Neovisni novinarski portal
13.4.2024.
izborište / političarenje
Jelić i Vanđelić, generali bez vojske, u utrci za državni vrh: “Služili” su HDZ-u, bježe od ideologije i etabliranih stranaka, uvjereni da je spašavanje Hrvatske upravo njihova misija!

Jelić i Vanđelić, generali bez vojske, u utrci za državni vrh:
“Služili” su HDZ-u, bježe od ideologije i etabliranih stranaka, uvjereni da je spašavanje Hrvatske upravo njihova misija!

Šibensko-kninski župan Marko Jelić uživa trenutno medijsku pozornost kakvu nemaju ni politički prvokategornici, bilo iz Vlade ili Sabora, s desnice ili ljevice. Sa snažnom potporom nacionalnih medija Jelić krči put ka nacionalnoj politici, a odnedavno je u dublu s bivšim šefom Fonda za obnovu, čelnikom Znanstveno-razvojne inicijative ( ZRIN ) čija je politička pozicija nedovoljno artikulirana, dao do znanja, doduše ne sasvim eksplicitno, da puca i na sam vrh države. Ukoliko ovaj dvojac postigne  dogovor o suradnji koja se već neko vrijeme razmatra, navodno bi iduće godine zajedno izašli na predsjedničke, europarlamentarne i nacionalne izbore. Pritom, bez lažne skromnosti, ambiciozno ciljaju na mjesto predsjednika Republike ( Marko Jelić ) i premijera  Damir Vanđelić ). Zašto bi, zbog kojih to postignuća, birači trebali glasati za njih?

“Borba za pozicije unosi u politiku sve elemente negativnih ljudskih svojstava. Politička zvjerka u čovjeku sa stajališta bilo kakve ideje je pojava nižestupanjska, prezira dostojna”, davnih je dana napisao Miroslav Krleža jasno definirajući svoj odnos prema politici kao narkotiku, kao borbi za opstanak u areni moći u kojoj nema reda, ni pravila, ni milosti.

Ovisnost o politici

Puno je vode proteklo Savom i Dunavom od Krležinih dana do danas, a da se priroda politike nije nimalo promijenila. Malo je onih koji je okuse i s gađenjem ispljunu jer im želudac ne podnosi kvarnu robu prezačinjenu aditivima koji im jamče trajnost. Onima koji u politiku ulaze iz sasvim pragmatičnih, interesnih, materijalnih razloga, kako bi pojačali svoju imovinsku karticu i  samopouzdanje potaknuto osjećajem moći i utjecaja u društvu,  nije problem progutati neukusne nusprodukte politike, jer je ono što su njome dobili neusporedivo veće od onog što su u nju uložili.

U pravilu su to ljudi koji se ne mogu pohvaliti osobitim znanjem i stručnim vještinama, odani su vojnici partije i ta im je lojalnost obilato honorirana. No, oni koji u politiku investiraju svoje stečeno stručno znanje, svoj intelektualni kredibilitet i neovisnost, kojima ne treba uhljebljivanje ni prljanje politikom da bi svojim obiteljima osigurali egzistenciju, zašto se oni poput ovisnika drže politike? Je li to njihov afrodizijak, njihova javna potvrda vrijednosti i uspješnosti, priznanje društvenog utjecaja?

Ovisnicima o politici prag tolerancije na javne uvrede i diskreditacije iznimno je visok, njihova ambicija da ostave “trag u beskraju” iznad svake druge je, a svijest o vlastitim mogućnostima zamagljena izraženom samodopadnošću. Tu obrazovanje ne pomaže, jer kod tih ljudi je, svjesno ili nesvjesno, prisutno snažno uvjerenje da su upravo oni faktor promjene, da se moraju žrtvovati ( ?! ) za opće dobro kojega, navodno, bez njih neće biti, pa se velikodušno stavljaju na dispoziciju narodu sa svim svojim intelektualnim, moralnim i materijalnim resursima kako bi pomogli boljitku zemlje. No, to su tek fraze u kljunu papige koja sebe vidi kao svjetionik u mraku političkih prevara… A što je realnost?

Jelić ante portas

Marko Jelić, doktor znanosti, molekularni biolog, bivši gradonačelnik Knina, jedan od osnivača i dugogodišnji dekan kninskog Veleučilišta “Marko Marulić”, a sada aktualni šibensko-kninski župan, kako se ispostavlja, cijeli taj put je prošao da bi dosegnuo neke više ciljeve. Da bi jednog dana bio u poziciji voditi državu, s referencama lokalne, mikro- politike. Neki su iz Jelićevog dosadašnjeg političkog puta iščitavali njegovu primarnu ambiciju da u perspektivi bude redovni profesor zagrebačkog Sveučilišta. No, kako vrijeme prolazi, a fokus javnosti na njegov lik i djelo raste, tako se revidiraju i javna očekivanja od njegovog političkog angažmana.

Zapravo, u tim nastojanjima da se otisne od matičnog Knina, Jelić  pokazuje konstantu. I kao gradonačelnik Knina otvoreno je pokazivao ambiciju da se kandidira na parlamentarnim izborima. Osnovao je, zajedno s još nekolicinom političkih partnera, listom deklariranih kao nezavisni od  političkih stranaka, Stranku s imenom i prezimenom, s kojom je pretenciozno planirao na račun svog  ugleda i postignuća pridruženih mu kolega, osvojiti mandate u Saboru, nakon čega bi njegova politička karijera krenula strelovito. Ali, deklarirano načelo te političke grupacije, da nema kolaboriranja s političkim strankama, pojedinci su narušili ( primjerice, Dalija Orešković ), pa je Jelić demonstrativno raskinuo savezništvo i odustao od izlaska na parlamentarne izbore.

Ali, s nezavisnim načelnicima općina, napose s primoštenskim načelnikom Stipom Petrinom, nastavio je suradnju, s njima formirao kandidacijsku listu “nezavisnih” i izašao na lokalne izbore, te od njih dobio potporu za kandidaturu na mjesto župana, dok je za njegovu zamjenicu kandidirana Iris Ukić Kotarac, bliska suradnica Stipe Petrine. Nisu ga podržali samo “nezavisni”, podržali su ga i s lijeva i s desna, ujedinjeni željom da se nakon dugogodišnje HDZ-ove vladavine u Šibensko-kninskoj županiji napokon dogodi promjena. I dogodila se. No, sam Jelić u tome ne bi uspio, iako danas misli da je pobjeda samo njegova. Na njegovo ime i prezime…

Ubrzo je”brak iz interesa” počeo dramatično pucati. Heterogena koalicija koja drži Jelićevu većinu u Županijskoj skupštini, počela se osipati, a prvi je iz zajedničkog kolosijeka iskočio Petrina najavljujući otvoreni rat Jeliću, jer nije ispoštovao njihov predizborni dogovor. Petrina je želio brže i vidljivije promjene, Jelić se, pak, usprotivio sječi zatečenih HDZ-ovih kadrova i pokušavao ostvariti suradnju i suživot sa svima. Provedena je, doduše, reorganizacija u županijskoj administraciji, neki su pročelnici ipak zamijenjeni novim, a otkaz je de facto dobilo tek dvoje ljudi, kao navodni višak, od kojih i jedna viša stručna suradnica s dvije fakultetske diplome koja danas, da bi preživjela, čisti apartmane tijekom sezone. Jelić nikada nije prihvatio odgovornost za njezinu sudbinu, pokazujući deficit humanosti i empatije,  te se branio tezom da je on odgovoran za pročelnike, a pročelnici za službenike. Pa je, dakle, službenica završila na ulici voljom svoje pročelnice…

U međuvremenu, Jelić je izgubio potporu Mosta, Domovinskog pokreta, a ljulja mu se i podrška SDP-a u Županijskoj skupštini, koja sve teže osigurava kvorum, dok HDZ trlja zadovoljno ruke i Skupštinu sabotira. A tek su dvije godine mandata prošle.

Jelić se zbog toga ne uzbuđuje, on je, kako je više puta istaknuo, izabran neposredno, njegova pozicija nije ugrožena, a ako ga ne budu podupirali njegovi dosadašnji koalicijski partneri,  uvijek se može okrenuti drugoj strani ( HDZ-u ) i s njima formirati većinu u Skupštini…

Grad i županija kao odskočna daska

Tu dolazimo do točke prijepora oko najavljene kandidature Marka Jelića za parlamentarne izbore i možebitno predsjedničke. U Kninu je odradio četiri godine gradonačelničkog mandata osvojenog u utrci s dotad neprikosnovenom Josipom Rimac. Već ta činjenica da je Knin  oslobodio svemoći Rimčeve i HDZ-a podigla mu je politički rejting. Iako, Kninjanima je bilo već dosta Josipe Rimac koja je gradom upravljala autokratski, zbrinjavajući rođake i stranačke prijatelje, multiplicirajući afere i skandale. Bilo je vrijeme da Josipa ode, a dekan Veleučilišta, miran, staložen, nekonfliktan profesor, činio se pravim izborom.

I kad se četiri godine poslije kandidirao za župana, iza sebe je već imao obavljeno pola posla. Prigrlila ga je dotadašnja oporba u županiji i snažno pogurala naprijed. Ali, pokazalo se da Jelić i nije baš ono za što se predstavlja. Prije svega da mu interesi i prosperitet županije nisu prioritet, da tu tek protokolarno odrađuje posao, od prvog dana se intenzivno pripremajući za drugu, priželjkivanu poziciju na državnoj razini. Ergo, za Jelića je baš kao i Knin, i županija bila tek odskočna daska s koje se planirao katapultirati dalje, više…

U javnom prostoru u protekle dvije godine koliko obnaša dužnost župana, prisutniji je zbog svojih ambicija da se prometne u političara na nacionalnoj razini, nego zbog svojih postignuća ili eventualnih projekata u županiji. Štoviše, doima se nezainteresiranim za provedbu obećanih programskih zadataka u županiji i više je protokolarni, nego programatski župan. Ne zanima ga čak ni bolja povezanost županije, što znači i Knina sa sjedištem županije, Šibenikom. Primjerice, očekivalo bi se da baš on snažno lobira za izgradnju tzv. žile kucavice županije, brzu cestu Šibenik-. Drniš- Knin, ali će Jelić prije podržati iracionalni projekt aerodroma na Pokrovniku koji nema nikakvo ekonomsko opravdanje i isplativost, negoli ovu desetljećima obećavanu prometnicu.

Ministru gospodarstva Davoru Filipoviću uputio je pismo s apelom da se preispita već izdana dokumentacija za izgradnju Centra za gospodarenje otpadom u Lećevici, na rubu Šibensko-kninske i Splitsko-dalmatinske županije, tek kada su radovi na tom objektu već počeli, umjesto da je to bio jedan od  njegovih prvih poteza po dolasku na vlast u županiji. Jer,  riječ je o projektu koji izravno ugrožava općinu Unešić koja se zadnjih godina okrenula turizmu i poljoprivredi, ali i cijelu županiju, u slučaju mogućeg eko incidenta i onečišćenja vodozaštićenog područja čijom bi kontaminacijom došla u pitanje opskrba pitkom vodom.

Ukratko, župan je preuzeo dužnost i odmah krenuo u novu izbornu kampanju za parlamentarne i predsjedničke izbore. A to nije korektno prema žiteljima županije koji su ga podržali i povjerovali mu da je doista vjesnik promjena. Izbor na mjesto župana, čini se, promijenio je samo njega i njegove prioritete radi kojih se nijednom riječju nije ni okrznuo o svog kolegu i izbornog prijatelja Tonija Turčinova, načelnika općine Murter-Kornati, široj javnosti poznatog po “aferi bordel”, a kamoli da bi mu palo na pamet sugerirati mu da u takvim, po njega kompromitirajućim okolnostima, podnese ostavku. Tko zna, možda i s njim računa na parlamentarnim izborima. U ovoj i ovakvoj Hrvatskoj, to ne bi bilo nimalo čudno…

Ništa stranke, ništa ideologija… ( ?! )

Damir Vanđelić, s kojim Jelić trenutno vodi razgovore o mogućoj suradnji u “superizbornoj 2024. “, nije nimalo slučajan izbor partnera za šibensko-kninskog župana. Baš kao i Jelić, i Vanđelić je obrazovan ( završio je Fakultet strojarstva i brodogradnje kao jedan od najboljih studenata, MBA titulu stekao na University of Liverpool 2008. ), stručan, pače ugledan menadžer s impresivnim referencama, ali gladan političkog dokazivanja. Bio je nesuđeni kandidat za premijera i za zagrebačkog gradonačelnika. A kad je baš sve propalo, u svibnju 2022. osnovao je udrugu ZRIN ( Znanstveno-razvojnu inicijativu ) koja je sada potencijalni partner Jeliću i njegovoj grupaciji nezavisnih načelnika.

Nije da mu nije pružena prilika da svoje znanje i stručnost pokaže na vrlo bitnim pozicijama. Jer, bio je direktor investicija u Adris grupi do 2016., član Uprave Adria Resortsa, predsjednik uprave Croatia osiguranja, predsjednika Nadzornog odbora INA-e. U Adris grupi je upravljao portfeljem vrijednim preko 8 milijardi koji je obuhvaćao preko 200 projekata u industriji, turizmu i nekretninama, a  premijer Plenković mu je 2020. povjerio i obnovu, instalirajući ga na mjesto šefa Fonda za obnovu potresom pogođenog područja Zagreba i Banije.

Međutim, uz sve objektivne zapreke efikasnijoj obnovi, Vanđelić na toj dužnosti nije uspio napraviti ništa, što je sigurno izvor njegovih frustracija. Danas ističe kao razloge takvoj neučinkovitosti Zakon o obnovi koji je bio neprovediv, činjenicu da u Fondu nije imao nijednog zaposlenog, da je bilo 26 tisuća zahtjeva za obnovu u njegovo vrijeme, a prvu odluku Ministarstva dobio je tek u rujnu 2021.! Preko 600 javnih zgrada je bilo u obnovi, a za samo 1 posto je postojao projekt obnove, i k tome samo za obnovu  zagrebačke Katedrale otići će milijardu kuna. Privatne zgrade, kaže danas bivši šef Fonda i potencijalni kandidat za predsjednika Vlade, ovakvim tempom mogle bi biti obnovljene za 12 godina, ako i tada!

U srpnju prošle ( 2022. ) godine dobiva novi posao, imenovan je glavnim izvršnim direktorom  startupa RoomOrder Global koji je diogrupe RoomOrders Inc., a radi se o aplikaciji za naručivanje hrane i pića putem QR koda u hotelima i ugostiteljskim objektima. Naravno, menadžer njegovog formata neće se izgubiti…

Ali, Vanđelića i dalje golica politika, a htio bi u njoj sudjelovati mimo etabliranih stranaka, uostalom, već se opekao koketirajući s HDZ-om, pa ne bi bilo mudro grešku ponavljati.  Poput Jelića, koji je bio član Mladeži HDZ-a do 1996. i osnivao u svojoj obiteljskoj kući Gradsku organizaciju HDZ-a tijekom izbjeglištva u Zadru, da bi se nakon oslobođenja Knina odmaknuo od politike i posvetio obrazovanju i znanstvenoj karijeri tvrdeći sada da ni u kakvu ideologiju ne vjeruje, slično je i s Vanđelićem.  Oba su “služila” HDZ-u, oba ne vjeruju u ideologiju, i pitaju se što je to kod nas zapravo lijevo, a što desno, ostavljajući mogućnost angažmana na oba pola.

Isključivo ekonomska paradigma ( ??? )

Javno se kunu u nekakvu centrističku, neutralnu poziciju, i ciljaju na dešperatne birače kojih je, kako se procjenjuje, oko 20 posto.  Ono što Jelića muči u stranačkom životu, pri čemu ne misli samo na HDZ, je nametanje jednoumlja i nedopuštanje slobode mišljenja, kako je svojevremeno rekao za Nacional.

Jelić izbjegava konflikt s bilo kime, pa i sa svojim najljućim protivnicima, za razliku od Vanđelića koji, nasuprot pomirljivom, kooperativnom  Jeliću, pokušava pridobiti potporu birača upravo na kritici vlasti, prije svega zbog neučinkovite, korumpirane države, odnosno, zbog osobnog gnjeva tretmanom koji je imao u HDZ-u. I to je ono što ih vidljivo razlikuje, no to je moguće koristiti i kao svojevrsnu izbornu strategiju, kojoj bi, govori se, dobro došao i primorsko-goranski župan Zlatko Komadina, sve više distanciran od stranke ( SDP-a ). No, Komadina im je, kako se saznaje, rekao da nema politike bez ideologije i ljubazno ponudu odbio.

Vanđelić, vjerojatno kao i Jelić, smatra nasušnom potrebom izaći na izbore radi onih 65 posto koji danas od izbora apstiniraju zbog potpunog gubitka vjere u hrvatski demokratski sustav. Nada se da će ljudi shvatiti da je u pitanju isključivo ekonomska paradigma, jer ZRIN ima ljude iz lijevog i desnog ideološkog spektra, neke i u članstvu udruge.

-Utapamo se u siromaštvu- kaže- i to je ključni problem, i to je razlog zbog kojeg Hrvatska treba novu političku snagu. A ideološke preferencije ima svatko, samo ih sada- kazivao je Vanđelić za Jutarnji list- privremeno moramo staviti sa strane i baviti se ekonomskim opstankom Hrvatske.

I da zaključimo, ovaj dvojac ostavlja dojam osobno, iznimno politički zainteresiranih aktera, koji računaju na sinergijski učinak eventualnog udruživanja, s formalno deklariranim ciljem brzog ekonomskog oporavka zemlje i odlučnog obračuna s korupcijom. Zanimljivo je da u toj mesijanskoj ulozi vide upravo sebe kao lidere, a koga će sve na taj prosvjetiteljski put povesti još ni sami ne znaju. Sve će ovisiti o potpori koju dobiju i od koga je dobiju. Zasad imamo samo generale bez vojske, a tko će bitke voditi i kome će generali zapovijedi izdavati, to ovog trenutka, izgleda, za ovaj ambiciozni dvojac nije važno. Jer, ovo su generali s imenom i prezimenom, uvjereni da će se vojska jagmiti kako bi se za njih mogla boriti…

Tags: , ,

VEZANE VIJESTI