-Novi Pravilnik o ambalaži ne rješava problem zagađenja plastikom – upozoravaju udruge okupljene u Platformu za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom u Hrvatskoj.
Svojevrsna koalicija protiv plastičnog smeća koje nas konstantno zatrpava zbog nerazumne proizvodnje i upotrebe jednokratne plastične ambalaže , izražavaju ogorčenost sadržajem i načinom usvajanja novog Pravilnika o ambalaži, ambalažnom otpadu, jednokratnoj plastici i ribolovnom alatu koji sadrži plastiku.
“Smatramo da je propuštena prilika za sustavnu i dubinsku tranziciju s kulture jednokratnog, bacanja i posljedično gomilanja otpada na dugotrajna i višekratna rješenja”, poručuju iz Platforme, a koju čine desetljećima aktivna udruženja Zelena akcija, Greenpeace u Hrvatskoj, Udruga Tatavaka, Udruga Zelena Istra, Udruga za nezavisnu medijsku kulturu i Udruga Eko-Zadar.
Naime, Pravilnik je usvojen s dvije godine zakašnjenja, tek 15. studenog ove godine, nakon opomene Europske komisije pa je očigledno kako Hrvatska ima velikih problema s prenošenjem Direktive o jednokratnoj plastici, ističu.
“Kašnjenje s donošenjem propisa vezanih uz goruću temu na globalnoj i europskoj razini još jednom nam pokazuje da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, pod vodstvom ministra Filipovića, ima ozbiljan problem s produktivnošću, manjkom vizije i pogodovanjem privatnim interesima”, kažu u Platformi.
Izdvajaju svega dva pozitivna pomaka, ujedno prijedloga Platforme prilikom donošenja Zakona o gospodarenju otpadom, a koja nisu ni približno dovoljna za ostvarivanje ciljeva Direktive. Prvi se odnosi na proširenje sustava povratne naknade, a drugi na uvođenje obveze korištenja višekratnih spremnika za hranu i napitke u ugostiteljskim objektima u kojima se hrana i piće konzumiraju na mjestu.
“Nažalost, ostatak je izrazito manjkav, nedorečen i teško provediv, usprkos stotinama sadržajnih i konstruktivnih komentara i prijedloga od strane udruga, građana i građanki, privatnih i javnih tvrtki tokom javnog savjetovanja”, dodale su udruge. Navedeni akteri su tijekom dvije godine čekanja završne verzije Pravilnika organizirali brojne sastanke, konferencije i okrugle stolove, kako bi tvorce politika upoznali s pozitivnim europskim trendovima i primjerima dobre prakse lako primjenjivima u maloj zemlji poput Hrvatske. “No, to su ministar Filipović i njegovo ministarstvo uporno ignorirali. Štoviše, nastavili su po starom obrascu gomilanja otpada za čije se zbrinjavanje javnim novcem skupo plaćaju privatnici, što opterećuje mjesečne račune građana i građanki”, objasnile su udruge.
Naglašavaju kako je najproblematičnije što izostaju jasni ciljevi i rokovi smanjenja potrošnje jednokratnih plastičnih proizvoda. “Još uvijek nije uvedena ni zabrana vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje! A prema posljednjim podacima o potrošnji plastike, vidljivo je da količina potrošnje takvih vrećica raste, iako za njih postoji lako dostupna višekratna alternativa”, dodale su udruge. Ni blagdansko vrijeme neće biti bez plastike jer će manji objekti poput kioska, adventskih kućica, beach barova itd., kao i dosad, moći posluživati hranu i napitke u jednokratnim plastičnim spremnicima ili jednokratnim spremnicima od drugih materijala. “Takva odredba ide direktno protiv temeljnog načela Direktive, a to je odmak od jednokratne upotrebe i pomak prema rješenjima za višekratnu upotrebu”, rekle su udruge iz Platforme.
Smatraju da nedostaju argumenti za odgađanje primjene tih minimalnih uvedenih mjera čak i za nekoliko godina. Tako se sustav povratne naknade praktički neće proširiti prije siječnja 2027. godine, a na naplatu vrlo laganih plastičnih vrećica za nošenje čekat će se do početka 2025. godine.
Budući da izvješće s javnog savjetovanja nikada nije objavljeno i da nijedan značajan sadržajni komentar udruga okupljenih u Platformu za borbu protiv zagađenja jednokratnom plastikom nije usvojen, već su odbačeni bez argumenata, Zelena akcija je zatražila provođenje inspekcijskog nadzora sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. “Očekujemo postupanje inspekcije pri uredu Povjerenika za informiranje”, zaključili su.
Mihaela Bogeljić, voditeljica kampanje protiv plastike za jednokratnu upotrebu u Greenpeaceu Hrvatska, prije sedam godina je upozorila na problem koji se u međuvremenu samo produbio i povećao. Evo njezinih riječi:
Proizvodnja plastike započela je 1930-ih i 40-ih godina, a omasovila se 1950-ih. Radi se o vrlo praktičnom materijalu; savitljivom, laganom i lako obradivom pa nije ni čudo da je vrlo brzo ušao u svakodnevnu upotrebu, pogotovo u Americi. Ubrzo, proizvodnja plastike se nezamislivo povećala, tako da je 2015. iznosila 269 milijuna tona. Glavni proizvođač plastičnih materijala je Kina (27,8%), zatim Europa (18,5%) i zemlje članice Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini ili NAFTA-e (18,5%). Većina sirovina za izradu plastike dolazi od fosilnih goriva; nafte, ugljena i plina, znači od neobnovljivih izvora koji zagađuju okoliš, ugrožavaju zdravlje ljudi i uzrokuju klimatske promjene. Sasvim dovoljno razloga da ih, bez obzira na namjenu, ostavimo pod zemljom.
Velika većina proizvedene plastike koristi se jednokratno, a najveći dio za najjednokratniju od svih upotreba – za pakiranje, tj. ambalažu. Sad je dobar trenutak za naglasiti da plastični materijali traju jako, jako dugo i da se zapravo nikad ne razgrade. Plastičnim predmetima trebaju stotine pa i tisuće godina da se raspadnu, a ni onda ne nestaju već prelaze u mikroplastiku. Zato je i više nego apsurdno što neke od njih, poput spomenute ambalaže, zatim žličica za miješanje kave ili štapića za uši, koristimo doslovno nekoliko sekundi i zatim bacamo.
Zbog masovne proizvodnje udružene s jednokratnom upotrebom, stvaraju se nezamislive količine otpada, koji nažalost vrlo često završi u morima i oceanima. Dosad je, u svijetu proizvedeno 8.300 milijuna tona nove plastike, a do 2015. velika većina toga , tj. 6.300 milijuna tona postala je otpad. Od tog otpada, čak 79% je završilo na odlagalištima, 12% je spaljeno, a samo 9% reciklirano. Plastika s odlagališta, zbog lošeg gospodarenja otpadom diljem svijeta, raznim vodenim tokovima dospijeva u mora i oceane. Tamo čini čak 60-80% svog morskog otpada od kojeg stradavaju životinje, bilo zaplitanjem, gušenjem ili zbog pothranjenosti (jer jedu plastiku misleći da je npr. meduza), a usitnjavanjem u mikro- i nanoplastiku dospijeva i u hranidbeni lanac ljudi. Recikliranje, iako nužno, ne funkcionira ni približno dovoljno dobro da se sanira značajan dio plastičnog otpada.
Zašto onda i dalje koristimo taj materijal, za koji plaćamo tako visoku cijenu? Zašto pristajemo na to? Razlog je banalan: kako bi velike korporacije zaradile jako puno novca. Kako nas uspijevaju natjerati da sudjelujemo u uništenju okoliša, posebno naših mora u koja godišnje dospijeva i do 12 milijuna tona plastičnog otpada? Nametanjem (ne)kulture bacanja, normaliziranjem i nametanjem jednokratne upotrebe i uvjeravanjem javnosti da je plastika jeftina, praktična i sigurna.
Mediteran, u koji spada i Jadran, već je jedno od najugroženijih područja što se tiče onečišćenja plastikom. Gustoća plastičnog otpada je jedan komad na svaka 4m², što ga svrstava uz bok s tzv. oceanskim vrtlozima plastike u svjetskim oceanima. Stanje je alarmantno, no rješenja postoje. Osim uvođenja veće odgovornosti proizvođača i korporacija za svoje proizvode, ponovne upotrebe materijala i puno efikasnijeg recikliranja, najvažniji korak je da odbacimo bacanje kao svakodnevni stil života. Poštujmo prirodu, poštujmo život, poštujmo sebe. Zaslužujemo kvalitetu i trajne predmete koje ćemo koristiti puno puta i uživati u njima.
Plastično smeće pluta u dubrovačkoj luci (foto Facebook)
