Svaka sjednica Vlade, Plenkoviću je prije svega pozornica s koje građanima šalje PR poruke o vlastitim ( vladinim ) postignućima. Samo, njegove se poruke nekako slabo primaju kod naroda, što sve više postaje izvorom premijerovih velikih frustracija. Zasad oporbu naziva jalovom, a sutra možda posegne i za onom čuvenom Tuđmanovom o “jalnuškim diletantima”. HDZ od sebe jednostavno pobjeći ne može…
Sve im dam, sve činim za ove ljude, za njihov veći standard, za ovu državu, za njezin rejting, za status ravnopravnog faktora ( ?! ) u međunarodnoj zajednici, i opet mi to ne priznaju, ne pokazuju zahvalnost, nego umjesto čestitki upućuju kritike. E to,ne može tako, misli si, vjerojatno, Plenković, pokazujući sad već visok stupanj nervoze i čak otvorene ljutnje.
Pa i Pelješki most smo izgradili ( naravno, izgradili su ga Kinezi, a prema nekim informacijama iz struke, već ima napuknuća…), pa LNG terminal, zahvaljujući kojem smo imali veliku prednost u opskrbi tijekom energetske krize, pa Schengen, eurozona, a sad i probijanje druge cijevi tunela Učka, ali narod kao da to ne vidi, nema aplauza, nema pohvala, nema priznanja. To zbilja frustrira…
Možda doista nije lako biti u koži šefa Vlade koji preferira one man show, što je najvažnije i misli da Hrvatske bez njega ne bi bilo, bar ne ovakve, u njegovim očima al pari jednoj Austriji. Evo, agencija Standard and Poor’s ponovo je Hrvatskoj povećala rejting i samo što nismo prešli u kategoriju najvišeg investicijskog ranga, pohvalio se na Vladi.
Kako sad pa to? Nije li američki kongresnik Doug Lamborn baš ovih dana pisao premijeru Plenkoviću i američkom državnom tajniku Blinkenu u kojem se žali na blokiranje američkih investicija i korupcijsko nasljeđe, zloporabu sredstava američkih poreznih obveznika i zloćudni utjecaj Rusije u, navodno, antiruskom Plenkolandu?
Pa što bi htjeli ti Amerikanci, sigurno je ljutito komentirao Plenković, prije negoli se požalio svojim američkim prijateljima i iznudio korekciju Lambornovog pisma u kojem ovaj hvali Plenkovića, a prijezirno govori o Milanoviću. E, tako treba. To je sad već nešto sasvim drugo, mora biti da je zadovoljno komentirao Plenković.
Ali, to je njegovo zadovoljstvo redovito kratkog daha, trenutno, uvijek nekako iznuđeno. Jer, eto, čak za 30 artikala je Vlada zamrznula cijene ( živjela dogovorna ekonomija, dolje tržište! ), natjerala Konzum ( što nije problem s obzirom na vlasničku strukturu i udjele sveprisutnog, bogme i svemogućeg, Pave Vujnovca, kako vele neki, Plenkovićevog Todorića ) da uvede sniženja za čak 1200 artikala, da se vidi autoritet šefa Vlade, da se osjeti kako hrvatsko poduzetništvo diše s hrvatskim narodom. a opet ne valja.
Ljudi na ulicama u TV anketama odmahuju rukom na Plenkovićev peti paket pomoći, ne daju na njega ni pet para, ne vjeruju da će im to išta dobrog donijeti, sve je to opsjena, mazanje očiju građanima zbog političke dobiti, vele. I dok se premiejr hvali svojim postignućima u razgovorima s predstavnicima trgovačkih lanaca, mnogi analitičari, ekonomisti, prosječni građani ističu kako bi se sniženja ionako dogodila po završetku sezone jer trgovci više nemaju koga derati visokim cijenama kad turisti odu. Dakle, što? Plenković se hvasta nečim što bi se i bez njega dogodilo, pa je cijela parada s Power Pointom na visokoj razini zapravo- šarada!
A zamislite, uspio je postići i dogovor s bankarima, poslovično neosjetljivim i suzdržanim kad je riječ o socijalnim mjerama. Ali, i njih je Plenković slomio. Čeka nas povećanje kamatnih stopa na štednju. Ali, koga? Tko štedi toliko da bi mu se to povećanje kamata moglo isplatiti? Svakako ne oni radi kojih je Vlada donijela peti paket pomoći.
Sve to, naravno, nije istina.To je samo percepcija koju stvara “jalova i nemaštovita opozicija koja nastoji lijepiti etikete korupcije i izdajica bez ikakvih argumenata”, odmah nam je otvorio oči uvijek budni, razboriti premijer.
-Umjesto da nude rješenja koja bi pomogla građanima- niti jedne ideje i niti jednog rješenja, tu je ta razlika između naših rezultata i njihovih jalovih i lažnih kritika- poentira na “najvećem grijehu” oporbenih struktura predsjednik Vlade.
O kakvim to idejama, kakvim rješenjima Plenković govori? Pa zar nije notorno da ni najgenijalnije rješenje koje bi došlo od opozicije HDZ-ova Vlada ne bi prihvatila. Znate ono kad se na Saboru glasa o amandmanima, i bude ih na desetine, stotine čak, ali jok majci, nijedan ne prolazi, osim ako ga netko od HDZ-ovih kreativaca nije predložio. Prema tome, o čemu Plenković govori? Kako bi u uvjetima svemoći HDZ-a, osigurane žetonima koji čekaju u redu pred vratima AP-a kako bi prodali dušu vragu, oporba uopće mogla biti plodna?! Sve što dolazi iz njezinih redova za HDZ je neprihvatljivo, pa makar s vremenom to isto prodavali građanima u vlastitoj ambalaži.
Duge godine vladavine “zajedničara” proizvele su toliko uhljeba koji su im se zakleli na doživotnu vjernost, da se stiče dojam kako je oporba digla ruke od osvajanja vlasti. osmišljavanja programa, strategije i taktike koja eventualno vodi do pobjede. Sve je razjedinjenija, posve demoralizirana već i samom izbornom matematikom. A još kad ju se stavi u kontekst izbornih jedinica krojenih po HDZ-ovoj MARŠ ( Malenica, Anušić, Resler, Šeks )- mjeri, i birača kojih je u registru pola milijuna više nego stanovnika u Hrvatskoj, kakve šanse ova zemlja ima za promjene, a oslanja se na mrtve?
