Neovisni novinarski portal
22.7.2024.
političarenje / stranke
Kolakušić i “društvo mrtvih pjesnika” ponovo jurišaju na izborne sinekure: Birače su jednom “preveslali”, drugi put čak ni hrvatski ponavljači ne bi smjeli na njih pasti…

Kolakušić i “društvo mrtvih pjesnika” ponovo jurišaju na izborne sinekure:
Birače su jednom “preveslali”, drugi put čak ni hrvatski ponavljači ne bi smjeli na njih pasti…

A sad nešto zabavno. Na pragu smo parlamentarnih izbora, navodno u travnju ili svibnju,  kako je najavio “po svom osjećaju” jedan od HDZ-ovih koalicijskih satelita, kvaziliberal Dario Hrebak. Kad su izbori blizu glavu diže kojekakav polusvijet željan “kruha bez motike”, a ta vrst parazitskog life styla najbolje se ostvaruje kroz politiku. I eto nama ponovo zaboravljenih političkih “veličina” koje su se pragmatično “odmetnule” iz hrvatskog u europski parlament na krilima lažnih obećanja i velikih političkih obmana. Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ivan Lovrinović…

…obavijestio je javnost, uz ostale, Novi list, udružili su svoje goleme intelektualne i političke kapacitete i u subotu utemeljili hrvatsko krilo Prava i pravde ( PiP ), hrvatske inačice desničarske poljske stranke Jaroslawa Kaczynskog, s kojom namjeravaju, prije svega, sačuvati svoje europske sinekure- eurozastupnički status. Njih Hrvatska odavno ne zanima…

Hrvatski birači jednom su već “pali” na verbalni trash “pravdoljubivog” suca Kolakušića koji je 2019. u impresivnom blitzkreigu osvojio hrvatske birače i uspješno zamijenio neugodni sudački, iznimno ugodnim i visoko profitalbilnim poslom zastupnika u Europskom parlamentu.  S obzirom da su ovdašnji građani mahom “ponavljači” lako je moguće da će još jednom pasti na izbornom ispitu i zalijepiti se za slatkiše kojima se rado razbacuju Kolakušić i njegovo “društvo mrtvih pjesnika”.

Kolakušić je, uz sav hrvatski politički folklor, ipak jedinstvena pojava u ovdašnjoj politici. Sudac koji se razdužio vlastite profesije u korist isplative političke irelevantnosti,  u izbornu je utakmicu ušao obećanjem da će(  iluzionističkim trikom ) Hrvatsku osloboditi korupcije, za što mu treba  samo sitnica: apsolutna vlast u državi koncentrirana u funkcijama predsjednika Vlade, ministra pravosuđa i ministra unutarnjih poslova, sve u jednoj osobi. Naravno,  osobi Mislava Kolakušića. Jer, nitko drugi to ne bi znao i mogao do li njega. Taj cilj nije postigao, ali se domogao prvorazredne sinekure za nekog tko nije baš lud za prevelikim obavezama i angažmanom. Toliko mu je priraslo srcu sjediti u EP-u, da bi taj stolac rado grijao i dalje. Parlamentarni izbori kod kuće u tom smislu mu dođu samo kao test za njegovu fiktivnu novoustanovljenu stranku s kojom se nada prodati još jednu obmanu o obrani nacionalnih interesa u Europi. Kaj god!

Koga drugog bi Kolakušić pod svoje pokroviteljstvo mogao dobiti do li zaboravljenog ex “živozidaša” Ivana Vilibora Sinčića čija se loše zidana stranka raspala u borbi za tu jednu europsku fotelju koju su svi htjeli, a Sinčić je obećao dijeliti s bliskim suradnicima, i naposljetku u njoj ostao cijeli mandat. A i kako drugačije? Pa u toj vreći rogova ni manje se stvari nisu mogle dogovoriti, nekmoli za sve njih tako važna i primamljiva. Da bi se odmaknuo od onih koji su pretendirali na neko kolektivno pravo na sinekuru u EP-u, Sinčić je osnovao novu stranku Ključ Hrvatske, koja je očigledno tek smokvin list za njegov nastavak političkog angažmana pod “drugim stranačkim imenom”. Ovog puta formalno pretencioznijeg od aktivističkog “živog zida”, iako iza toga imena nema ni programa ni aktivnosti. Samo legitimacija za izbornu utakmicu bez tereta svojih bivših drugova koje je “zid” poklopio…

Ivan Lovrinović već dugo pati od neostvarenih političkih ambicija, koje je 2015. pokušao realizirati s Mostom, i s njima dospio u Sabor, ali nikad nije ostvario ni približno što je htio, iako je dobio javnu govornicu s koje ga se bar moglo čuti. No, ono što se od njega čulo, nije se u narodu osobito primalo. U Mostu ga nisu “doživljavali”, imaju oni i svojih “veličina”, Lovrinović ih nije ni zadužio ni impresionirao. Pa je otišao. I kao baš svaki narcisoidni političar koji sebe ne vidi realno, Lovrinović je, slijedeći put svoga mlađahnog kolege Sinčića, osnovao  svoju stranku.  I u ime joj ugurao svoj pretenciozni program i ambicije: Promijenimo Hrvatsku. Ništa Lovrinović nije promijenio ni kao zastupnik ni kao osnivač i šef stranke koja je obećavala promjene. Bio je to samo aparat uz pomoć kojega se nastojao održati u političkom životu.  Neka vrst slabašnog političkog respiratora.  Na kojemu je toliko dugo bez vidljivog učinka da mu već ozbiljno ponestaje daha.  I sad bi on, zajedno sa Sinčićem i Kolakušićem,  ujedinjena družba na izdisaju, jurišala ponovo na birače u borbi za “Pravo i pravdu”.

Možda u sinergiji s Domovinskim pokretom s kojim Kolakušić koketira već neko vrijeme, otkako su se izbori primakli. Sada obje strane ( Kolakušić i DP ) uvjeravaju građane kako su u svojim ideološkim  stajalištima poprilično bliski. U čemu to? I koja su to stajališta Mislava Kolakušića i njemu pridruženih ocvalih političkih nada? Jednom su birače preveslali, drugi put čak ni hrvatske ponavljače ne bi smjeli. Jer, ne zaboravite, ti lažnjaci su plaćeni iz vašeg džepa, mjesečno gotovo 8000 eura neto, uz niz drugih naknada i povlastica, a što tim njihovim skupo plaćenim angažmanom dobivate?

Mislav Kolakušić/Foto:TRIS/J.Krnić

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI