“Zašto je povijest važna? 4” , udžbenik za učenike četvrtih razreda gimnazije, čiji su autori Miljenko Hajdarović, Vedrana Ristić i Nikica Torbica, proglašen je nepodobnim i izbrisan je iz Kataloga odobrenih školskih izdanja, te tako postao predmetom najnovijeg skandala, ovog puta u sustavu obrazovanja. Hrvatska je naprosto skandalozna zemlja, pa kad skandale ne generiraju lopovi u državnim institucijama i tvrtkama, za to se pobrinu kvazipovjesničari i takozvani društveni higijeničari…
Zabranu jednog povijesnog udžbenika neki strukovni portali odmah su okvalificirali protivnom ne samo povijesnoj znanosti nego i demokraciji. S tim se nije teško složiti ako znamo da je sporni udžbenik u školama prisutan već tri godine i da ima sve potrebne dozvole. Tu “komediju zabune” u hrvatskom školstvu, zapravo u hrvatskom društvu, svakako ni prvu ni zadnju, Ministarstvo znanosti i obrazovanja objašnjava na sljedeći način:
“Ministarstvo znanosti i obrazovanja 18. listopada 2023. je zatražilo od Agencije za odgoj i obrazovanje stručno mišljenje sadrži li udžbenik za četvrti razred gimnazije “Zašto je povijest važna? 4”, nakladnika Profil Klet, autora Miljenka Hajdarovića, Vedrane Ristić i Nikice Torbice, netočne i zastarjele podatke koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja i koji upućuju učenike na pogrešne zaključke ili otežavaju stjecanje znanja, a sukladno članku 115. stavak 2. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu.
Agencija za odgoj i obrazovanje na zahtjev institucija, udruga i ministarstava izrađuje stručna mišljenja. Nema zakonske ovlasti donositi odluke o uvrštavanju ili brisanju udžbenika iz Kataloga odobrenih udžbenika.
Nakon analize sadržaja udžbenika za ostvarivanje odgojno-obrazovnih ishoda iz Kurikuluma za nastavni predmet Povijest za osnovnu i srednju školu i gimnaziju u RH, Agencija za odgoj i obrazovanje izradila je stručno mišljenje sa zaključkom: Udžbenik “Zašto je povijest važna? 4” ne slijedi u potpunosti propisani kurikulum povijesti.
Poučavanje o interpretacijama koje uvode autori u svoj udžbenik tj. proučavanje i propitivanje djela i stavova pojedinih povjesničara (sekundarnih povijesnih izvora) o pojedinim povijesnim događanjima i procesima nisu propisani službenim kurikulumom za nastavu povijesti u gimnazijama. Službeni kurikulum propisuje nešto posve drugo, tj. poučavanje povijesti čovječanstva kroz šest tehničkih koncepata od kojih su pojedini zanemareni i minorizirani.
Pojedini povijesni zemljovidi sadržavaju pogrešne prikaze. Pojedini primarni povijesni izvori nisu adekvatno objašnjeni i pitanja uz njih nisu dobro oblikovana. Sugestivna pitanja nisu prihvatljiva u udžbenicima, a on ih sadrži u većem broju. U dijelovima udžbenika nalaze se sugestivna pitanja i fotografije koje učenika upućuju na pogrešne zaključke te se ne razvija kritičko mišljenje i aktivno učenje, posebno u poglavlju udžbenika koji se odnosi na stvaranje moderne Republike Hrvatske, višestranačje u Republici Hrvatskoj i Domovinski rat.
Udžbenik u pojedinim dijelovima- objašnjavaju iz Ministarstva- sadrži netočne činjenice i podatke te kriva tumačenja pojedinih povijesnih procesa koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja i upućuju učenike na pogrešne zaključke ili otežavaju stjecanje znanja.”
Hm, vrlo uopćene formulacije iz kojih nije moguće shvatiti što je to pogrešno ili krivo interpretirano, odnosno, što sporni udžbenik čini nepodobnim u hrvatskim školama.
Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs izjavio je da je udžbenik povučen ( zabranjen ) na temelju mišljenja Agencije za odgoj i obrazovanje da u velikom dijelu na odgovara onome što se od kurikula povijesti tražilo. Ali, ako je tako što je Agencija radila tri protekle godine, koliko je udžbenik bio korišten u školama bez ikakvog prijepora? Nitko je nije pitao za mišljenje, pa ga je prešutjela?! Ili…
Fuchs naglašava da su slabosti, propusti, greške u udžbeniku takve naravi da ih praktično nije moguće ispraviti i korekcijom udžbenik ostaviti “na životu”. Kad je zatražio očitovanje Agencije, kaže, nije namjeravao povući udžbenik, ali se na to odlučio kada je shvatio da je nepopravljiv i da ga nije moguće uskladiti s kurikulom. A da bi njegova odluka o zabrani udžbenika imala opravdanje, ministar je kritizirao recenzente, kako one nakladnika, tako i one iz Ministarstva, koji, kaže, nisu obavili dobro svoj posao, pa, poručio je, recenzenti Ministarstva sigurno više neće recenzirati nijedan školski udžbenik( tko će to činiti umjesto njih, možda ovi isti budni “nacionalni higijeničari” koji bdiju nad moralno-političkim vrijednostima hrvatskog društva? )
O čemu se tu doista radi?
Gostujući na N1 televiziji, povjesničar Tvrtko Jakovina pojasnio je kako se radi o udžbeniku koji je u upotrebi u školama već tri godine, a Ministarstvo još uvijek, napominje Jakovina, nije objasnilo zašto je udžbenik “Zašto je povijest važna?” zabranjen.
-Ova država i ova afera je došla iz simbioze dva stupa na kojima počiva vlast HDZ-a. Jedan je iz konzervativnih vjerskih krugova i s druge strane široki braniteljski kompleks. Na ta dva stupa počiva HDZ-ova vlast- kontekstualizira problem Jakovina.
–Oni su angažirali agenciju koja je proizvela to mišljenje, ali sada nemate struku. Ni u jednom institutu u Europi koji proučava udžbenike nema ni jednog glasača HDZ-a, Hrvatska je jedina zemlja koja usred školske godine povlači udžbenik. Stvar je binarna, ili mi ili oni, ili član partije ili ideologija koju zadovoljavamo-objašnjava. Naravno, posebno je zanimljivo, reći će, da je udžbenik tri godine bio nesporan, a sada je odjednom toliko sporan da je zabranjen!
Posljedica je to nekompetentnosti koja je u Hrvatskoj sveprisutna. Jednako su nekompetentni i oni koji odobravaju i oni koji povlače udžbenik, kaže Jakovina.
-Ti dijelovi povijesti koji su problematični u ovom udžbeniku bi se trebali tumačiti u skladu s deklaracijom Sabora o Domovinskom ratu, ali onda nemate ni znanosti ni kritičkog mišljenja , a ni dobrih škola– smatra Jakovina za kojeg je ovdje riječ o političkoj, ideološkoj, a ne stručnoj ocjeni.
Ovo je čisti primjer, kazao je, koliko je nacionalizam kao ideologija duboko ušao u sve pore društva, pa i u historiografiju.
Hrvatske škole tako postaju mjesta ideološke indoktrinacije i interpretacije s političkom svrhom, a ne obrazovanja na temelju nespornih činjenica o povijesnim događajima…
