Većina nas u u Europi ne razumije pojam ni strah od žeđi i nedostatka vode, a i oni koji su to nekoć u životu iskusili brzo zaborave takve okolnosti. Dugotrajne suše i vrućine već su u nekim državama EU-e, posebice na jugu i jugozapadu kontinenta, već pokazale kako je pitke vode sve manje, a onda i vode za potrebe poljoprivrede, industrije itd. U nekim sjevernijim EU-državama manje shvaćaju ozbiljnost okolnosti nestašice vode, te kako se žeđanje jednog dijela EU-e na ovaj ili onaj način može preliti i u države koje još uvijek nemaju značajnijih problema s opskrbom vode. Kako? Neki već godinama nedvosmisleno ukazuju na opasnost od lokalnih i širih sukoba zbog manjka vode, pa spominju i jezivi izraz ‘ratovi za vodu’.
Neki se po sjevernijoj i bogatijoj Europi ipak brinu i nisu posve bezosjećajni iza probleme, npr. Španjolaca i Portugalaca, pa nastoje osvijestiti taj problem i u svojim državama. No, čini se kako će lako, kao i uvijek u povijesti, biti disciplinirati i educirati manje imućne slojeve stanovništva, no teže će biti postići da tzv. bogataše upute na potrebe štednje vode, a ne na bezumno rasipanje vodnih bogatstava za potrebe besmislenog luksuza, poput zalijevanja tropskih vrtova na sjeveru i engleskih travnjaka u sušnim pokrajinama, te punjenja vodom umjetnih bazena i jezera, vodoskoka, slapova itd.
Tako su nekim dijelovima EU-e, kako javlja Politico.eu, lokalni čelnici pozvali Europsku uniju u pomoć kako bi, pazi ti to, prisilili bogate građane da poštuju restrikcije korištenja vode.
Potroše 625 puta više vode
Koenigstein_im_Taunus (foto Wikipedia)
Većina žitelja tog grada, nekih čak 98 posto stanovnika (a ima ih oko 17 tisuća) bogatog Königsteina na planinskom lancu pored Frankfurta ima godišnje prihode – preko milijun eura. Ta kućanstva potrošnju vode dovode do enormnih razina, grubo, drsko i bahato, te bezobzirno kršeći restrikcije kojima se žele sačuvati zalihe pitke vode u ovoj regiji koja se bori sa sušom, piše Politico.
-Potrošnja vode je u nekim slučajevima potpuno neobuzdana. Ljudi su potpuno zaboravili da u Njemačkoj jednostavno ne možete imati tradicionalni engleski vrt. Naša klima je drugačija. No neki jednostavno rade po svom. – kaže pomalo očajni Helm, gradonačelnik Königsteina.
Pitanje je tko će glasati za njega opet, s obzirom da se nastoji obračunati s bogatašima koji čine 98 posto populacije.
Naime, razine podzemne vode u regiji oko Königsteina opadaju, zbog čega je Helm ograničio razdoblja u kojima stanovnici mogu zalijevati svoje vrtove ili puniti bazene. Želio je spriječiti da u gradu nestane pitke vode.
No njegove mjere nisu uspješne, a Helm kaže da su za to ponajveći krivci bogati stanovnici koji mjere jednostavno ignoriraju, a lokalne vlasti nemaju mehanizama kojima bi ih natjerali da poštuju pravila.
Leonhard Helm, gradonačelnik Königsteina
Sve niže razine podzemne vode znače da se lokalni potoci i rijeke isušuju, objašnjava Thomas Norgall, zamjenik direktora ogranka njemačke neprofitne organizacije BUND. U tom kontekstu, visoka potrošnja vode bogatih stanovnika stvara sukobe među lokalnim stanovništvom i izaziva strahove u susjednim gradovima koji su zabrinuti zbog vlastitih zaliha vode.
Sve više općina u Europi suočava se sa sličnim problemima: od 2018. Europa bilježi sve više sušnih razdoblja.
Novčane kazne su za bogate besmislene
Zajednica Châteauneuf-Grasse, nedaleko od Cannesa, prošle godine je dospjela na naslovnice nakon što je isplivao podatak da bogati vlasnici nekretnina – većinom besmisleno bogati stranci – potroše više vode u jednom tjednu nego lokalno stanovništvo čitave godine. Još 120 zajednica diljem Francuske trenutno ne može lako doći do pitke vode.
“U mojoj općini ima nekoliko privatnih helikoptera. Ako si netko može priuštiti gorivo za helikoptere, kazna od 1.500 eura, čak i dvostruko toliko, neće im ništa značiti. Naravno, plaćanje kazni neće riješiti problem nestašice vode – rekao je tada Emmanuel Delmotte, gradonačelnik Châteauneuf-Grassea.
Ilustracija: primjer nepotrebnog luksuza koji se zasniva na deficitarnoj vodi
Frustrirane lokalne vlasti i neprofitne udruge pozivaju nacionalne vlade i Europsku uniju da pomogne u kontroliranju potražnje vode različitim mjerama, od reforme sustava cijena vode do promjene načina na koji se voda distribuira u rezidencijalne dijelove, ali i industriju i poljoprivredu.
-Dramatičnim povećanjem cijena vode nakon što kućanstvo premaši određenu količinu potrošnje jasno bi se “poručilo da ovakva vrsta pretjerane potrošnje jednostavno nije normalna – veli Helm iz njemačkog gradića s početka ovog teksta.
No sit gladnom ne vjeruje, a niti napojen žednome.
Strah od nestašica vode pogađa gotovo trećinu Europljana, pokazuju podaci Europske agencije za okoliš, no očekuje se da će se situacija dodatno pogoršati, budući da klimatske promjene izazivaju sve češće i intenzivnije suše.
Studija objavljena u časopisu Nature navodi da “neodrživa potrošnja vode od strane elite može pogoršati krize nestašice vode u urbanim centrima gotovo u jednakoj mjeri kao i klimatske promjene i rast populacije.”
To znači da je na sušnim područjima prioritet promijeniti navike potrošnje, no također se radi i o strukturnom problemu, upozoravaju aktivisti i istraživači. Popravljanje tog problema zahtijevat će “temeljnu promjenu u našem shvaćanju potrošnje vode i naglasak na štednji”, kaže Norgall.
Žeđ djeteta na drugom dijelu svijeta (foto UN)
Neki regionalni političari slažu se s tim stavovima i pozivaju na ozbiljne promjene. Elisabeth Kula, čelnica lijeve stranke Die Linke u regionalnom parlamentu u Hesseu, u lipnju je na parlamentarnoj debati najavila da se “vrijedna pitka voda” rasipa za “puštanje vode u toaletu i bazene za bogataše.”
Njemačka je u sklopu svoje nacionalne strategije za vodu, usvojene u ožujku, rekla da želi štedjeti pitku vodu tako što će integrirati kišnicu u sustave u kojima se voda ne koristi za piće.
Mane u trenutnom sustavu upravljanja vodom postaju sve očitije, zbog čega su sve glasniji pozivi prema Europskoj uniji.
Bruxelles ima nekoliko pravila kojima se želi zaštititi i bolje upravljati resursima svježe vode, uključujući i glavni zakon o pitkoj vodi. Ipak, “postojeći alati previše su fragmentirani i nisu dovoljno dobro integrirani u sve politike Europske unije,” rečeno je iz Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (EESC), tijela koje predstavlja organizacije civilnog društva i savjetuje europske institucije.
Žeđ djeteta na drugom dijelu svijeta (foto UN)
EESC treba predstaviti prijedloge za takozvani europski Blue Deal u listopadu. Europska komisija, kaže EESC, mora “početi razmišljati o vodi kao prioritetu na europskoj razini.”
Florian Marin, član odbora iz Rumunjske, kaže da bi osmišljavanje pristupa cijenama vode na razini čitave Europske unije bio ključan korak u borbi protiv nestašica vode.
Nužna voda besplatna, a kasnije sve skuplja?
Voda bi trebala biti besplatna do određenog praga, nakon čega bi se trebale početi primjenjivati tarife, vjeruje Marin. Privatna kućanstva također će imati koristi od nižih cijena u odnosu na druge sektore poput industrije, dodao je on.
U većini zemalja, uključujući Francusku i Njemačku, industrije koje troše enormne količine vode plaćaju mnogo manju cijenu pitke vode od privatnih kućanstava, iako troše mnogo više.
No Bruxelles bi trebao razviti standarde za svaki sektor – uključujući kućanstva – kojima bi se regulirala potrošnja vode, dodaje Marin, naglašavajući da se pitka voda ne bi trebala koristiti za bazene.
Europski parlamentarci podržali su strategiju o upravljanju vodom na europskoj razini.
Europarlamentarka Emma Wiesner, iz redova liberalne skupine Renew, prošlog je mjeseca podržala Blue Deal, ustvrdivši da je voda “temeljno pravo svakog građanina.”
Europska unija, dodala je Wiesner, mora se pozabaviti ovim problemom “prije nego dođe do sukoba unutar, ili čak između, zemalja članica.”
Eto: u EU-i neki ozbiljno brinu za budućnost EU življa. Posve opravdano, jer žedno stanovništvo neće prezati ni od čega kako bi se napojilo.
Misli li tko od lumena na vlasti u Hrvatskoj o problemima nestašice vode? Je li takvo što na pameti Plenkoviću i njegov nakupini vladajućih. Reklo bi se – ni na kraj pameti. O tome govori i činjenica da se uzduž Dalmacije, koja je najsušnija regija u Hrvatskoj, grade posvuda nakaradne goleme vile s obaveznim bazenima, a koji se dakako zasnivaju – na vodi.
Nitko ne razmišlja kako su nebrojeni bazeni stravični potrošači pitke vode, nego pak naša država, najviše iz razloga kako bi svojima odnosno članovima svoje stranke i satelitima pripomogla u gradnji kuća s bazenima, čak daje i poticaje za gradnju takvih bazena.
Evo jedna fotografija koja bi neke možda trebala barem malo potaknuti na razmišljanje.
Možda, no zna se da neke neće.
Žeđ djeteta na drugom dijelu svijeta (foto UN)
