Hrvatski standard u politici je što god lošiji i nekompetentniji ministar to je gramzljiviji i nemoralniji. Uzmimo za primjer Maria Banožića, ministra obrane koji je hodajuća politička nepogoda. Već je raskrinkan kao korisnik nepripadajućeg državnog stana od 92 četvorna metra kojeg je sam sebi dodijelio dok je bio ministar državne imovine, iako na to nije imao pravo jer obitelj ne živi s njim u Zagrebu, nego je u Vinkovcima. Zbog toga ga je i Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa kaznilo sa sedam tisuća kuna kazne. Banožić pored toga, državnog stana u Zagrebu, u Vinkovcima ima u vlasništvu nekretninu od preko 80 kvadrata, ali ni to mu nije bilo dosta, pa je preko APN-a zatražio i dobio subvencionirani kredit za treću nekretninu u iznosu od 100 tisuća eura s državnom subvencijom od preko 25 tisuća eura!
Ma koliko ovaj Banožićev opsesivni grabež za stambenim kvadratima bio zakonit, što se u APN-u silno upinju dokazati, nepobitno je nemoralan i to ga kao ministra apsolutno diskvalificira! Nije dovoljno da Banožić od kredita odustane , njegov bi politički put ovim činom morao biti završen.
Kako je uopće jednom stambeno zbrinutom državnom dužnosniku moglo pasti na pamet da traži od državne agencije da mu subvenicionira kredit za kupnju nove kuće u Vinkovcima, pored toliko mladih ljudi koji žive kao podstanari i čekaju da im država osigura priliku da lakše dođu do svoje prve nekretnine?!
Teško je reći što je gadljivije, sama činjenica da je Banožić tražio subvencionirani kredit od države iako ima stan u vlasništvu i stan na korištenju, ili APN koji mu je tu subvenciju ( 25 tisuća eura ! ) odobrio, pravdajući se da na sve zahtjeve gledaju jednako, ” bilo da se radi o državnom dužnosniku, novinaru, doktoru ili bilo kome drugom”, kako to u klasičnoj demagoškoj maniri tvrdi pomoćnik direktora APN-a Goran Golenić. Mo’š mislit!
Zahtjevi se rješavaju, tvrdi Golenić, po redu zaprimanja, a Banožićev zahtjev je bio 1334-ti po redu, i sad zamislite koliko je samo zahtjeva riješeno prije ministrovog, veli ovaj državni birokrat zaposlen u Agenciji koju pamtimo po nebrojenim inkriminacijama s kućama i stanovima u postratnoj obnovi.
“Po zakonu o subvencioniranju, što se tiče vlasništva jedne nekretnine koja ne udovoljava adekvatnom stambenom pitanju, je moguće da korisnik prijavi nekretninu i onda ju proda u roku godine dana. Bitno je da stan ili kuća nije veća od one za koju se prijavljuje kredit”, pravda se Golenić pred revoltiranom javnošću. Što se njega tiče, tu je sve u redu, a oni koji, za razliku od nekretninskog kolekcionara Banožića, nemaju nijednu nekretninu, bolje su, veli, pozicionirani na listi i imaju neko pravo prvenstva.
Kakvo to “neko pravo prvenstva”? Da je ono poštovano onda u Hrvatskoj ne bi državne subvencije dobivali itekako stambeno zbrinuti državni dužnosnici, nego mladi ljudi koji skupo plaćaju podstanarstvo s mahom skromnim plaćama i gledaju što prije okrenuti leđa ovoj zemlji nepravde, klijentelizma i besramnog pogodovanja vlasti -“svojim ljudima”.
Jer, kako se razotkriva, Banožiću je kredit dodijeljen 14. travnja, iako je rok za dostavljanje zahtjeva 28. travnja. To samo znači da je APN odlučio ministru odobriti kredit neovisno o tome koliko će ljudi aplicirati i s kakvim referencama. Jer, ministar je ministar, on je prvi, a drugima što ostane…
Banožić se post festum javne blamaže “posipa pepelom”. Kaže kako je prethodno tražio mišljenje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa i ono nije našlo bilo kakvu prepreku za ministrovo podizanje subvencioniranog stambenog kredita.
Ali, iako ispunjava sve zakonom propisane kriterije za subvenciju APN-a, ” neće prihvatiti niti koristiti ovo pravo ako bih time, kao član Vlade, oduzeo nekom drugom građaninu mogućnost subvencije APN-a”, poručio je ministar u nastupu lažne velikodušnosti.
No, nije Banožić odlučio eventualno odustati od subvencije zato da bi je ustupio nekom kome je potrebnija, a on ga je svojom prekorednom dužnosničkom privilegijom izbacio iz igre, nego zbog straha od gnjeva s HDZ-ovog Olimpa.
Jer, premijer Plenković nije htio komentirati najnoviji ispad svoga pohlepnog ministra, sve će ministar obrane Banožić sam objasniti vezano uz kredit APN-a za gradnju kuće- rekao je- pokušavajući smiriti bijes u sebi . Nema on ( premijer ) što na to odgovarati, je ministar ga nije konzultirao ni kada je kredit zatražio pa nema potrebe ni da on sada to komentira u ministrovo ime.
Doduše, dodao je i opasku kako je Banožić, osim što je ministar, i građanin RH kao i svatko drugi, pa je stoga u jednakom statusu kao i svi ostali, rekao je onako usput, a mogao je biti i bez toga. Jer, zaboga, otkad su ministri u jednakom statusu kao svi ostali, obični smrtnici?!
Da je ovo država razvijene političke kulture, jedini premijerov komentar na besprizornu Banožićevu gramzljivost bio bi : On više nije ministar!
Ali, prije će se Marsovci iskrcati na Zemlju negoli će neki hrvatski dužnosnik biti smijenjen zbog manjka političke kulture i nemoralnog postupanja.
