomoćnih ležaja.
U takozvanom nekomercijalnom smještaju prijavljena je 1381 vikendica s 1386 smještajnih jedinica i s čak 6593 ležaja, svega četiri tisuće manje od onih komercijalnih, legalnih. Nitko nema uvida koliko ljudi ljetuje u tim objektima, u te kuće ne ulaze turističke i druge inspekcije. Zanimljiv je podatak dobiven u rogozničkoj Turističkoj zajednici da vlasnici kuća za odmor svako ljeto prijave posjetu točno 15 prijatelja i za njih plate boravišnu pristojbu. Svake godine dođu im u goste neka nova petnaestorica!
Brojke su uvijek znakovite i ne može se više govoriti o 30 posto crnog turističkog tržišta, ono je na rogozničkom području znatno veće i malignije, tim više jer je u izgradnji velik broj novih kućetina, a zahtjevi za izdavanjem građevinskih dozvola su golemi. Svima je jasno da su turističke zajednice nemoćne, one nemaju inspekcijske i nadzorne službe, mogu tek iznositi puke statističke podatke koji su itekako indikativni i svojevrsni su apel inspekcijskim službama i zakonodavcu. Žalosno je da u Rogoznici ima gotovo 8000 stambenih jedinica u kojima živi svega 900 obitelji. Isto je i u Primoštenu, Murteru, Tisnom, u Makarskoj, Brelima…
Novoizgrađene kuća ne prati infrastrukturno opremanje, to je već davnih dana postalo nemoguće. Zakon o navodno održivom turizmu i zaštiti domicilnog i stalnog stanovništva ministrice turizma Nikolina Brnjac tek je mrtvo slovo na papiru jer ga već u startu poklapa suspektni Zakon o prostornom planiranju gdje je sa stotinama članaka sve propisano, međutim svaki taj članak ima onaj famozi „ali“, iliti iznimku o kojoj odlučuje Vlada RH, lakomost lokalnih vlastodržaca i takozvani viši interesi omiljenih tajkuna. Hrvatski Zakon o prostornom planiranju umjesto urbanizacije prostora i zaštite okoliša do sada je na terenu proizveo samo urbicid, što više nego ilustrativno govori stanje na mikrolokacijama kao što je primjerice Rogoznica.
Vratimo se vikendicama i razlozima zašto su neke lokalne samouprave minimalno povećale taj porez. Brojne lokalne samouprave u dalmatinskim gradovima i općinama sigurno bi porez na vikendice digle na maksimalnih 5 eura po kvadratu korisne površine da nema zlokobne prijetnje Ministarstva turizma uperene prema domicilnom i stalnom stanovništvu.
Evo što o tome kaže primoštenski načelnik Stipe Petrina:
– Mi smo porez na vikendice s 2 digli na 3,50 eura po metru kvadratnom korisne površine. U Primoštenu, baš kao i u ostalim dalmatinskim gradovima i općinama, vlada totalno bezakonje u iznajmljivanju apartmana u takozvanim kućama za odmor i taj porez nije sporan. Međutim, sporna je intencija novog Zakona o turizmu koji na mala vrata želi uvesti porez na nekretnine domicilnom i stalnom stanovništvu jer dio njihovih stambenih objekta na podmukli način žele pretvoriti u vikendice. Na svaki apartman i krevet koji se iznajmljuje u kućnoj radinosti trebala bi se plaćati ista stopa poreza kao na vikendice stranih i domaćih bogataša. Očito je da zakonodavac želi raseliti dodatnih nekoliko stotina tisuća domicilnih stanovnika. Uostalom porez na nekretnine ne može uvoditi Ministarstvo turizma, valjda je to u nadležnosti Ministarstva financija– kaže načelnik Petrina.
