U svijetu koji nas priprema za dolazak umjetne inteligencije sloboda i privatnost naprosto više nisu “in”. Jer, ako će se čovjek i pobuniti zbog pritiska i nadzora kojem je izložen na poslu i privatno, umjetnoj inteligenciji to neće nimalo smetati. Društvo se dehumanizira, a ljudi postaju robotizirani strojevi kojima su oduzete emocije kako bi se njihove radne funkcije bildale na račun svih ostalih. Danas je u svijetu gotovo 300 tisuća zaposlenika koje njihovi poslodavci prate preko softvera tvrtke, s njihovim znanjem ili bez znanja, kako bi mjerili njihovu učinkovitost. Kad imamo na umu da su i gradovi premreženi nadzornim kamerama na javnim površinama koje prate kretanje, ponašanje, način života svojih građana, pravo je pitanje što je čovjeku ostalo od slobode?!
Kad je nedavno neveliki Šibenik ispleo cijelu mrežu od preko 200 nadzornih kamera na više od 60 lokacija u gradu, kao svojevrsni “gradski sustav tehničke zaštite”, mnogi su ostali osupnuti takvim bigbraderiziranjem jedne urbane sredine u kojoj se građanima, bez da ih je itko pitao što o tome misle, oduzima pravo na privatnost. Jer, koji je to razlozi da vlasnici kamera, Grad Šibenik, u svakom trenutku znaju kuda se kreću, s kim se druže, kakve navike imaju i kako se privatno ponašaju njihovi sugrađani? Sama činjenica da je svaki korak ulicom nadziran, pobuđuje u mnogim ljudima revolt. Nude vam se kojekakvi kolačići za zaštitu privatnosti na internetu, dakle, u virtuanom svijetu, a u onom stvarnom kontroliraju vam svaki pokret, de facto svaki metar javnog prostora kojim se krećete.
Službeno, spomenutih 200-tinjak nadzornih kamera povezanih s 20 kilometara optičke mreže, ima primarno funkciju očuvanja “visoke razine sigurnosti”, prije svega građana, djece, javne i privatne imovine. Na temelju snimki, nad kojima će navodno biti restriktivan pristup ( tko će to održati pod kontrolom?! ), procesuirat će se prekršaji i nezakonita postupanja, a pristup će biti omogućen ne samo djelatnicima Nadzornog centra koji će upravljati sustavom, nego i policiji.
Kad je sustav postavljan potkraj srpnja ove godine, zamjenik šibenskog gradonačelnika Danijel Mileta objašnjavao je kako je to i svojevrsna prevencija kaznenih i prekršajnih djela ( razbojništava, krađa, uništavanja tuđe imovine), ali i prometnih prekršaja. A kako su svi naročito osjetljivi na sigurnost djece, to je šibenska gradska vlast posebno bila koncentrirana na pokrivenost prostora ispred škola i dječjih igrališta. Neće se više nekažnjeno moći ni demolirati javne objekte, devastirati gradske fasade grafitima, ili, puno gore, kojekakvim nepismenim škrabotinama.
Budno oko šibenskog Big Brothera nadzirat će i raskrsnice, nepropisno parkiranje, nedopušteno zaustavljanje na promenticama ili nepropisno skretanje. Doduše, taj dio javne kontrole trebao bi biti u domeni prometne policije, a ne Grada, koji je ne zamarajući se nadležnostima ugovorio s tvrtkom King ICT d.o.o. posao vrijedan 14 milijuna kuna! Pa kome pravo, kome krivo…
Ali, osim reduciranja prava na slobodu kretanja, jer ste na ulicama pod budnim okom kamera rasutih diljem grada na neki način goli poput novorođenčeta, sprema vam se i kontinuirani nadzor na radnom mjestu, čak i ako radite od kuće. Dakle, na daljinu. Nema više zabušavanja, jer tvrtke sve više pribjegavaju nabavi softvera za praćenje produktivnosti zaposlenika, kako prenosi N1 ,pozivajući se na pisanje Budiness Insidera. Oni s niskom produktivnošću, koja se utvrđuje brojem pritisaka na tipkovnicu na sat, pred ozbiljnom su opasnošću od otkaza.
Jedan polodavac, Michael Patron na Twitteru ( današnjem X-u ) se pohvalio da je “upravo otpustio dva radnika koji su koristili tehnologiju pomicanja miša za oponašanje posla.” Angažirao je tvrtku za analitiku radnih dana, Time Doctor, i otkrio da je bilo dugih razdoblja kada radnici nisu tipkali, naveo je kao ilutraciju ovog fenomena Business Insider, piše N1.
Time Doctor nudi cijeli niz alata za praćenje učinkovitosti i angažmana zaposlenika tijekom radnog vremena, od nadzorne ploče u stvarnom vremenu koja pomaže poslodavcima procijeniti produktivnost radnika i vrijeme provedeno efektivno na poslu, do pregleda zaslona računala zaposlenika putem snimki zaslona.
Činjenica je da se potreba za ovakvim softverima pojavila u pandemijskom vremenu kada je rad od kuće bio učestala pojava, no nije se smanjila ni povratkom zaposlenika u urede. Takvi softveri postali su iznimno popularni naročito u SAD-u, Velikoj Britaniji i Australiji. Ankete koje su provedene među tisuću američkih poslodavaca s pretežnim radom na daljinu, odnosno hibridnim načinom rada, pokazale su da njih 96 posto koriste neki oblik softvera za praćenje zaposlenika i njihove produktivnosti, dok ih je prije pandemije koristilo tek njih 10 posto.. Rezultat sve masovnijeg softverskog nadzora radnika je i sve veći broj otpuštenih, zbog čega mnogi izbjegavaju čak i pauze za odlazak na zahod!
U Americi je sustav praćenja rada zaposlenika dobio nevjerojatne razmjere, gotovo pa da se podrazumijeva. Od 10 najvećih američkih privatnih kompanija njih čak osam prati produktivnost svojih zaposlenika, objavio je lani The New York Times, prenosi N1.
Poslodavci su očito zadovoljni primjenom ove tehnologije, no zato su radnici softverskih tvrtki za praćenje produktivnosti zaposlenika krajnje zabrinuti, i drže “pomalo jezivim”, kako su neki od njih kazali za Doctor Insider, “saznanje da oko Big Brothera gleda sve što zaposlenici rade”.
Dakle, idemo prema vremenu potpune robotizacije čovjeka, njegovog pretvaranja u stroj za stvaranje profita, koji je prisiljen raditi bez zastoja, čak i kako bi obavio neke fiziološke potrebe, iz straha da će imati nedovoljnu produktivnost i ostati bez posla.
Svijet je doista otišao dovraga. Ali, gdje je nestao čovjek u tom svijetu imperativnog uspjeha i gomilanja novca?
