Uvođenje femicida kao posebnog kaznenog djela u Kazneni zakon nije dobro sjelo sucima Kaznenog odjela Vrhovnog suda. Za njih je obrazloženje femicida u KZ-u neprihvatljivo i uvodi diskriminaciju u zakon. No, takvo mišljenje s njima ne dijeli predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić. Naprotiv, podsjetio je kolege na, kako se čini, sasvim zaboravljenu Istanbulsku konvenciju…
Radovan Dobronić (foto N1)
Sjećamo se dobro kakve je prijepore svojedobno izazvala Istanbulska konvencija, posebno u redovima vladajućeg HDZ-a koji se na kraju “pokorio” volji svoga predsjednika Plenkovića, a u osnovi, dobar dio te ( konzervativne ) stranke nikada nije uistinu prihvatio ton i sadržaj konvencije smatrajući je protivnom njihovom svjetonazoru.
Ipak, Vlada je odlučila u Kazneni zakon uvesti femicid kao posebno kazneno djelo kako bi se osigurao pojačani stupanj kaznenopravne zaštite žena izloženih zlostavljanju i nasilju u obitelji. U prošloj godini 13 žena je ubijeno, uglavnom od njihovih partnera, odnosno bliskih osoba, a kako stvari zasad stoje, neće biti bolje ni ove godine. Nažalost, iako je Hrvatska potpisnica Istanbulske konvencije, što bi je trebalo obvezivati, malo tko je se pridržava.
Upravo na tu činjenicu upozorava, kako prenosi N1, i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić suočen s neslaganjem kolega koji se protive uvođenju femicida kao kaznenog djela u KZ RH.
Suci Kaznenog odjela Vrhovnog suda svoje su primjedbe u tom smislu dostavili i Ministarstvu uprave i pravosuđa, a smatraju da se femicid kao kazneno djelo zasniva na spolnoj diskriminaciji, što ga, tvrde, čini neprihvatljivim, jer dovodi u pitanje ravnopravnost spolova kao jednu od najviših vrijednosti ustavnog poretka.
U mišljenju koje su dostavili Ministarstvu, suci Kaznenog odjela VS-a, uz ostalo, navode:
-Stupnjevanje ljudskog života prema vrijednosti osobe strano je kaznenom pravu. Izdvajanje ubojstva žene izgleda da se životu žene daje veće vrijednost od života muškaraca, što je ustavnopravno neprihvatljivo- ističu.
Predsjednik VS-a Radovan Dobronić, međutim, ne prihvaća taj argument te upozorava da se njegovi kolege pozivaju samo na Ustav RH, Europsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, pojedine zakonske komentare i stručne članke, ali potpuno ignoriraju “Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji”.
-Riječ je- podsjeća Dobronić- o Istanbulskoj konvenciji koja propisuje da se posebne mjere koje su potrebne za sprječavanje i zaštitu žena od rodno utemeljenog nasilja neće smatrati diskriminacijom. Kolegama sucima spočitava što su potpuno zanemarili Istanbulsku konvenciju koja obvezuje zemlje potpisnice da osiguraju da ove mjere budu utemeljene na razumijevanju rodno utemeljenog nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te da su fokusirane na ljudska prava i sigurnost žrtve.
Dobronić je također podsjetio da su i prema važećem Kaznenom zakonu za ubojstva žena mogle biti dosuđivane veće kazne, ali se to u praksi nije događalo. Naprotiv, kazne su bile najčešće preblage, i nisu ispunile svrhu prevencije. Kao što znamo, hrvatsko društvo je još uvijek dominantno patrijarhalno, za žene često neprijateljsko i diskriminatorno, i dok je gotovo nezamislivo ( žensko ) nasilje nad muškarcima u obitelji ili izvan nje, nasilje nad ženama nažalost je dio negativne tradicije i neke vrste nepisanog “muškog prava”.
Tek zadnjih godina, a napose donošenjem Istanbulske konvencije na razini cijele EU, donekle je osvijestilo rodno uvjetovano nasilje čije su žrtve u pravilu žene. Stoga i jest femicid definiran kao kazneno djelo u izmjenama Kaznenog zakona kako bi se strožim kaznama spriječilo nasilje nad ženama i nasilje u obitelji, smatra Dobronić, oponirajući kolegama.
Zanimljivo je da se uvođenju femicida kao kaznenog djela protivi i Hrvatska odvjetnička komora, koja prijedlog smatra neustavnim.
Odvjetnička komora nepotrebnom, pače suvišnom, smatra i uvođenje posebne kazne za “teško ubojstvo blike ženske osobe” u trajanju od najmanje 10 godina, ili dugotrajni zatvor, jer, ističu, ista je kazna propisana i u aktualnom zakonu za “teško ubojstvo bliske osobe koju je počinitelj prije toga zlostavljao”. Potencijalno nepravednim smatraju i tretman sukoba supružnika, među kojima prije nije bilo zlostavljanja, a u kojem oba namjeravaju ubiti drugoga i prežive. U takvom slučaju suprug bi odgovarao za pokušaj teškog ubojstva bliske osobe za što bi mu prijetila kazna do 40 godina zatvora, dok bi supruga za pokušaj ubojstva dobila maksimalno 20 godina zatvora. Takav prijedlog drže protuustavnim, u neskladu s Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Poveljom Europske unije, kojima je zagarantiraa ravnopravnost spolova.
Prema tome, suci Kaznenog odjela Vrhovnog suda kao i Hrvatska odvjentička komora prijedlog uvođenja femicida kao posebnog kaznenog djela ocjenjuju kao diskriminatoran, protivan ustavom zajamčenoj spolnoj ravnopravnosti kao temeljnoj vrijednosti ustavnog poretka i zabrani diskriminaicje po bilo kojoj osnovi, pa i spolu, kako to definira Europska konvencija. Iz toga izvode zaključak kako je uvođenje novog kaznenog djela ( femicida) motivirano političkim a ne kaznonopravnim razlozima.
Život, međutim, govori drugačije. Femicid kao kazneno djelo je posljedica značajnog porasta nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, nažalost i sve većeg broja ubijenih žena, žrtava njihovih partnera ili bliskih osoba, te potrebe da se tome stane na kraj primjerenijim sankcioniranjem počinitelja. Činjenica je da su tek iznimno žrtve (obiteljskog ) nasilja muškarci, što definitivno govori da su žene i dalje, čak i u 21. stoljeću usred Europe, diskriminirane. Pozivanje na deklariranu ravnopravnost spolova ne znači da i živimo takvu ravnopravnost. Nažalost, još smo daleko od toga da muškarci i žene budu jednako tretirani i u poslu, i u obitelji, i u partnerskim odnosima. Zlostavljani muškarci su rijetkost, zlostavljane žene, na nesreću –stvarnost.
Ilustracija/Izvor:pixabay.com
