Katolička crkva, ili preciznije rečeno Zagrebačka nadbiskupija, uspostavlja novu – matematiku. Ekvivalent za jedan nogometni stadion je 11 crkava! Vlada je crkvenu matematiku spremno usvojila, jer zagrebački Maksimir i splitski Poljud od početka srpnja imaju status prvih sportskih građevina od nacionalnog interesa, pa oko njih nema cjenkanja. Što je Kaptol tražio to će i dobiti, a od 11 zamjenskih lokacija koje su definirane kao parcele za gradnju novih crkava, devet ih je već usuglašeno. Parcele koje su u privatnom vlasništvu država će otkupiti od njihovih vlasnika po tržišnim cijenama, kako bi se ispunile ključne pretpostavke za početak radova na Maksimiru, a kako izgleda, za tu namjenu ne manjka novca, pa je u državnom proračunu za ova dva stadiona , njihovu izgradnju i rekonstrukciju, u dvije naredne godine osigurano 27 milijuna eura. Koliko od toga će državu stajati obeštećenje Crkve?
Katolička crkva nije vlasnik samog zemljišta na kojem se nalazi maksimirski stadion, nego zemljišta oko njega. Vlada pregovara s Crkvom kako provesti obeštećenje, i kompenzirati Kaptolu zemljište koje će država otkupiti uglavnom od privatnih vlasnika, kao zamjenske parcele, na kojima su i inače predviđeni društveni i vjerski sadržaji, a na njima bi niklo čak 11 novih crkava. Zanimljivo je da Kaptol traži takvo obeštećenje, jer samo na području Zagreba danas ima 40-ak crkava, a dodatnih 11 čini se iracionalnom megalomanijom koja više služi jačanju mita o snazi Crkve kao institucije nego obnavljanju vjere u Hrvata.
Činjenica je da je zadnji popis stanovništva 2021. godine pokazao da u Hrvatskoj nije samo dramatično pao broj stanovnika ( ispod 4 milijuna, pa je Hrvatska došla na razinu 1953. g. ), nego i broj vjernika, katolika. kojih je, statistički manje za preko 630 tisuća u odnosu na 2011. Udio katolika time se sa 86,28 posto ( 3.697.143 ), koliko ih je bilo prema popisu 2011., spustio se na 78,97 posto ( 3,057.735 ). Istodobno, udvostručen je broj agnostika i skeptika ( s 32 tisuće na gotovo 65 tisuća ), a i ateista je 20-ak tisuća više , ukupno 182.188.
Naravno, odmah su krenule spekulacije o tome kako podaci nisu vjerodostojni, da je u popisu bilo puno propusta, da su pitanja iz popisa, osobito o vjerskim opredjeljenjima, bila nejasna, popisivači needucirani za taj složeni posao, a u interpretaciji, za neke neugodnih, brojki jedan od krivaca za takvu statistiku dolazi i od činjenice da je dio stanovništva popisan online.
No, to ovdje nije meritum stvari. Grešaka je sigurno bilo, ali ne toliko da bi presudno utjecale na opće stanje koje govori da je u Hrvatskoj vjernika sve manje. U to se lako uvjeriti i ulaskom u crkve tijekom redovnih, dnevnih misa. Crkve su slabo posjećene, najčešće gotovo poluprazne, osim u posebnim prilikama i vjerskim datumima, pa se vjera time svela na prigodničarsku.
Kako je nakon navodnih kontroverzi iz popisa stanovništva komentirao sociolog religije i bivši veleposlanik u Vatikanu, Ivica Maštruko, broj vjernika pada kontinuirano i padat će i dalje, što nije hrvatski kuriozum, pa tako, primjerice u Velikoj Britaniji već sada preko 50 posto stanovništva se izjašnjava da nisu pripadnici nijedne vjerske denominacije, nijednog religijskog sistema. Sve je više onih koji vjeru zadržavaju na osobnoj razini, većina ih ne prihvaća dogme koje im nameće Crkva kao institucija, pa je novo stanje u Hrvatskoj zapravo samo dio općeg trenda.
Nesumnjivo je da broj vjernika zadnjih deset godina sve značajnije pada, a to, upozorio je Maštruko, pokazuje i broj sklopljenih crkvenih brakova. Razumljivo, jer brakovi traju sve kraće, svaki treći se razvrgava, a u Katoličkoj crkvi razvrgavanje crkvenog braka iznimno je komplicirano, pa mnogi izbjegavaju takve potencijalne situacije i stroge crkvene regule.
No, moglo bi se reći da je glavni razlog za sve manje vjernika, ili makar onih koji se statistički legitimiraju kao takvi, ponašanje Crkve kao institucije i njezinih zaštićenih službenika ogrezlih u seksualnim skandalima. Crkva je ideju vjere potpuno podredila ideji crkvene moći i bogatstva, nedodirljivosti i imunosti na svjetovne zakone,. što je proizvelo snažan otpor kod velikog broja vjernika. Tome su posebno pridonijeli brojni pedofilski skandali i njihovo dugogodišnje zataškavanje u Crkvi.
I kad se sve to ima u vidu, pomalo začuđujuće zvuči potreba Zagrebačke nadbiskupije da gradi još 11 novih crkava na području svoje crkvene nadležnosti. Čemu toliko crkava kad i ove koje su izgrađene davnih godina, ili pak nedavno, zjape prazne. Gubitak vjernika, ili bolje rečeno, vjere u narodu, ne može se kompenzirati multipliciranjem crkvenih hramova.
Crkva u Hrvatskoj, ma koliko po Ustavu sekularnoj državi, ima poseban, privilegiran tretman. U mnogo čemu je to institucija koja je izvan i iznad zakona. Država je kod nas s Crkvom oduvijek u političkoj sprezi, i to uglavnom kao junior partner, a ne kao ravnopravan partner. Država Ckrvu sluša, poštuje, pred njom je ponizna i snishodljiva, a iznad svega iznimno darežljiva. Pa tako ni u slučaju maksimirskog stadiona nije bilo spora oko crkvenog zahtjeva za obeštećenjem. Što su tražili, to će i dobiti. Što bi tek bilo da je i sam stadion i dandanas vlasništvo Crkve?
Doduše, stadion na Maksimiru izgrađen je na crkvenom zemljištu, ali je stadionska parcela darovana Gradu Zagrebu 1996., tako da danas Plenkovićevoj ekipi preostaje riješiti samo obeštećenje za pomoćne terene, bazen, parkiralište itd. Crkva polaže pravo na oko 300 tisuća kvadrata zemljišta. Međutim, kako je ono privedeno svrsi, nije moguć njegov povrat, nego je na državi da Crkvu ili obešteti financijski ( što Crkva ne zahtijeva ) ili zamjenskim zemljištem.
A za pregovore s Crkvom oko kompenzacijskog zemljišta zadužen je ministar graditeljstva i državne imovine Branko bačić koji je odjednom postao Plenkovićev prvi operativac. Bačić je i u ovom zadatku ( kao, navodno, i obnovi nakon potresa ) na korak do rješenja, uspio je naći model po kojem bi bila zadovoljna i Crkva i država, a Grad Zagreb kao vlasnik stadiona, uspješno bi skinuo crkvenu zabilježbu za povrat imovine i dobio “čiste papire” kao vlasnik stadiona, a tek tada će biti moguće krenuti u projekt izgradnje novog stadiona na Maksimiru.
Vlada pregovara s Crkvom, a Grad s Vladom. I kako stvari s pregovorima zasad stoje, epilog ove priče mogao bi biti novi nogometni stadion dostojan metropole, ali bogme i novih 11 crkava u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Pa makar i sa sve manjim brojem vjernika.
Tko ima, taj i može. A Crkvi novca nikad nije manjkalo…
