Mali Viganj više je od obične plaže smještene na samom rubu starog šibenskog kupališta Jadrija koja broji sto i jednu godinu. Stare generacije jadrijskih wind surfera, onih koji jedre na dasci još od osamdesetih godina, ovo vjetrovito mjesto nazvali su Mali Viganj. I dok sjedim i čekam Katarinu Rajčić, surfericu i instruktoricu jedrenja na dasci koja je zaslužna što je ovo mjesto postalo surferska meka osjećam se izuzetno dobro i opušteno. U daljini mi surferi plijene pozornost svojim vještinama. Među njima neumorno i vješto surfa i moj brat, dok nešto bliže plaži, početnici koji pohađaju Katinu školu jedrenja na dasci uče ovu vještinu koja će im izoštriti čula.
Znam da Kata ima izuzetan dar prijenosa znanja tako da ćete uz njezine instrukcije vrlo brzo jedriti uz vjetar i niz vjetar. Ako koji put padnete nema veze, jer jedno je sigurno uz Katu ćete naučiti jedriti na dasci. I sama sam se uvjerila u njene vještine! Mali Viganj ne bi bio to što je bez surfera Antonija Grozdanića, Katinog dečka koji uz nju već niz godina upravlja ovim mjestom.
Katu već danima „hvatam“, no ona neumorno surfa, ili točnije jedri na dasci, svaki njezin pokret čini mi se savršenim. Nakon tri dana dobrog vjetra napokon sam je uhvatila, opaljenu suncem, vjetrom, soli, sa širokim osmjehom.
Već danima vas hvatam kako bismo napravile intervju. Završila je školska godina tako da sada imate više vremena, profesorica ste matematike u osnovnoj školi i vodite Mali Viganj?
– Da, predajem i matematiku od petog do osmog razreda.
Profesorica ste matematike i instruktorica ste jedrenja na dasci, a Mali Viganj je vaša ideja?
– To je moja ideja koja se rodila davnih dana jer su mi dečki iz kluba jedrenja na dasci „Jadrija“ dali priliku da držim školu jedrenja i s vremenom su mi taj zadatak prepustili što mi se jako svidjelo. U jednom momentu moj posao instruktorice jedrenja na dasci iz studentskog prešao je u ozbiljan posao. Ni sama nisam znala dokle će to ići, ali je išlo sve bolje i bolje. Ideja koja mi se nekad vrtjela po glavi se malo po malo realizira, što je jedini zdravi način.
Jedno vrijeme u Hrvatskoj uopće nije bilo moguće doći do certifikata, postoje oni međunarodni za koje treba više vremena i novca, a kako sam uvijek ja jedna raspršena na dva ili tri mjesta, kroz par godina se nisam uspjela organizirati da dobijem certifikat, no u međuvremenu sam dobila priliku da u Hrvatskoj dobijem certifikat, tako da sam i tu formalnost zadovoljila.
Foto: Margita Maričić (Katarina Rajčić- vlasnica Malog Vignja)
Koliko već dugo postoji Mali Viganj?
– Već osam godina, od 2016. godine i stalno se mijenja tako da sada malo nalikuje na onu prvu godinu. Ja sam zauzeta više oko škole jedrenja dok Antonijo vodi čitav niz drugih poslova.
Na Jadriji je djelovao Klub jedrenja na dasci „Jadrija“.
– Postoji još i uvijek, sve je to jedna te ista surferska ekipa koja je nekad bila okupljena oko kluba jedrenja na dasci „Jadrija“, a sada se družimo ovdje, na Malom Vignju. Upravo je jadrijska surferska ekipa bila važan faktor na početku i nositelji su svega ovoga što se zbiva danas na Malom Vignju, oni su familija, prijatelji, ekipa, jedriličari, koji ovo mjesto čine atraktivnim, jer kad ih ljudi vide dobiju želju da i sami surfaju, tako da je sve to dio te energije i priče. Mislim da oni znaju da sam ja toga svjesna.
Ustvari, proizašli ste iz Kluba jedrenja na dasci „Jadrija“, a na koncu ste sami osnovali svoju školu jedrenja?
– Da, ekipa se zeza da im je trebala jedna cura da se tako nešto dogodi.
Što sve predstavlja Mali Viganj? Za mene je to relax zona gdje se osjećam opušteno. Može se uživati u piću i divnom pogledu na šibenske otoke, Prvić i Zlarin, i surfere, kajtere dok jedre tako da scena zaista izgleda atraktivno. Možda smo sada previše rekli, no što je za vas sve Mali Viganj?
– Eto sve to, i drago mi je da ste vi to rekli umjesto mene kao netko tko ovdje dolazi kao gost, jer realnost je da za nas nije sve tako opušteno, Antonijo i ja moramo zaista naporno raditi da bi gostima bilo ugodno i opušteno. Druga strana priče je da i mi ovdje apsolutno uživamo radeći jer bi bilo izrazito teško sve ovo raditi četiri do pet mjeseci, bez slobodnog praznika i nedjelje da nismo zagrijani za jedrenje na dasci i da nam nije toliko dobro ovdje, na Malom Vignju. Ovdje mi je Antonio, prijatelji, ekipa, ma svi, također ovdje se širi i prenosi znanje i popularizira se jedrenje na dasci kao sportska disciplina.
Uvijek se dogodi da me netko od djece, polaznika škole jedrenja na dasci ili netko od odraslih zaista oduševi. Mnogi nastave ovdje dolaziti i na kraju ostanu u jedrenju, tako da se surferska zajednica širi jer bilo je trenutaka kada smo bili na rubu izumiranja. U zadnjih pet godina ima nekoliko novih škola jedrenja na dasci u Hrvatskoj uz one stare, popularne koje jako dobro rade, tako da smo i mi dio zajednice, što nam je drago. Prepoznati smo od početka, možda zbog toga što smo brat i ja i prije išli na regate, bili smo dio surferske zajednice, nismo autsajderi, već od davnih dana je surfanje dio našeg života.
Mali Viganj – škola jedrenja na dasci
Za jedrenje na dasci može se reći da nije samo sport, radi se o svojevrsnom lifestyleu?
– Zbilja da, od odjeće koju nosimo i koja predstavlja ono što ti je u glavi pa do muzike koje slušamo, ponašanja, razmišljanja, ustvari načina kako provodiš dan, godinu…
S vjetrom u kosi?
– Da (smijeh).
Ljudima izgledate opušteno, no iza cijele ove priče stoji naporan?
– Sto posto uživamo, no iza svega stoji puno zajedničkog rada, čak i onog administrativnog posla koji se ne vidi, nabava, dogovori, bukinzi… Sama škola jedrenja je onaj dio u kojem najviše guštam i to je ono okej jer slobodna sam da mogu držati školu jedrenja.
Taman vam je sve dobro posloženo, kad vam završi školska godina u školi počinje vam posao na Malom Vignju. Tko se sve može upisati u školu jedrenja na dasci?
– Postoji oprema za malu djecu, međutim moramo biti svjesni svojih mogućnosti s obzirom i na broj instruktora. Povukli smo granicu tako da je osam godina primjerena dob za upis u školu, međutim osim dobi dijete treba zadovoljiti i neke druge uvijete kao što su tjelesna razvijenost jer moramo paziti na kralježnicu, također i kilaža je bitna.
Manja djeca traže i drugačiji tretman, eto osam godina je donja granica. Moje mišljenje je da je ovo sport koji nije kasno započeti i u kasnijoj dobi. Drugačije se radi s malom djecom u odnosu na djecu koja već imaju deset ili trinaest godina jer djeca u starijoj dobi mogu bolje razumjeti vjetar, a to je već pola posla. Ovaj sport je dosta tehnički, a tehnike se moraju stalno ponavljati u raznim uvjetima. Vjetar se mora naučiti gledati i slušati, sve je to dio jednog procesa. Tako da djeca od osam godina mogu usvajati znanja kroz igru, jer ne mogu s obzirom na dob odmah sve shvatiti.
Kako izgleda jedan sat poduke, kada netko tek zakorači u školu Mali Viganj?
– Svaki tečaj uključuje teoriju koja nije „prodavanje magle“, već olakšava posao instruktoru i onome tko ulazi u more. Prvo ispričamo cijelu priču, a zatim radimo po segmentima. Nakon odslušane teorije slijedi simulator na kojem polaznici sami na kopnu isprobaju pokrete pa se pokaže zašto je teorijsko znanje važno, također pokaže se da griješe u pokretima premda su im u usmenoj predaji bili jasni. Nakon odslušane teorije i odrađenog simulatora ulazimo u more gdje sve isto, dio po dio prolazimo i onda je to puno lakše i kvalitetnije. Teorija se objašnjava samo prvi put, a svaki idući sat odigrava se na moru što je zabavnije i uzbudljivije.
Antonijo Grozdanić – Mali Viganj, Jadrija
Osim same želje da se nauči jedrenje poželjno je i nabaviti vlastitu opremu, a djeca trebaju imati podršku roditelja kako bi se naučena vještina dalje razvijala?
– Dobro da ste ovo spomenuli jer sada dolazimo do jednog od naših ključnih problema. Dakle mi smo škola, nismo klub, no dosta smo djece samoinicijativno poučavali jedrenju na dasci, trudimo se pružiti im što više, međutim kada škola jedrenja i ljeto završe, ne postoji klub u kojem djeca mogu nastaviti razvijati svoje naučene vještine na način da mogu reći ja treniram jedrenje na dasci. To je problem u cijeloj Hrvatskoj, nešto se događa u Splitu, ali to je sve skupa slabo razvijeno, tako da djeca ne mogu zbilja trenirati jedrenje na dasci.
Osim toga, ako nema kluba kroz cijelu godinu što je i izrazito teško ostvariti zbog vremenskih prilika ili neprilika, nama bi jako puno značilo kada bi mogli doći do većeg hangara u kojem bi držali opremu jer opremu sada držimo na vrlo ruban način, upravo kako se oprema ne bih trebala skladištiti, jer nam nedostaje prostora, no ljudi i interesa ima.
Djeca i odrasli da bi mogli napredovati moraju prijeći sa školske na freeride opremu, laički rečeno na pravu opremu, a za pravu opremu, kako sam ja zamislila, trebalo bi imati veliki hangar u kojem bi svi ti ljudi mogli držati opremu, dok bi Mali Viganj bio centar druženja i znanja kojim kolaju informacije, gdje se također uči, jedni od drugih. Drugačije bi bilo kad bi primjerice desetero djece imalo gdje držati opremu na plaži te da znaju da je na sigurnom i da mi o opremi vodimo brigu, tako da svaki put kada puše mogu izaći na more bez problema. Za naučiti jedriti potrebna je ipak prava oprema, potrebno je iskusiti malo žešće uvjete te imati pristup opremi. Rado bismo sve to omogućili, ali nam treba prostor za opremu.
Jadrija – Mali Viganj (foto Margita Maričić)
Vaš ključni problem je što ne postoji adekvatan prostor, ustvari veća dostupnost jedrenju na dasci. Adekvatan prostor olakšao bi polaznicima škole jedrenja, djeci i odraslima da kvalitetnije i kontinuirano uživaju u surfanju.
– Oprema je skupa i komplicirana dok si još početnik, kao i prijevoz, sastavljanje i rastavljanje, a to je sve što bi mi preuzeli na sebe, od kupovine i skladištenja do brige o opremi, pripreme opreme za more i poslije. Rado bismo platili za prostor na pomorskom smo dobru, tako da razumijem i tu situaciju, ali trenutno nam je to gorući problem.
Jedrenje na dasci je priča s jednim širim kontekstom. Saznajemo u zadnje vrijeme da ima zainteresiranih za školu jedrenja, često su to ljudi koji dolaze iz srodnih sportova kao što je jedrenje, no stariji se pribojavaju hoće li uspjeti ovladati ovom sportskom disciplinom, koja je vaša poruka?
– To su sve gluposti (smijeh) jer potrebno je samo malo hrabrosti, nemojte se uopće puno misliti, samo nas posjetite. Već ima dosta ljudi iz Šibenika koji su nas posjetili i stvarno mislim da su oni naša najbolja reklama i da će oni najbolje opisati svoja iskustva iz škole jedrenja kako ja ne bih puno govorila. Plaža i atmosfera je ovdje takva da zaista poželite jedriti, tako da su u prednosti oni koji jedre, umjesto onih koji strahuju od mogućeg neuspjeha ili se pribojavaju. Ovdje u školi jedrenja uvijek netko pada, topi se, nervira se, šeta kroz plićak i vuče opremu, veseli se, jer ovdje je scena šarolika, a surfaju stariji amateri, početnici, djeca, nagrađivani prvaci… i u tome je ljepota, tako da treba zanemariti strahove i krenuti u školu, ne nužno našu, bilo koju, otiđite i probajte…
Zašto se škola jedrenja nalazi baš na ovom mjestu, zašto je Mali Viganj poznati surferski spot?
– Ovaj spot nije nastao zato jer sam to tako izmislila i stvorila već je ovaj spot davno prije naše škole postojao. Dečki koji su mene učili jedriti već su tada ovu lokaciju zvali Mali Viganj, što sam od njih naučila, a važno je za naglasiti. Ekipa s Vignja na Pelješcu ovaj spot zove Mali Viganj bez ikakve zamjerke zbog slične konfiguracije obale i vjetrova koji pušu i uopće dobre lokacije za jedrenje. Mali Viganj nudi odlične uvjete i za početnike i za napredne surfere. Glavna prednost ovog surferskog spota je što ovdje svi vjetrovi pušu, što nije slučaj kod drugih surferskih spotova gdje samo jedan vjetar puše.
Tako da na nekom mjestu može samo puhati bura koja je pogodna za surfanje, a ako je nema, nema ni jedrenja. Bura je off shore, puše s kopna na more i ona je opasnija i samim time moramo biti oprezniji, no mi smo opremljeni gumenjakom u slučaju potrebe. Kada netko jedri na svoju odgovornost mora biti upoznat i s mogućim poteškoćama. Ovdje je jugo vrhunsko, maestral, tramuntana, gotovo da se ne zna koji je vjetar bolji. Ujutro u pravilu imamo uvjete za početnike, a popodne su uvjeti zgodni za one naprednije, tako da vjetrovi na Malom Vignju pokrivaju sve potrebe. Možda nije pametno reći, ali mi uživamo što nismo još toliko poznati i popularni kao Bol ili Pelješac, jer oni koji ovdje dođu kako bi kajtali i surfali neće zateći gužvu na moru. Ima prostora za guštanje. Bol i Pelješac su izuzetno atraktivni tako da te poznate surferske spotove treba svakako posjetiti.
Jedrenje na dasci, Mali Viganj
Koji vjetar sada puše?
– Okrenulo je maestral, nije ga bilo do maloprije. Sretni smo jer smo tri dana zaredom jedrili i zahvaljujem vam se na strpljenju jer ste me dva dana pustili da jedrim, lipo je što razumijete da postoje periodi bez vjetra tako da se dobar vjetar treba iskoristiti.
Dok sam vas promatrala kako surfate s lakoćom dok se svaki vaš pokret čini laganim i jednostavnim dok jurite uz vjetar i niz vjetar, lako se stekne dojam kako je surfati lako. No i sama sam shvatila da početak nije lagan, potrebno je osjećati vjetar, možda imati neka predznanja.
– Kod jedrenja na dasci prisutni su neki izrazi kao jedriti uz vjetar i niz vjetar, tako da lijevo i desno ne postoji. No, uz malo vremena i truda jedrenje na dasci se svlada. Jedriti se uči na izuzetno laganom vjetru, nekad se čini kako vjetra nema, no kad se uđe u more shvati se da vjetra ima i da ne mora puhati da sve nosi. Bura je definitivno najopasniji vjetar jer nas nosi prema pučini, refulasta je što znači da puše na mahove, a bila jaka ili slaba zeznuta je jer ima jake oscilacije. Treba znati slušati vjetar i pripremiti se pozicijom tijela, što je početnicima naporno psihički i fizički. Početni koraci su lagani kada se izvode na adekvatnoj opremi i uvjetima. Primijetila sam da je dosta ljudi pokušalo jedriti na neadekvatnoj opremi pa im se činilo kako je jedrenje na dasci strašno težak sport, zato je dobro nekih sedam dana proći školu jedrenja na dasci jer je to najsigurniji put do stjecanja znanja i vještine.
Ljudi često miješaju surfanje i jedrenje na dasci, koja je razlika?
– Surfanja uključuje samo dasku i veliki val kao iz američkih filmova koji se lomi, scena je kao iz kultnog filma Dan velikih valova, možda je klišej, dok jedrenje na dasci uključuje dasku i jedro, vjetar i naravno balans, dok surfanje ne uključuje vjetar, postoje lokacije gdje imate velike valove bez vjetra. Kod nas vjetar i valovi najčešće dolaze zajedno. Wind surfing je zato kod nas zastupljeniji, dok je surfati moguće samo na nekoliko lokacija. Često i mi jedrenje na dasci nazivamo surfanjem, no radi se o dva različita pojma.
Za kraj Kata mi govori kako je sretna što je Mali Viganj mjesto susreta surfera svih generacija, i ne samo surfera već svih onih koji ovo mjesto doživljavaju kao svoju relax zonu. Drago joj je što jadrijski pioniri surfanja dolaze na Mali Viganj jer od njih se može dobiti dobar savjet ili poslušati neka zgodna priča.
