Zelena infrastruktura trebala bi biti u fokusu Vlade RH i jedinica lokalne samouprave (JLS) s obzirom da je Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine usvojilo i javno obznanilo Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine, u javnosti poznat kao program razvoja ZI.
Često možemo čuti kako premijer Andrej Plenković i vladini dužnosnici izgovaraju prioritetne riječi kao što su održivost, planiranje, energetska učinkovitost, obnovljivi izvori energije… kako bi se približili zahtjevima i zelenim politikama Europske Unije kojoj je cilj ostvarenje održive, klimatski neutralne i zelene Europe. No, nažalost sve je ostalo samo na riječima, stanje na terenu je deformirano, a zelenija budućnost u Hrvatskoj, za sada, se ne planira.
JLS potpuno su van zelenog plana, njihovi čelnici slabo su informirani, ekološki su čini se neosviješteni, a strateški planovi usklađeni s europskim zahtjevima ne samo da se ne provode, već ne postoje.
Europski zeleni plan razvija ambiciozan smjer zelene i održive Europe te ističe iznimnu važnost intenzivnijeg djelovanja u pogledu otpornosti na klimatske promjene, izgradnje te otpornosti, prevencije klimatskih promjena i pripravnosti na njih.
Upravo Europski zeleni plan trebao bi se provoditi i na teritoriju RH, a da bi se mogao pretočiti iz teorije u praksu sa “Zelenim planom“ trebali bi biti jasno upoznati lokalni dužnosnici jer urbana područja, posebice gradovi, prepoznati su kao pokretači ekonomskog rasta, ali imaju i najveći utjecaj na održivi razvoj.
Važan čimbenik održivog razvoja je unaprjeđenje održivosti urbanih područja, poboljšanje okoliša i povećanje kvalitete života u gradovima. Međutim, sve više gradova bori se s izazovima neodržive urbanizacije, degradacijom i gubitkom prirodnog kapitala, klimatskim promjenama i povećanjem rizika od prirodnih katastrofa.
U Hrvatskoj se razvija turizam kao spasonosna gospodarska grana koja puni državni proračun i podiže BDP, međutim upravo brzo rastući turizam postavlja nove izazove s kojima se JLS teško nose pa svjedočimo neplanskoj gradnji, apartmanizaciji i betonizaciji koja se događa nekontrolirano i koja kako se vidi na terenu ne uključuje zelenu infrastrukturu predviđenu strateškim dokumentom ZI, jer kako se čini zeleni planovi postoje, ali se ne provode na terenu što je sasvim vidljivo, posebno u Dalmaciji, na što struka upozorava, ali za sada bez jasnijeg učinka.
pixabay
Hrvatska vlada i JLS su se „ne strateški oglušile“ na Strateški dokument Zelena infrastruktura (ZI) – Unapređenje Europskog prirodnog kapitala od 6. svibnja 2013. godine, koji definira zelenu infrastrukturu kao „strateški planiranu mrežu prirodnih i poluprirodnih površina koja je, s drugim elementima okoliša, projektirana i upravljana da uspostavi široki raspon usluga ekosustava. Ona obuhvaća krajobrazne i ozelenjene prostore (ili plave ukoliko se odnosi na vodene ekosustave) i ostale fizičke elemente u kopnenim (uključujući obalne) i morskim područjima. Na kopnu je zelena infrastruktura prisutna u ruralnom i urbanom okruženju.
Nevjerojatna i poražavajuća informacija koja stoji u Hrvatskom ZI je ta da precizni podaci o stanju zelene infrastrukture za razini urbanih područja u RH do sada nisu praćeni te je za potrebe izrade Programa razvoja ZI korišteno nekoliko različitih izvora iz Izvješće o stanju u prostoru Republike Hrvatske, Državnog zavoda za statistiku, Nacionalne infrastrukture prostornih podataka, Informacijskog sustava prostornog uređenja te lokalne razine – JLS (prostorni planovi, mrežne stranice JLS, anketno ispitivanje JLS i interdisciplinarna radionica) utvrđeni su osnovni modeli praćenja stanja i planiranja, kao i projektiranja te realizacije zelene infrastrukture.
Uređenje zelenih površina koje planiraju JLS odnosi se pretežito na pojedinačne zahvate koji u pravilu nisu sagledani niti planirani kao dio umreženog (krajobrazno povezanog) šireg sustava. Najveći broj planiranih ulaganja u zelene površine odnosi se na izgradnju novih i uređenje postojećih gradskih parkova te unaprjeđenje zelenih površina sportsko rekreacijskih zona, gradnje novih ili proširenja postojećih groblja, a kao moguća okosnica krajobraznih sustava mogu se prepoznati potezi vodenih tokova i površina (plava infrastruktura).
pixabay
Značajno manji broj planiranih zahvata usmjeren je na uređenje park šuma, sustava pješačkih i biciklističkih staza, izgradnju školskih i terapijskih vrtova te na uređenje različitih područja baštine (perivojne arhitekture i/ili urbanističke baštine). Zanemarivo mali broj planova uređenja zelenih površina odnosi se na tipove prostora kao što su urbani vrtovi, kišni vrtovi, zeleni krovovi, zeleni zidovi koji predstavljaju razmjerno novu kategoriju urbanih prostora. Uloga zelene infrastrukture u oporavku i preobrazbi brownfield područja je zanemarena.
Pitanje je kako će JLS povlačiti novac iz EU fondova kada nisu izradili strateške planove?!
Uz iznimku većih gradova koji imaju dovršen veći broj projekata za različite tipove pojedinačnih površina zelene infrastrukture, broj dovršene projektne dokumentacije za uređenje novih zelenih površina je razmjerno mali (1-2 projekta po JLS) što može predstavljati izazov u korištenju sredstava ESI fondova za razvoj zelene infrastrukture.
Po prostornom obuhvatu gotovi projekti zelene infrastrukture sagledani su pretežito točkasto (lokalno) te ne polaze od ideje potencijalnog povezivanja i umrežavanja s drugim površinama koje mogu činiti cjeloviti sustav zelene infrastrukture. Nedovoljna informiranost stručne i šire javnosti o konceptu zelene infrastrukture te koristima za prostor koji se njome ostvaruju predstavlja jedan je od osnovnih izazova za provedbu Programa razvoja ZI.
Poražavajuće, nisko znanje lokalnih čelnika predstavljeno je također u Programu razvoja ZI.
Anketno ispitivanje jedinica lokalne samouprave provodilo se 45 dana putem online upitnika, tijekom studenog i prosinca 2019. godine. Upitnik je uključivao 10 anketnih pitanja. Zaprimljeno je 146 odgovora ispitanika, različitih funkcija i područja djelovanja u upravi pojedinih JLP(R)S, predstavnika 3 županije, 53 grada i 81 općine. Budući da su predstavnici 3 spomenute županije dali odgovore u ime JLS-ova na svom području, u zaključcima analize odgovora na upitnik navode se samo podaci za JLS.
Na prvo pitanje znate li što je zelena infrastruktura čak 76 % anketiranih predstavnika JLS upoznato je s definicijom, značenjem i ulogom koncepta zelene infrastrukture, dok je njih 24 % izjavilo da ne zna što je zelena infrastruktura. Iako je veliki postotak ispitanika izjavio da je upoznat s pojmom zelene infrastrukture, odgovori na daljnja pitanja ukazuju da je taj postotak daleko manji te da postoji nerazumijevanje osnovnih polazišta i vrijednosti za prostor koji se ostvaruju uspostavom sustava umreženih zelenih površina.
Na drugo pitanje, navedite kakvu strategiju / program razvoja zelene infrastrukture i unaprjeđenja zelenih i plavih (vodenih) površina ima vaša JLS, anketni odgovori su pokazali potpunu nespremnost jer JLS u pravilu nemaju usvojene dokumente strateške razine koji bi se ciljano odnosili na zelenu infrastrukturu.
Velik udio (73 %) anketiranih JLS naglašava da nema strategiju zelene infrastrukture, dok ostale (20 %) ističu planove za unaprjeđenje nekog od aspekata zelene infrastrukture u sklopu razvojnih strategije gradova / općina, planove za izradu krajobrazne studije ili projektnu dokumentaciju za značajne površine u sastavu potencijalne zelene infrastrukture.
Manji dio (7 %) anketiranih JLS na ovo pitanje nije dalo odgovor.
Tek nekolicina gradova u RH ima izrađenu strategiju zelene infrastrukture ili je izrada takvog dokumenta u tijeku.
Anketno treće pitanje za JLS tražilo je da se navede koje se površine zelene infrastrukture planiraju napraviti, urediti, prirodna šuma, perivoj, park šuma, park, botanički vrt, rekreacijski centar, značajne drvorede, travnata igrališta, zeleno jezero, rijeku, potok, urbane vrtove, kišne vrtove, terapijske vrtove, školske vrtove, livade, zelene krovove i zidove ili drugo).
pixabay
Površine zelene infrastrukture koje planiraju anketirane JLS, sistematizirane su prema učestalosti pojavljivanja pojedinog tipa zelene površine. Najveći broj planiranih ulaganja u zelenu infrastrukturu odnosi se na izgradnju novih i uređenje postojećih gradskih parkova (22 %), integriranje plave infrastrukture – uređenje potoka, riječnih obala, plaža i sl. (20 %) te unaprjeđenje zelenih površina sportsko rekreacijskih zona (16 %).
Manji broj planiranih zahvata usmjeren je na uređenje drvoreda (12 %) i park šuma (9 %), izgradnju školskih i terapijskih vrtova (6 %), unaprjeđenje sustava pješačkih i biciklističkih staza (5 %) te na uređenje različitih područja baštine (4 %). Zanemarivo mali broj planova uređenja zelene infrastrukture (6 %) odnosi se na tipove prostora kao što su kišni vrtovi, urbani vrtovi, zeleni krovovi i zidovi, koji čine razmjerno novu kategoriju urbanih prostora te korištenje zelene infrastrukture pri oporavku i preobrazbi brownfield područja.
Anketno četvrto pitanje glasilo je koje planove ima vaša JLS za fizičko povezivanje postojećih, a sada odvojenih površina zelene infrastrukture u gradu uspostavljenjem sustava traka, krugova i mreža povezane zelene infrastrukture? Najveći broj anketiranih JLS (78 %) za sada nema planova za povezivanje postojećih odvojenih površina zelene infrastrukture u neki oblik cjelovito povezanog sustava, kao što su trake – koridori, prsteni, mreže i sl., dok dio JLS (10 %) ne daje odgovor na pitanje.
Mogući način povezivanja postojećih zelenih površina svodi se isključivo na nadopunu sustava pješačkih i biciklističkih staza (9 %) dok su druge mogućnosti zapostavljene. Tek nekolicina JLS (3 %) uviđa ulogu prostorno planske dokumentacije i potrebu njenog unaprjeđenja, a u cilju uspješnijeg uspostavljanja povezanog sustava zelene infrastrukture.
Anketno peto pitanje odnosilo se na buduća planiranja koja su očito, u velikoj mjeri izostala. Pitanje glasi navedite koje buduće značajnije površine i sadržaje zelene infrastrukture imate planirane u prostorno planskoj dokumentaciji vaše JLS (PPUO, PPUG, GUP, UPU).
Zelena infrastruktura nedovoljno je integrirana u prostorno-plansku dokumentaciju anketiranih JLS. 22 % JLS navodi da se zelena infrastruktura uopće ne planira, dok podjednak udio (21 %) na ovo pitanje ne daje odgovor. Manji dio JLS (12 %) ne prepoznaje koncept zelene infrastrukture već samo navodi prostorne planove različitih razina. 30% JLS navodi pojedinačne zelene površine ne prepoznajući time koncept zelene infrastrukture i potrebu povezivanja zelenih površina u jedinstveni sustav. Samo 15 % JLS navodi raznovrsne ozelenjene površine koje bi povezivanjem u sustav stvorile zelenu infrastrukturu.
Anketno šesto pitanje glasilo je koje projekte imate gotove pripremljene za izgradnju i unaprjeđenje zelene i plave infrastrukture za razdoblje od cca. 5-10 godina u vašoj JLS?
29 % anketiranih JLS nema pripremljenu dokumentaciju za realizaciju novih otvorenih površina, a 19 % JLS nije dalo odgovor na pitanje. Veliki dio JLS (52 %) ima pripremljene projekte za izgradnju i unaprjeđenje zelene infrastrukture. Broj gotovih projekata je razmjerno mali – jedan do dva projekta po JLS. Samo veći gradovi imaju spreman veći broj projekata za različite tipove površina zelene infrastrukture.
Najviše je projekata za nove gradske parkove ili obnovu povijesnih perivoja te sportsko rekreacijska područja. Nešto su manje zastupljeni projekti za uređenje vodenih površina – potok, jezero, kupalište, pješačkih i biciklističkih ili poučnih staza te dječjih igrališta. U najslabije zastupljenu skupinu projekata ubrajaju se projekti integriranja sive infrastrukture – ozelenjivanje parkirališta i prometnica, kišni vrtovi, zeleni zidovi te sanacija degradiranih površina kao što su odlagališta otpada. Postupak provedbe javnih urbanističko-arhitektonskih natječaja kao model dobivanja najkvalitetnijih projektnih rješenja za uređenje zelenih površina je zanemaren (spominje se u samo jednom slučaju).
Anketno sedmo pitanje glasilo je kakav način sistematizacije i praćenja baze podataka zelenih površina imate u vašoj JLS?
Kod velikog broja anketiranih JLS (54 %) za sada ne postoji oblik sistematizacije i praćenja podataka o zelenim površinama, dok manji broj JLS prati stanje zelenih površina i to najčešće u sklopu registra komunalne infrastrukture (23 %) ili u sklopu registra imovine (5 %). Izrađenu GIS bazu podataka koja uključuje zelene površine ima 12 % JLS. Praćenje urbanih zelenih površina ograničeno je isključivo na površine u vlasništvu JLS, a provodi se prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu na temelju kojeg JLS ustrojava i vodi evidenciju komunalne infrastrukture. Dio anketiranih JLS (6 %) na ovo pitanje ne daje odgovor.
pixabay
U Hrvatskom planu ZI koji je zaživio samo na papiru kao dokument spominje se i Urbana agenda za EU koja se od svibnja 2016. godine bavi integriranim, koordiniranim i održivim rješavanjem urbanih pitanja njezinih zemalja članica. To čini kroz rad 14 tematskih partnerstava od kojih su sedam „zelena partnerstava“. Primjerice partnerstvo „Održivo korištenje zemljišta i rješenja prihvatljiva za prirodu“ koje između ostalog, želi postići učinkovitiju iskorištenost zemljišta i miješanje funkcija te potiče povećanje prisutnosti zelenih površina i zelene infrastrukture i promicanje korištenja rješenja temeljenih na prirodi kako bi se poboljšali uvjeti života unutar urbanih područja.
Održivi razvoj urbanih područja podrazumijeva racionalno korištenje prostora i raspoloživih resursa, što usmjerava aktivnosti prema napuštenim, zapuštenim i podiskorištenim zgradama i prostoru njihovog neposrednog okoliša.
Stoga je usporedno s Programom razvoja ZI izrađen i Program razvoja kružnog gospodarenja prostorom i zgradama za razdoblje 2021. do 2030. godine, u kojem je predviđena provedba mjera ponovnog korištenja napuštenih ili zapuštenih i produljenja trajnosti postojećih prostora i zgrada, mjera kružnosti kod planiranja novih zgrada, mjera u svrhu smanjenja količine građevinskog otpada te povećanja energetske učinkovitosti zgrada. U navedenim mjerama istaknut je veliki potencijal za primjenu elemenata urbane zelene infrastrukture za poboljšanje kvalitete prostora.
Dokument EU Nova Teritorijalna agenda predstavlja daje strateški okvir za prostorno planiranje s naglašenim teritorijalnim pristupom u svim razvojnim politikama i na svim razinama vlasti te postavlja provedbeni okvir za potporu razvoju teritorijalne kohezije u Europi. Jedan od prioriteta (TA 2030) je Zelena Europa, koja za cilj ima stvaranje klimatski neutralnih gradova i regija kao i bolje okolišne uvjete za život. Kroz dokument se podržava razvoj rješenja temeljenih na prirodi i zelenih infrastrukturnih mreža, koje povezuju ekosustave i zaštićene prostore kroz sustav prostornog planiranja i drugih razvojnih politika.
Stoga, zaključeno je u Program razvoja zelene infrastrukture u urbanim područjima za razdoblje 2021. do 2030. godine kako Program razvoja ZI trebao bi u budućnosti predstavljati logičan korak u razvoju zelene infrastrukture u urbanim područjima Republike Hrvatske s višestrukim društvenim i gospodarskim dobrobitima, no za sada anketni podaci koji govore koliko su čelnici JLS upoznati s Programom razvoja ZI, su poražavajući.
Možemo zaključiti kako Hrvatsku, ustvari JLS čeka puno posla u kojem se treba uključiti struka.
