Pomalo ( ili potpuno ) bizarna priča ekscentričnog krčkog suca Antona Hlače koji je bio toliko zlovoljan kad je vidio svoju platnu listu za ožujak, da je odmah odgodio već zakazano ročište koje se trebalo održati 19. travnja, prekrila je sve ludosti hrvatske političke i ine svakodnevice. No, kad je Hlača prespavao i minula ga ona početna “zlovolja”, ispričao se strankama, ministru pravosuđa, kolegama i javnosti, a ročište ipak sazvao za – svibanj!
Zamislite samo da “sindrom zlovolje” pogodi nekog kirurga, prosvjetnog radnika, kontrolora leta, policajca, vatrogasca… ma, bilo koga uostalom, i eto, tog dana mu je puklo da je slabo plaćen, ili da ima loše uvjete rada, i da baš neće raditi! Sudac Hlača je doista postupio bahato i arogantno, kao netko tko je uvjeren u svoju nezamjenjivost. A takvih nema…
Od samog postupka još je nevjerojatnije obrazloženje čina “duhovitog” suca s Krka koje vrijeđa zdravu pamet svakog poštenog i odgovornog čovjeka.
-Zaprimivši platnu listu – Obračun plaće za mjesec ožujak 2023., uređujući sudac u ovoj pravnoj stvari doveden je u stanje zlovolje. Stanje je osobito potencirano činjenicom da je plaća suca za ožujak 2023. obračunata na temelju osnovice koja je niža od one koja je bila na snazi 2009., unatoč notornom povećanju troškova života, ne samo unazad zadnjih godinu dana, već cijelog proteklog desetljeća. Od rješavatelja koji je opterećen vlastitom egzistencijom ne može se očekivati da se s primjerenom pažnjom i stručnošću posveti odlučivanju o tuđim pravima i obvezama- stoji u obrazloženju, u kojem se konstatira i da je zbog zlovolje koja ga je spopala sudac raspravno nesposoban. Ali, nada se, dodao je u svom podnesku, da će Ministarstvo pravosuđa i uprave u nadolazećem razdoblju postupiti u skladu sa zahtjevima sudaca donesenim na Zboru Udruge hrvatskih sudaca održanom u Dubrovniku 31. ožujka ove godine. A time će se, vjeruje, otkloniti i “nesposobnost uredujućeg suca”.
Telegram navodi da je 19. travnja sudac Hlača imao zakazano ročište u imovinsko-pravnom sporu ( oko zemljišta ) koji se vodi već duže od godinu dana između dvije stranke, a kojeg je zbog zlovolje odgodio.
Resorni ministar Ivan Malenica zatražio je očitovanje o ovom incidentu od predsjednika Županijskog suda u Rijeci, te je najavio da će, izostane li reakcija nadležnih sudova, poduzeti mjere sukladne ovlastima ministra, temeljem Zakona o sudovima.
Oglasio se i predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić koji je za N1 izjavio da je pokrenut postupak provjere činjenica nakon kojeg će o odluci obavijestiti javnost, najkasnije u ponedjeljak.
Posao suca nije ni lak ni jednostavan, pa ni pretjerano plaćen. Ali, u državi koja je po plaćama na dnu Europske unije ( iza Hrvatske su samo Mađarska, Rumunjska i Bugarska ), osim saborskih zastupnika, političara i takozvanih menadžera u državnim tvrtkama (koji su neopravdano bezobrazno preplaćeni ), svi koji plaću primaju iz državnog proračuna imaju razloga biti nezadovoljni svojim primanjima, čak znatno više od sudaca.
Naposljetku, Hlača, koji je od pogleda na plaću za ožujak trenutno pao u “teški bad” i namah se uslijed stresa proglasio radno nesposobnim, ima bruto plaću od 16-17 tisuća kuna, odnosno neto oko 11 tisuća. Za rad u izbornom povjerenstvu 2021. je primio i naknadu u iznosu od 3200 kuna, ali sudac ima četiri kredita u iznosu preko 750 tisuća kuna. Nekretnina nema, no supruga je vlasnica stana u Tallinu ( Estonija ), procijenjene vrijednosti oko 800 tisuća kuna, ali ima i kredit u iznosu od 170 tisuća eura u banci koja posluje u Estoniji.
Njihova zaduženja su, međutim, stvar osobne ( ili obiteljske ) procjene financijskih mogućnosti. Država, doista, nema baš ništa s njegovim i kreditnim obavezama njegove supruge.
Post festum ovog nevjerojatnog sudačkog ispada, uslijedilo je otriježnjenje.
-Moja odluka nije odraz samovolje ili bahatosti, već vapaj prema izvršnoj vlasti koja mora obratiti pozornost na pravosuđe te pristupiti sustavu, ne kampanjski, već sistematično, kako bi sudbena vlast u Republici Hrvatskoj postala učinkovita, i neovisna- pravdao se Hlača na N1 televiziji. Napomenuo je i da Hrvatska ima najveći broj sudaca na milijun stanovnika u Europi, a s druge strane percepcija javnosti je da imamo sporo i neefikasno sudstvo što, priznaje, nije daleko od stvarnosti ( ?! ) Zanimljivo, tu diskrepancu ne elaborira, a niti razmatra kao mogući uzrok zbog kojeg sudačke plaće nisu veće…
Konstatirao je i da su hrvatski sudovi opterećeni velikim brojem predmeta, što je, kaže, “odraz nesređenog stanja u društvu, a zbog čega pravna zaštita onima koji ju trebaju, ne stiže u primjerenom roku”.
-Kao sucu, kao građaninu ove države, kao patriotu, stalo mi je da Republika Hrvatska ima učinkovito i neovisno pravosuđe, a zbog čega sam se, odlučio na ovaj čin, koji je očito, pobudio interes javnosti, i nadam se skrenuo pozornost da u sustavu sudbene vlasti, rade osobe kojima je stalo, no koje nisu zadovoljne postojećim stanjem. I ne, ne mislim da je plaća sudaca najveći problem, Udruga hrvatskih sudaca jasno je rangirala prioritete, od kojih su plaće naših suradnika, službenika, a zatim radni uvjeti, na prvom mjestu- posipao se pepelom krčki sudac, koji, međutim, nikad nije pao u stanje zlovolje zbog prioriteta strukovne udruge…nego tek zbog plaće za koju kaže da nije najveći problem. A očito jest!
Posebno je apostrofirao da stranke neće zbog njegovog ishitrenog čina biti oštećene, jer je ročišta, u svim predmetima, naknadno zakazao za prvi tjedan u mjesecu svibnju.
U svoju obranu je još pridodao da sudi već više od 12 godina, da protiv njega nikad nije vođen stegovni postupak, a svoje radne obaveze uvijek je ispunjavao u broju koji nadmašuje broj predmeta propisan odlukom ministra, zbog čega je uvijek ocjenjivan najvišim ocjenama. Uzgred, u prva tri mjeseca ove godine, ističe, ima broj riješenih predmeta koji premašuje polugodišnju normu. No, unatoč svemu stranke imaju prigovore zbog sporog suđenja, što samo ukazuje na duboki sistemski poremećaj radi kojeg hrvatski suci ne mogu suditi brzo, a to stvara osjećaj frustracije i zlovolje- smatra Hlača.
Ali, sve to što ovaj sudački ekscentrik navodi u svoju obranu ne može opravdati njegov postupak koji je samovoljan, neodgovoran i krajnje neprofesionalan. Kad bi se zbog plaća od 11 tisuća kuna odbijalo raditi, mi bismo bili Švedska, jer tamo bi bilo nepristojno sucu ponuditi takvu plaću. Ali mi živimo u Hrvatskoj i koliko god je sudački rad neusporediv s nekim nižerangiranim, jednostavnim poslovima koji su plaćeni jedva tri tisuće kuna, ipak svi moramo nekako preživjeti u uvjetima krize, visoke inflacije i dramatičnog rasta cijena, pa bi se u trenutku zlovolje i frustracija Hlača mogao sjetiti onih koji rade za puno manje od njega. I, naravno, nastaviti borbu za bolji materijalni status sudaca legitimnim sredstvima…
