Prije 79 godina, 3. studenoga 1944. godine, Šibenik su od nacifašističkih okupatora u Drugom svjetskom ratu oslobodile partizanske jedinice VIII korpusa NOVJ-e. Pod talijanskom okupacijom grad je bio od 1941. godine. Tijekom 1943. savezničke snage i partizani, te članovi pokreta otpora, započinju s koordiniranim akcijama za oslobađanje šibenskog područja, koje je, kao i u Domovinskom ratu, imalo iznimno strateško značenje. Šibenik je napokon, nakon teških borbi i snažnog otpora neprijatelja, oslobođen 3. studenoga 1944., a okupator je protjeran iz grada. Danas se toga velikog dana za kojeg su brojni Šibenčani dali svoje živote, sjete tek antifašisti koji su u spomen i počast palim borcima iz Drugog svjetskog rata i danas položili karanfile na spomen kosturnicu na gradskom groblju Kvanj.
Zajednica udruga antifašističkih boraca i antifašista Šibensko-kninske županije, povodom Dana oslobođenja grada organizirala je u Muzeju pobjede zanimljivu izložbu crteža- “Portreti partizana”- australske slikarice Ane Radovcich, rodom iz Prvić Šepurine. Radovi su nastali prema fotografijama iz obiteljskih arhiva.
Dan oslobođenja Šibenika u Drugom svjetskom ratu od uspostavne samostalne hrvatske države lokalne vlasti uglavnom ignoriraju, taj veliki povijesni datum prešućuju i ne slave. A sloboda nema cijenu i Šibenčani su je itekako skupo platili, pa bi makar u znak poštovanja prema žrtvi palih osloboditelja, gradski političari, neovisno od ideoloških i drugih opredjeljenja, trebali stajati uz antifašiste koji 3. studenoga 1944. nikad ne zaboravljaju. Jer, za slobodu je u Drugom svjetskom ratu život dalo 4.572 građana, 3.023 ih je palo u borbi, a 1.123 kao žrtve fašističkog terora, od kojih je njih 729 mučki strijeljano.
Radi doprinosa kulturi sjećanja, a protiv zatiranja povijesti i njezinog revidiranja, podsjećamo da je s područja bivše općine Šibenik u Narodnooslobodilačkoj borbi sudjelovalo gotovo 19 tisuća žitelja, i preko pet tisuća pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta koji su u velikom broju odvedeni u logore, ukupno iz Šibenika i okolice u antifašističkoj borbi sudjelovalo je preko 24 tisuće stanovnika, ili čak 35,5 posto, što je svakog poštovanja i ponosa vrijedno. Naposljetku, njima trebamo zahvaliti što smo iz krvavog rata 1941.- 1945. izašli na strani pobjednika, a ne poraženih.
U samoj akciji oslobađanja Šibenika Prva proleterska brigada je imala 14 poginulih i 70 ranjenih boraca, ali je neprijatelj imao neusporedivo veće gubitke- tisuću poginulih i 700 zarobljenih.
S dolaskom slobode, Šibenik je 1. siječnja 1945. na kratko postao i sjedište ZAVNOH-a, najvišeg tijela vlasti u Hrvatskoj, u neku ruku njezin glavni grad do oslobođenja Zagreba. Bilo je tu i sjedište Centralnog komiteta KPH, Glavni odbor AFŽ-a, Glavni odbor USAOH-a ( ujedinjene antifašističke omladine ), Pokrajinski komitet SKOJ-a i druga tijela.
Šibenik je pokazao i u Domovinskom ratu da se ne da slomiti, da slobodu znade izboriti i sačuvati. No, za tu slobodu mnogi su pali. Zbog njih, u čast i spomen njima, 3. studenoga ne smije biti zaboravljen, povijesna istina mora se pamtiti, poštovati i prenositi na nove generacije umjesto da se zatire i besramno revidira.
