Osobna komunikacija predsjednika Republike i predsjednika Vlade, obilježena žestokom netrpeljivošću, snažnim animozitetom i bildanjem ega s obje strane, dovela nas je na rub ustavne krize zbog izostanka dogovora oko imenovanja novog ravnatelja VSOA-e. Naprosto je neshvatljiva takva razina neozbiljnosti i neodgovornosti u vrhu države, jer, ozbiljni državnici ne bi ni pomislili pretpostaviti privatne odnose dosljednom poštovanju Ustava. Privatno se Milanović i Plenković mogu mrziti koliko hoće, i jedan o drugom misliti što god, ali državni posao mora funkcionirati. Ustavne ovlasti se moraju respektirati. A ne ucjenama iznuđivati. Dogovora i sastanka dvaju čelnika, predsjednika i premijera, mora biti! I to ne smije ovisiti o prkosu i taštini dužnosnika.
Plenković, međutim, i nakon izvanrednog obraćanja Milanovića naciji, ustraje: Usuglašavanje da, ali fizički susret ne, dok se predsjednik javno ne ispriča “meni, Vladi, HDZ-u…”
Ultimativna isprika
Od ponedjeljka Vojna sigurnosno-obavještajna agencija neće imati čelnog čovjeka, neće imati osobu koja je ovlaštena izdavati zapovijedi, što je iznimno delikatna situacija s obzirom na opasna i turbulentna vremena u kojima živimo. Milanović je pozvao Plenkovića na hitan sastanak kako bi se dogovorili oko novog ravnatelja, no premijer ultimativno poručuje: Dok se javno ne ispriča, sastanka nema. Nema!
Na ovu ucjenu, šef države odgovara dramatičnim obraćanjem naciji ( po drugi put u svom mandatu predsjednika države ) i optužuje premijera za narušavanje ustavnog poretka. Plenković ironizira predsjednikovu “poslanicu” nazivajući je “blesimetar poslanicom” i “lažnom poslanicom”. Naravno, omalovažavajući Milanovića, ali i instituciju koju predstavlja, kao sebi nedostojnog protivnika s kojim, pa ma koliko to štetilo državi, ne želi za stol.
– Pitao sam se je li jučer izbio rat ili nova epidemija, je li se jučer dogodio potres, poplava ili ogroman požar u Hrvatskoj, a da mi u Vladi nismo za to čuli. Onda sam provjeravao da nije možda neki blagdan… Ništa od onog što je uobičajeno za formu obraćanja “čitanje s blesimetra”- izrugivao se Plenković s poslanicom šefa države, ne propuštajući naglasiti da će sastanka s Milanovićem biti samo ako se ispriča. Do te siprike, Plenkoviću je više nego do stabilne, funkcionalne Hrvatske?!
Zapravo, suština onoga što je Milanović poručio naciji jest da Plenković, odnosno izvršna vlast, pokušava protivno Ustavu, preuzeti sve poluge vlasti u državi. Predsjednik to nema namjeru šutke gledati, pa ukoliko ministar obrane Mario Banožić imenuje vršitelja dužnosti ravnatelja VSOA-e, unatoč i mimo predsjednika Republike, Milanović će tu osobu, umiroviti. A to znači da idemo ususret ustavnoj krizi.
Milanović, pozivajući se na obavezu da brine za stabilnost državne vlasti, upozorava hrvatsku javnost “na ozbiljnu prijetnju ustavno-pravnom i demokratskom poretku koji sprema Vlada Andreja Plenkovića“, stavljanjem VSOA-e pod izravno upravljanje Ministarstva obrane.
-To je politički udar Andreja Plenkovića na ustavni poredak i demokraciju koji Hrvatsku vraća u doba kada su obavještajne službe bile pod izravnom kontrolom vladajuće stranke. HDZ-ova Vlada– rekao je Milanović- sada želi ponovo, stranačku kontrolu nad Vojno sigurnosno- obavještajnom agencijom koja bi u tom slučaju bila posve izuzeta od demokratskog i civilnog nadzora.
Stavljanje VSOA-e pod kontrolu HDZ-a
A kao predsjednik Republike koji je i Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH poziva Vladu da to ne čini, “jer ću biti prisiljen reagirati u skladu sa svojim ovlastima”. Plenković i njegova vlada tu su poruku doživjeli kao prijetnju. I ma koliko premijer smatrao šefa države nevrijednim svoje pažnje i vremena, na tu je poruku ipak blago “stao na loptu”.
-Kao što je poznato, ja sam predsjedniku Vlade predložio razrješenje sadašnjeg ravnatelja Agencije još u rujnu prošle godine. Učinio sam to nakon što sam dobio rezultate izvanrednog nadzora Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost koji je potvrdio sumnje o nezakonitosti u radu te Agencije– uz ostalo je u svome obraćanju naveo Milanović.
I predsjednik Vlade je dobio isti nalaz, napominje, ali nije prihvatio inicijativu za razriješenje ravnatelja.
Razumljivo, nema tih nezakonitosti ni muljanja koja Plenkoviću smetaju ako dolaze od njegovih ljudi, ili onih koje on prihvaća i podržava.
-Predsjednik Vlade odbijao je svaki razgovor o novom ravnatelju i do dan danas nije smatrao potrebnim usuglasiti se o imenu novog ravnatelja Agencije. Umjesto usuglašavanja, svjedočili smo ucjeni predsjednika Vlade koji je- preko ministra obrane- samostalno predložio kandidata i traži od mene da ga prihvatim– rekao je šef države.
Ali, neće to ići mimo i kontra Ustava, nema kandidata za ravnatelja Agencije dok se predsjednici Republike i Vlade ne usuglase-poručio je, upozoravajući na to i sve časnike koji bi, na valu vlastitih ambicija, bili skloni upustiti se u neki deal s Vladom, mimo predsjednika Republike. Ukoliko to ipak naprave, Milanović ih upozorava da će poduzeti sve mjere iz nadležnosti Vrhovnog zapovjednika prema njima. Dakle, čeka ih prisilno umirovljenje.
Pozvao je premijera da zaustavi politizaciju vojske i vojne agencije koju, kako vjeruje, planira provesti kroz Ministarstvo obrane. Jer, uspije li Vlada u svojoj namjeri da stavi sigurnosnu agenciju pod političku, stranačku kontrolu, jednako će postupiti i prema svim državnim institucijama, smatra Milanović.
Usuglašavanje bez “fizičkog sastanka”
No, sve to Plenković smatra lažnom uzbunom, nema ustavne krize, nema drame, nema rata, nismo u blagdanima…Na ultimativnoj Milanovićevoj isprici ustrajava, ali sada ipak nudi neku vrst kompromisa.
-Ja predlažem javno da ovlastim Medveda, kao predsjednika savjeta s naše strane, on ( Milanović, op.a.) nek’ odredi koga hoće, pa neka razmotri taj prijedlog, ovo je politička koncesija. Ovlašćujem Medveda da vodi razgovore s njegovim predstavnicima: a) o imenovanju šefa VSOA-e i b) da se dogovori pravni način kako tehnički usuglasiti rješenje za funkcioniranje VSOA-e nakon što istekne mandat Kinderu. Dakle, dvije političke geste- veli nešto kooperativniji Plenković, napominjući da u Ustavu nigdje ne piše da usuglašavanje predstavlja fizički sastanak dvaju čelnika. Koji bez predsjednikove isprike njemu osobno, Vladi, članovima stranke koju naziva bandom, pljačkašima…ne dolazi u obzir. Dok nema isprike, nema fizičkog sastanka, ali to ne znači da nema usuglašavanja- poručio je Plenković.
Milanovića javnost plaši mogućom zloupotrebom obavještajnih službi od HDZ-a i povratkom u, kako veli premijer, ne znam koje godine ( one kad su obavještajne službe bile dosljedno u funkciji Tuđmanovog režima i prisluškivale novinare, recimo )…Optužio ga je i za zloupotrebu javne funkcije, on nije šef oporbe, kaže, a cijeli mandat napada Vladu i glumi šefa oporbe.
Pozvao ga je još jednom da razmotri prijedlog koji mu je uputila Vlada ( ministar obrane ), a ako ima problema s kandidatom, neka kaže koji je to problem. -Pet mjeseci smo ga čekali da se očituje o kandidatu, on se očitovao nije…
No, bit će skoro godinu dana da je Milanović pozvao premijera na razgovor o mogućem Kinderovom nasljedniku, ali se taj susret do danas dogodio nije…
Neizlječivi autokrat bez premca
Milanović svojom birtijaškom retorikom i destruktivnim, uvredljivim ponašanjem relativizira i samu suštinu svojih poruka i kritičkih opažanja kao šef države. Nažalost. Jer, notorna je istina da je jedini pravi korektiv Plenkovićeve (sve)vlade, jedini kojeg premijer ne uspijeva staviti pod svoju kontrolu i disciplinirati. I to samo pojačava animozitet, gotovo patološku netrpeljivost premijera spram predsjednika, iako na to nije imun ni šef države, ali on je ipak u nekoliko navrata, unatoč privatnom neslaganju, pozivao predsjednika Vlade na razgovor. Plenković, međutim, redom ignorira takve pozive, u Milanoviću ne vidi sugovornika al pari njegovoj veličini i genijalnosti, njegovom značaju i (sve)moći, kontinuirano minorizira njegovu funkciju i permanentno pokazuje namjeru da mu i dodatno reducira ovlasti.
Međusobno hrane odium jednog prema drugome, nepomirljivo i bez zadrške. Ali, sve je to još dobro dok ne ugrožava funkcioniranje sustava, stabilnost i sigurnost države. Plenkoviću je, međutim, nepodnošljiva misao da bi bilo što ovisilo o Milanoviću, svoj privatni odnos prema njemu prenio je na svoj odnos prema instituciji Predsjednika RH. I nema nikakve dvojbe da premijer ne trpi nikakav autoritet iznad sebe, a kamoli autoritet Zorana Milanovića koji dolazi od volje naroda izražene na neposrednim izborima. Sve što je Plenković mogao, podjarmio je HDZ-u i svojoj Vladi. Minimizirao je ulogu šefa države, ali kad je Milanović, čak i tako nevažnu, tako bučno koristi, od toga mu se diže kosa na glavi. Plenković bi ga najradije ukinuo, pretvorio i doslovce u fikus i protokol. Ali, namjerio se na krivog.
Šteta je jedino što nikad nećemo znati kako bi se veliki Europejac i demokrat Andrej Plenković ponašao da je nasuprot sebi imao nehadezeovog, pristojnog predsjednika Republike, konstruktivnog kritičara s manirama i umjerenom, diplomatskom retorikom. Bi li ga bespoštedno gazio kao sasvim nevažnu personu, ili bi ga uvažavao i s njim iskreno i ravnopravno surađivao?
Iz dosad viđenog, rekli bismo da bi takvog predsjednika premijer doslovce prožvakao i ispljunuo, pretvarajući ga tek u nepotreban dekor bez ikakva sadržaja.
Zanimljiv je politički profil Andreja Plenkovića. Političara koji će lakše podnijeti i razgovor sa “smrtnim neprijateljima” ( primjerice, srbijanskom premijerkom Anom Brnabić koja je o Hrvatskoj dosad doista svega negativnog izgovorila ), negoli s predsjednikom vlastite države. Više mu smeta Milanovićeva jezičina i nekultura nego sav kriminal i prljavština njegovih suradnika iz prvog ešalona koji ga kontinuirano diskreditiraju. Ali, oni su njegov izbor i pred njim, kad ne kradu, stoje u stavu mirno. A Milanović je izbor njegovih oponenata i taj nikad ne miruje, sustavno ga proziva, vrijeđa, difamira. I kao što ne može podnijeti Milanovića, na isti način ne trpi nikog tko je Milanovićev izbor, poput, recimo, predsjednika Vrhovnog suda, Radovana Dobronića.
Stvar je u tome da je Andrej Plenković neizlječivi autokrat od formata i ne zaustavi li ga netko, taj će doista sve državne institucije staviti pod kontrolu inkriminiranog HDZ-a. Dakle, svoju.
Ilustracija: Milanović i Plenković
