Kada netko za neku veliku količine plastike kaže kako je to more plastike, i ne sluti koliko je ta slika zapravo stvarna. Naime, prema posljednjim istraživanja čiji su rezultati (djelomično) alarmirali svjetsku javnost, a prenosi ih i BBC, u morima pluta više od 171 bilijuna komada plastike 171 000 000 000 000 ili 171 milijun milijuna plastičnog nečega. Iako je to malo koga briga i ove brojke uopće ne doživljava kao bitne, za one koji ipak mare o tome što im se događa sa životnim staništem, tj. Zemljom, evo još gore činjenice: koncentracija plastike u oceanima porasla je sa 16 bilijuna komada za koliko se procjenjivalo da je u morima ima 2005. godini, na aktualnih 10 puta više. Ima još gore: aktualnih 161 bilijuna plastika moglo bi se utrostručiti do 2040. ako se ništa ne poduzme, upozoravaju znanstvenici. Tada bi prema jednostavnom računu u morima trebalo biti više od 500 bilijuna komada plastike. Što to zapravo znači, teško je pojmiti.
Inače, plastika ubija ribe i morske životinje i sav živi svijet u moru i podmorju, a treba joj stotine i stotine godina da se razgradi u manje štetne materijale.
Nedavno su države potpisale tzv. povijesni sporazum UN-a o otvorenom moru s ciljem zaštite 30 posto oceana.
No to je, zna se, te jedan u nizu nekih sličnih ‘povijesnih sporazuma’ iza kojih se najčešće ne dogode značajnije promjene.
U 1980-ima je nekoliko pravno obvezujućih međunarodnih sporazuma naložilo zemljama da prestanu odbacivati ribarsku i pomorsku plastiku u oceane, kao i da očiste određene količine.
Plaža zagađena plastikom
Autori tvrde da se rješenja moraju usredotočiti na smanjenje količine proizvedene i korištene plastike, a ne na čišćenje oceana i recikliranje plastike jer je manje vjerojatno da će to zaustaviti protok onečišćenja.
Istraživanje je objavljeno u znanstvenom časopisu PLOS ONE.
Kako bi dali novu procjenu o količini plastike, skupina znanstvenika analizirala je podatke počevši od 1979. i dodala nedavne podatke prikupljene na ekspedicijama koje mrežama kočare po morima skupljajući plastiku.
Plastika izbrojana u mrežama zatim se dodaje matematičkom modelu kako bi se dobila globalna procjena.
-Tih 171 bilijuna komada plastike čine nedavno odbačena plastika i stariji komadi koji su se raspali – rekao je za BBC News glavni autor studije dr. Marcus Eriksen s Instituta 5 Gyres.
Plastika za jednokratnu upotrebu poput boca, ambalaže, opreme za ribolov ili drugih predmeta s vremenom se razgrađuje na manje dijelove zbog djelovanja sunčeve svjetlosti, ili mehaničke degradacije.
Plastično smeće pluta u dubrovačkoj luci (foto Facebook)
Divlje životinje poput kitova, morskih ptica, kornjača i riba progutaju plastiku misleći da je plijen i mogu umrijeti od gladi jer im plastika puni želuce.
Također ulazi u našu vodu za piće, a mikroplastika je pronađena u ljudskim plućima, venama i placenti.
Znanstvenici kažu da još ne znamo dovoljno o tome utječe li mikroplastika negativno na ljudsko zdravlje.
Odgovor na to pitanje nekako je jasan sam po sebi, i bez znanstvenih ispitivanja.
Profesor Richard Thompson sa sveučilišta Plymouth, koji nije bio uključen u studiju, rekao je da procjena pridodaje onome što znanstvenici znaju o onečišćenju mora.
“Svi se slažemo da u oceanu ima previše plastike. Moramo hitno prijeći na istraživanje usmjereno na rješenja”, rekao je za BBC News.
Najveća koncentracija oceanske plastike trenutačno je u Sredozemnom moru, a neke velike plutajuće mase pronađene su i drugdje, uključujući veliki plutajući otok pacifičkog smeća.
Svi su već čuli i načuli za “Veliki pacifički otok smeća”, monstruoznu nakupinu plutajućeg otpada površine tri Francuske, tj. 1,6 milijuna četvornih kilometera.
“Otok” se nalazi između Kalifornije i Havaja i najveći je od pet oceanskih akumulacijskih zona na kojima se zbog oceanskih struja nakuplja otpad. Tim područjem pluta 80.000 tona plastike, ukupno sadrži 1,8 bilijuna predmeta raznih veličina, a 99 posto otpada čini plastika.
A sad konkrernije: plastika je zbiljska opasnost. To je jasno već na njezinom učinku na zdravlje divljih životinja. Nova bolest uzrokovana plastikom otkrivena je kod morskih ptica i životinje kod kojih je identificirana bolest, nazvana plastikoza, imale su ožiljke u probavnom sustavu od progutanog plastičnog otpada, objavili su znanstvenici u Prirodoslovnom muzeju u Londonu.
To je prvi zabilježeni slučaj fibroze izazvane plastikom kod divljih životinja, kažu znanstvenici, a prenosi britanski Guardian.
Plastično zagađenje postaje toliko rasprostranjeno da su ožiljci otkriveni u različitim dobnim dobnim skupinama ptica, prema studiji objavljenoj u časopisu Journal of Hazardous Materials.
Otkriveno je da i mlade ptice imaju bolest, a smatra se da su je dobile kad su ih roditelji nahranili hranom zagađenom plastikom.
Znanstvenici, uključujući Alexa Bonda i Jennifer Lavers iz Prirodoslovnog muzeja, proučavali su ptičje stanište australskog otoka Lord Howe kako bi utvrdili odnos između progutane plastike i početnog dijela ptičjeg želuca.
Otkrili su da je ptica, što je više plastike progutala, imala više ožiljaka.
Bolest može dovesti do postupnog propadanja žlijezda u tom dijelu probavnog trakta.
Gubitak tih žlijezda može uzrokovati da ptice postanu neotporne na infekciju i na parazite i može utjecati na njihovu sposobnost probave hrane i apsorbiranja nekih vitamina.
Znanstvenici su bolest nazvali plastikoza kako bi bilo jasno da je uzrokovana plastikom u okolišu.
Kad ptice progutaju male komadiće plastike, otkrili su, to izaziva upalu probavnog trakta.
S vremenom, upala uzrokuje stvaranje ožiljaka u tkivu što utječe na probavu, rast i preživljavanje.
Prirodni materijali koji se nalaze u želucima ptica, poput kamenčića, nisu uzrokovali iste probleme, što je dovelo do toga da su znanstvenici označili tu bolest kao stanje specifično uzrokovano plastikom.
Bond, glavni kustos zadužen za ptice u Prirodoslovnom muzeju, rekao je: “Iako te ptice mogu izgledati zdravo izvana, iznutra nisu. Ta je studija prva koja je proučavala tkivo želuca na ovaj način i pokazuje da konzumacija plastike može uzrokovati ozbiljnu štetu probavnom sustavu tih ptica”.
Iako su znanstvenici proučavali samo jednu vrstu ptica u jednom dijelu svijeta, vjeruju da je pogođeno više vrsta, i kažu da je potrebno više istraživanja kako bi se otkrilo koliko je raširena plastikoza.
Kažu da je izlaganje svih organizma plastici neizbježno, jer plastične emisije rastu, a plastično zagađenje prevladava u svim okruženjima na globalnoj razini.
Plastika je svuda oko nas: nije samo u moru. Primjerice, u susjednoj državi Sloveniji, djelomično poznatoj i po lijepoj prirodi, u sklopu Mjeseca znanosti završen je projekt Pirati od plastike – Dajmo Europu, u okviru kojega su mladi pomogli znanstvenicima uzorkovati mikroplastiku u rijekama, a nakon čega se došlo do alarmantne spoznaje kako sitna plastika zagađuje više od tri četvrtine analiziranih rijeka, javljala je Slovenska tiskovna agencija STA.
“Prije 10 godina nismo mogli ni zamisliti da bi moglo biti toliko mnogo mikroplastike, nevidljive ljudskom oku, i da će biti posvuda oko nas”, rekao je Jean- Francois Ghiglione istraživač u Laboratoriju za mikrobiološku oceanografiju u Francuskoj.
Svjetska eko-organizacija WWF je 2019. objavila šokantno izvješće u kojem stoji da ljudi godinama konzumiraju i udišu do pet grama plastike tjedno, dovoljno za izradu bankovne kartice.
Eto, sad je već mnogima poznata činjenica da su oceani, rijeke, jezera… prepuni plastike i mikroplastike, sitnih čestica raspadajuće ili namjerno proizvedenih plastičnih ‘komadićaka’. No prvi put je zabilježeno, a to je valjda i logično, kako pada i plastični – snijeg.
Rezultati istraživanja novozelandskih znanstvenika objavljeni prije par dana pokazali su da je u svježem snijegu koji je nedavno pao na Antarktici prvi put pronađena mikroplastika, što bi moglo ubrzati otapanje snijega i leda i predstavljati prijetnju zdravlju jedinstvenih ekosustava toga kontinenta.
Sićušna plastika, manja od zrna riže i ranije je pronađena u antarktičkome morskom ledu i u površinskoj vodi, no znanstvenici ističu da je prvi put otkrivena u svježim snježnim padalinama.
Pa što? kakve veze ima plastika s klimom, klimatskim promjenama i našom rubrikom?
I te kako ima, kaže studija „Plastika i klima: Skriveni troškovi plastičnog planeta“ (Plastic & Climate: The Hidden Costs of a Plastic Planet) o globalnom utjecaju industrije plastike na okoliš koju je Centar za međunarodno pravo zaštite okoliša (Center for International Environmental Law – CIEL).
Brz globalni rast industrije plastike, potaknut jeftinim prirodnim plinom dobivenim hidrauličkim frakturiranjem, ne samo da uništava okoliš i ugrožava ljudsko zdravlje, već potkopava i sve napore za smanjenje onečišćenja, emisija i sprječavanje klimatske katastrofe, vele istraživači.
Nastavlja se…
